LOVRAN Boćarski klub Lovran je u danima popularne Marunade idealno uklopio proslavu svog velikog rođendana. Pedeset godina postojanja nije malo, a s obzirom na brojnost mladih boćara koji redovno uče svoje prve poteze u ovom tradicionalnom sportu, okruglih rođendana će biti u budućnosti još.

Mala svečanost održana je kao dio 49. izdanja tradicionalnog turnira Marunada na kojem se 12 parova iz Hrvatske, Slovenije i Italije borilo za titulu najboljih, ali istovremeno su na lovranski jog stigli kako bi uveličali pola stoljeća kluba. Anton Bučević, predsjednik i trener Lovrana, jedan je od najzaslužnijih što Lovranci posljednjih godina još uvijek guraju, seniori u Prvoj HBL sjever, ali puno su važniji oni mladi i to njih 14 u rasponu do 12 godina te šestorica starijih od 12 do 18 godina, koje također trenira.

Svjetla budućnost

– Imamo dvije ekipe u kadetskom prvenstvu jer nas ima dosta. Djeca su puna volje i vjerujte mi da je meni veliko veselje kada uđem u dvoranu u Liganj, a oni se već zagrijavaju, nestrpljivi da počnu trenirati. Zato ovo sve i radim – kaže Anton Bučević, koji je odradio čak 13 od 14 boćarskih kampova u organizaciji Boćarskog saveza PGŽ-a.

Popularni Tone kaže da su sva djeca dobra, ali dodaje kako se ističu Niko Žiganto i Tomas Šepić koji bi, ako nastave, mogli biti dobri igrači. Među brojnim čestitarima bio je i načelnik Općine Lovran Bojan Simonič, bez čije pomoći teško da bi Lovranci funkcionirali kako treba.

LEGENDE LOVRANSKOG BOĆANJA – Anton Bučević i Slavko Olić/Foto V. PROKIĆ

– Općina nam je najveća podrška, daju na 50 tisuća kuna godišnje, a sad su nam dali još sedam baš za naš turnir Marunadu, koji je samo godinu dana mlađi od kluba. Sve ostalo pokušavamo riješiti preko prijatelja kluba i boćanja. Znamo da nije lako nigdje, ali borimo se, djeca to zaslužuju – dodaje Bučević, koji je u Lovranu od 1996. godine.

Čestitkama, također s prigodnim poklonom se pridružio i Miljenko Butković, predsjednik Saveza PGŽ-a te Vjekoslav Matetić, trener BK-a Svetog Jakova, koji je, osim u ime kluba iz Jadranova, darivao Bučevića i u ime HBS-a u kojem obnaša dužnost direktora svih reprezentacija i izbornika seniora.

Balini

Boćara Lovrana nije nedostajalo, ali među njima uvijek je rado viđeno lice ono Slavka Olića, najstarijeg aktivnog lovranskog boćara, koji, kako sam kaže, više nije za nastupe na prvoligaškim terenima jer ona iziskuju putovanja i više treniga te zato boća u Iki, prvoplasiranoj momčadi Međuopćinske lige zapad.

– U Lovranu sam 30 godina, bilo je povremenih kratkih odlazaka u neke druge klubove, poput Drenove i Kastva, pa čak i u Sloveniju, no vraćao sam se natrag. Boćam, to mi je glavna zabava, ali u Iki, oni ne mogu nigdje ispasti jer su u najnižoj ligi. Tone je tu glavni i dobro da je tako jer se stvarno trudi, radi s djecom, mladih ima puno i to je najvažnije – komentirala je lovranska legenda, 75-godišnji Slavko Olić.

Bez obzira na neverine, koji se redovno obrušavaju na sportske klubove, lovranski jog i klub uvijek su na istom mjestu. Generacije se mijenjaju, ali još uvijek se može svakodnevno sresti one najiskusnije kako koštivaju ili izbijaju boću u prijateljskoj partiji.

– Seniori malo treniraju, skoro ništa i zato smo tu gdje jesmo, pretposljednji. Nikad nisam u karijeri gubio utakmice s tako visokim rezultatima, a sada nam je tako svake subote. Žalostan sam, ali nadam se da dolaze bolji dani kada će naša mladost moći preuzeti veći teret te ćemo se i mi vratiti u gornji dom – zaključio je vječni boćarski entuzijast Anton Bučević i krenuo u nove pohode jer već je netko s joga viknuo »Tone, kadi su balini…«