RIJEKA  Rukometna reprezentacija, koja je u protekla skoro tri desetljeća dugim nizom sjajnih međunarodnih ostvarenja jedan od zaštitnih znakova kvalitete itekako kvalitetnog hrvatskog loptačkog sporta, prošlotjednim je nastupima u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo nakon dugih mjeseci pauze barem nakratko izašla iz sjene. U ovoj posljednjoj gostujućoj pobjedi kao da ju je izlazak na svjetlo zabljesnuo i to toliko da je u Hasseltu neočekivano teškom mukom tek u finišu uspjela matirati navodnog autsajdera Belgiju i ipak otići na zrakoplov sa željenom i očekivanom pobjedom. Da susret nije bio tako neočekivano uzbudljiv, teško da bi se o njemu pričalo i danima nakon tog ogleda.

– Dosta smo se mučili, možda više nego što smo trebali – smatra riječki bek Tin Lučin, jedan od izabranika izbornika Hrvoja Horvata, član momčadi koja baštini brojne uspjehe prethodnih generacija, dosege Patrika Ćavara, Iztoka Puca, Alvara Načinovića, Irfana Smajlagića, Valtera Matoševića, Ivana Balića, Mirze Džombe i tolikih drugih asova hrvatskog rukometa. – Recimo, u obrani nismo mogli rješavati kako treba taj njihov napad »sedam na šest«, tako da je utakmica bila neizvjesna do samog kraja.

Pritom je često i hrvatski napad »mljeo u prazno«, muku mučeći s belgijskim plotom »6-0«.

– Sigurno da i u napadu može bolje, to vrijedi za igru u oba smjera. No, na koncu će se pamtiti ta dva boda, a za ono što treba popraviti, imat ćemo više vremena uigravati.

Drama

Kao »što se u bitkama mrtvi broje na kraju«, tako se u sportu bilanca svodi u finišu. Bilo je tako i u Belgiji, gdje su gosti u ključnim trenucima vukli prave poteze, počevši sve od sjajnih obrana golmana Kuzmanovića. Lučin je bio jedan od matadora završnice, hladnokrvan i odlučan, potvrđujući da vrhunski igrač treba imati i »kontroliranu agresivnost u kritičnim trenucima«.

– U finišu smo se malo posložili u obrani, golman je obranio neke šuteve, kada je trebalo, uspjeli smo dati pogotke, neke i na prazan gol. Bilo je onda i lakše igrati u napadu te smo osvojili bodove, što je od svega najvažnije.

Poslije ove pobjede ostaju dvojbe je li Belgija tako silno rukometno napredovala ili su njihovi ugledni hrvatski gosti podbacili. Sve to u ambijentu u kojem se vodilo i nadmetanje na tribinama među glasnim i belgijskim i hrvatskim navijačima.

– Teško je reći koja je od ovih tvrdnji točnija, no činjenica je da je teško igrati u gostima, pogotovo kada si ovakav favorit, a s druge strane ekipa kao Belgija nije uopće tako naivna. Igrajući onakav napad nisu činili puno grešaka i nisu nam dali prostora za lake golove. I eto, na kraju je to bila jedna stvarno dramatična utakmica. Dvorana je pak bila ispunjena do posljednjeg mjesta, atmosfera je bila stvarno fenomenalna.

Hrvatski gosti, ova novokomponirana družina, doputovali su ekspresno okupljeni sastavši se poslije višemjesečne stanke da bi odigrali utakmicu doma i otišli u zrakoplov za Belgiju, skoro da su se »upoznavali u zraku«.

– Uvijek je teško kada se igra ovako, kada nema vremena za neku pripremu, igrači dođu sa svih strana, ali opet, ne treba u tome tražiti neki izgovor jer kako je nama, tako je i drugima. Treba se prilagoditi okolnostima i svaki put nastojati što bolje odigrati.

Beli i Balić

Utakmica u Belgiji je jedna u nizu u kojoj je Lučin potvrdio snagu talenta, maštovitom igrom, lirski kao u skladu s imenom, podsjećajući na trenutke na davnog Kvarnerova reprezentativca Zdravka Rađenovića Belog, duhovitim potezima i na slavnog prethodnika u reprezentaciji Ivana Balića. Dok sluša zaslužene pohvale, ne leti mislima u visine, čvrsto je s nogama na zemlji. Pohvale su mu samo motiv za napredak i što bolje igre.

– Uvijek treba biti samokritičan, krenuti od sebe i od svojih grešaka. Tako se jedino može naprijed, tako se može napredovati. U ovom slučaju, zadovoljan sam minutažom, kao što sam i zadovoljan jer smo pobijedili. Sretan sam zbog tih stvari, a naravno da je bilo grešaka i nečega što bih ja volio da bude bolje, što treba popraviti. Ali, valjda će to doći s vremenom.

Razne generacije reprezentativaca su brojnim uspjesima razmazile rukometne navijače uspjesima na najvećim međunarodnim natjecanjima. Dok slušaju prijetnje o povećanju cijena grijanja, simpatizeri se nadaju da će ih i ova generacija zagrijati zimskim uspjesima u nastupima na skorašnjem Svjetskom prvenstvu.

– To Svjetsko prvenstvo je još relativno daleko, prije toga nam predstoji drugi dio polusezone u klubovima, pred nama je puno utakmica i putovanja. Onda se prije svega treba dobro odmoriti pa odraditi pripreme kako treba i uigrati se za to prvenstvo. Ja se pak nadam da se nas tamo može nešto pitati i da možemo dogurati daleko.