Ako je Serse Cosmi nakon dvije vezane pobjede bez primljenog gola pomislio da ipak neće morati temeljito provjetriti svlačionicu tijekom zimske stanke, utakmica šesnaestine finala SuperSport Hrvatskog nogometnog kupa u Kutini definitivno ga je morala uvjeriti da su radikalni rezovi neophodni.

Naime, u dvoboju s Moslavinom Rijeka je izgledala ispodprosječno, kao limitirana momčad s voljnim momentom na razini temperature polarne kape.

Kako je tu uopće izbjegao slom živaca

Zapravo, pravo je čudo da Cosmi u Kutini nije dobio teški slom živaca, bez obzira na plasman njegove momčadi u osminu finala Kupa nakon izvođenja jedanaesteraca.

Jednostavno, Rijeka se u srazu s Moslavinom vratila barem mjesec dana unatrag.

Domaćin iz petog ranga natjecanja pružao je snažan otpor renomiranom suparniku, kojem je dodatni problem predstavljao teren ispod standarda HNL-a.

Naravno, Rijeka je imala inicijativu i složila je nekoliko akcija koje su mogle donijeti opasnost u domaći kazneni prostor, ali svaki put je izostao kvalitetni pas za otvaranje obrane Moslavine.

Pao mu mrak na oči

Vrlo brzo se pokazalo da će to biti konstanta u izvedbi gostiju.

U tim trenucima Cosmi je stajao na rubu svog tehničkog prostora, nastojeći biti miran. No, kako je vrijeme prolazilo, tako su njegove ruke sve češće bile u zraku, a preko usana je tekla bujica riječi na talijanskom i, vrlo često, prezime Bernarda Karrice.

Nakon dvadeset minuta igre Cosmi je s klupe podigao Radomira Đalovića, koji je zatim morao doći do ruba tehničkog prostora i igračima prenijeti trenerove instrukcije.

Izuzme li se udarac Matije Frigana nakon kornera na početku utakmice, Rijeka u prvih pola sata igre nije uspjela zaprijetiti suparniku iz petog ranga natjecanja.

Tada je stigao pokušaj glavom u izvedbi Antona Krešića u istim okolnostima i velika intervencija domaćeg golmana Antonija Kovačevića. Tko zna je li Cosmi u tim trenucima bio nešto zadovoljniji, no, ako i je bilo tako, vrlo brzo mu je pao mrak na oči.

Naime, Krešić je na četrdeset metara od svog gola napravio prekršaj za žuti karton, a Moslavina je iz tog prekida razvila poduži napad.

Skamenjeni Cosmi

Na kraju te akcije Luka Lončarević je s deset metara iskosa, na lijevoj strani kaznenog prostora, potegao prizemni udarac u bliži kut i pogodio. Bilo je to u 33. minuti – 1:0.

Suvišno je objašnjavati da je Martin Zlomislić jednostavno morao bolje reagirati u toj situaciji. Zapravo, u prvi mah se činilo da mu je lopta na ruci, ali na kraju se mreža ipak zatresla.

Cosmi se, pak, nije ni pomaknuo, kao da ne može vjerovati da se nešto takvo upravo dogodilo. Slaveći gol, domaći igrači su prošli na metar oko njega, a on je i dalje bio kao skamenjen.

Zadnji trenuci prvog dijela Rijeci su donijeli priliku za izjednačenje nakon kornera, no borbeni Moslavci očistili su loptu s crte. Zapravo, takvi prekidi bili su jedini segment igre u kojem su gosti mogli donekle zaprijetiti.

U igri je, naime, Rijeka djelovala kao amaterska momčad, čiji igrači izmoreni jer su prije utakmice morali odraditi smjenu na poslu.

Cosmi je u nastavku izvukao iz igre Karricu, Marija Vrančića i Nikitu Vlasenka, a na teren je poslao Alena Grgića, Princea Ampema i Naisa Djouahru.

Međutim, te zamjene nisu značajno promijenile odnos snaga, iako je Rijeka djelovala neznatno bolje u odnosu na prvi dio. Doduše, to nije niti bilo teško postići.

Smiješak Fortune

Fortuna se nasmiješila gostima u 65. minuti, iako to igrom nisu zaslužili. Djouahra je sa dvadeset metara uputio udarac po sredini gola, a Kovačiću se, pri pokušaju hvatanja, lopta nespretno odbila od prsa. Na taj „otpadak“ prvi je natrčao Denis Bušnja – 1:1.
Pet minuta kasnije Fortuna se odlučila poigrati s Rijekom, koja je konačno uspjela složiti jednu akciju s glavom i repom. Akcija je tekla lijevom stranom sve do idealne povratne lopte na sedam metara od gola.

Činilo se da je preokret neizbježan, ali Ampemov udarac iz prve bio je krajnje neprecizan. U 75. minuti Rijeka je opet imala veliku priliku, nakon kornera.

Ovoga puta je Niko Galešić na drugoj stativi zakasnio za djelić sekunde, taman toliko da mu pred nebranjenim golom lopta pobjegne nekoliko centimetara.

U produžetku stiskala je – Moslavina

Ulazak u završnih deset minuta osnovnog dijela utakmice pokazao je da su igrači Moslavine „na rezervi“. Ipak, očigledni manjak snage kompenzirali su nevjerojatnim voljnim momentom, a pri tome im pomagala svojim nerezonskim rješenjima u fazi napada.

Cosmi je, pak, za to vrijeme prekriženih ruku stajao u svom tehničkom prostoru, kao čovjek koji itekako dobro shvaća da je produžetak neizbježan.

Još kada je Moslavina stisnula u razdoblju od 93. do 95. minute… Tu je prvo sijevnula bomba Tihomira Novaka, koju je Gašić skoro pretvorio u autogol, a zatim je Zlomislić krajnjim naporom obranio udarac Ante Batarela.

Budući da je klub iz petog razreda natjecanja letio terenom u produžetku, samo se može konstatirati da je ono što je Rijeka pokazala kroz te dvije minute bilo više nego žalosno.

Nešto kasnije gosti su opet zaprijetili iz prekida, ali Kovačić je čudesno obranio pokušaj glavom u izvedbi Ivana Smolčića. Na početku drugog dijela produžetka Djouahra je neuspješno pokušao donijeti promjenu iz slobodnog udarca s ruba kaznenog prostora, a Friganov šut iz 116. minute predstavljao je zadnji trzaj Rijeke prije izvođenja jedanaesteraca.