Kao i sve ribolovne pothvate, tako i lov na velikim dubinama valja pomno isplanirati. Ponajprije bi trebalo odrediti poziciju na koju želimo ići. Osim ‘dobronamjernih’ savjeta iskusnijih ribolovaca, za koje se naposljetku uglavnom otkrije kako su prepuni rupa i raznoraznih propusta, valjalo bi detaljno proučiti karte. Današnja ponuda pomorskih karata je izuzetno bogata i uz malo spretnosti neće biti teško pronaći onu koja nam najviše odgovara. Bitno je da karta sadrži detaljan prikaz svih promjena dubine, što je zapravo u suvremenoj kartografiji postao standard. Svakako bi valjalo odrediti i nekoliko rezervnih pozicija, jer nema gore stvari nego kad nakon dva sata plovidbe na poziciji na kojoj ste namjeravali loviti otkrijete usidreni brod.

Od pipanja na slijepo uvijek je bolja pouzdana informacija ili osobno iskustvo. Naravno, u posljednjem slučaju preskačemo iščitavanje karata.

Jedan od gorih načina određivanja pozicije je isplovljavanje po sistemu ‘već ću ja nešto naći’. Traženje pogodnog mjesta nakon isplovljavanja gledanjem u sonar, može dati rezultate, ali uglavnom tek nakon više izlazaka na more kojima je osnovni cilj upoznavanje s terenom, a ne ribolov.

Cilj potrage je nalaženje brakova, podmorskih uzvisina i brda čije padine u pravilu obiluju ribom. Ne moraju to uvijek biti kampaneli koji se sa 120 metara dižu na dvadesetak metara pod površinu. Ponekad je dovoljno desetak metara razlike u dubini da okupi i zadrži ribu.

Pučinski brakovi ribama ne predstavljaju samo sklonište, kako veliki broj ribolovaca misli. Brakovi su stanište brojnih biljnih i životinjskih vrsta koje su ovisne jedna o drugoj i usko povezane u nemilosrdnom hranidbenom lancu. Na takvim je mjestima stalno prisutan i lom morskih strujanja, tako da hrane nikada ne nedostaje. U tom lomu kurenta je obilje života u kojem sitna riba traži plankton, dok nju samu traži krupnija riba. Naravno, na vrhu piramide su najkrupniji predatori.

S obzirom na pribor, možemo odabrati dva načina ribolova – klasični iz ruke ili suvremeni sa štapom.

Prvi, klasični pristup ima mnoštvo pristaša koji su zapravo samo deklarativni pobornici, dok se u praksi najčešće uopće ne bave ovakvim ribolovom. Ribolov iz ruke, nakon izvlačenja sistema iz mora, bilo zbog ulova ili provjere ješke, podrazumijeva preko sto metara tunje pod nogama na pajolama. Ta tunja mora biti izuzetno mekana kako se ne bi kovrčala i mrsila, no tada se susrećemo s drugim problemom. Mekani najloni u prosjeku imaju istezljivost oko 10 posto, što znači da pri pokušaju kontriranja na dubini od sto metara najprije savladavamo desetak metara istezljivosti, nakon čega ispravljamo ‘trbuh’ od kurenta, da bi tek tada ostvarili ‘neposredan’ kontakt s udicama. Najveći dio ulova ostvarenog na ovaj način je slučajan i nema nikakve veze sa spretnošću i pravovremenim kontriranjem ribolovca, već je isključivo stvar sreće.

Problem s istezljivošću je rješiv ako najlon zamijenimo upredenicom – istezljivosti nema i kontakt je direktan, no stotinjak metara razmotane upredenice je gotovo nemoguće održavati nezamršenom. Dostatan je i sasvim lagani vjetar da preklopi samo jedan voj, nakon čega imamo nerazmrsivo gnijezdo.

Za razliku od takvog tradicionalnog pristupa, korištenjem štapa i role neugodnosti vezane uz istezljivost i mršenje su svedene na minimum.

Pri izboru štapa za ribolov na velikim dubinama, valja obratiti pažnju na nekoliko ključnih karakteristika. Štap mora biti lagan, žilav, izdržljiv, s dobro izbalansiranim težištem i jednako dobro pogođenim rasporedom provodnika i nosača role. Idealna dužina štapa za lov na većim dubinama je oko 210 centimetra. Dugi štapovi namijenjeni lovu bijele ribe na manjim dubinama, s osjetljivim višebojnim vrhovima, na ovakvim pozicijama uopće ne dolaze do izražaja, jer će se trzaj ribe prije osjetiti na cijelom blanku nego na vrhu štapa. Zbog stalno prisutnih kurenata i veće težine olovnice, vrh štapa će veći dio vremena biti maksimalno savijen. Osim toga, budući da se u pravilu koristi upredenica, kontra ne mora biti višemetarska, tako da je navedena dužina štapa sasvim dostatna za kvalitetnu kontru.

Problem može predstavljati jedino premala udaljenost između role i prvog provodnika. Naime, ako je ta udaljenost premala, prilikom izvlačenja pribora vibracije mogu biti toliko jake da lako zamore ribolovca već nakon prvih nekoliko izvlačenja. Da bi se ta neželjena vibracija izbjegla, ponekad je dovoljno promijeniti rolu i montirati model s rotorom manjeg promjera. Time će oscilacije strune pri namatanju biti nešto manje, što je često dostatno za smanjenje zamarajućih vibracija.