ZAGREB – Tko ima pravo sate provoditi u sauni ili vježbati u teretani u vojnom objektu smještenom u centru Zagreba, na Tuškancu, koji je pod posebnom zaštitom jer na korištenje imaju pravo tzv. štićene osobe i članovi njihovih obitelji – to je postala glavna tema sukoba ministra obrane Marija Banožića i predsjednika Zorana Milanovića. Cijeli slučaj Burčul, od kojega je sukob i počeo, čini se da je vezan samo uz sportsku dvoranu na Tuškancu i dilemu tko će biti »gospodar dvorane« Prvog hrvatskog gardijskog zdruga.

Korisnici objekta

To je u svojoj jučerašnjoj izjavi, nakon što je dan ranije ministar Banožić javno postavio pitanje tko od Milanovićevih suradnika ili bliskih osoba koristi tu dvoranu, zapravo potvrdio i sam predsjednik Milanović. Rekao je kako njegov predstojnik Ureda Orsat Miljenić jest među korisnicima objekta, ali i kako je popis s osobama, odnosno funkcijama ljudi koji smiju ući u taj ekskluzivni objekt, sastavljen još u vrijeme Kolinde Grabar-Kitarović, gdje se ona i njezina obitelj navode prvi na popisu kao osobe koje imaju pristup tom objektu. Slijede potom predsjednik Sabora – bez obitelji, pa svi ostali poput ministra obrane itd. Iako se po Zagrebu govori kako je jedna od korisnica i predsjednikova supruga, Milanović nju jučer nije spomenuo, nego je samo rekao kako je njegov sin vrhunski sportaš koji trenira profesionalno pa mu takva rekreativna dvorana ne treba, a za sebe je rekao da je prije deset godina kao premijer koristio taj objekt na crossfitu, ali je deset godina učinilo svoje, i danas se više time ne bavi.

No, objasnio je da je činjenica da ministar Mario Banožić želi biti »gospodar dvorane na Tuškancu« glavni razlog zašto je do slučaja Burčul uopće došlo: »Zbog svog seljačkog primitivizma, Bane nije tamo htio gledati brigadira Elvisa Burčula, i odlučio ga je umiroviti. Iako je u međuvremenu Upravni sud stao na stranu Burčula, Bane je to stavio u ladicu, ne reagira. Ali Burčul će kad se ta sudska odluka bude morala ispoštovati, biti još bar dva tjedna u službi. Imam ja instrumente da tako bude«, rekao je ljutiti predsjednik. Naime, Burčul je, kako je poznato, bio šef Počasno-zaštitne bojne predsjednika, a upravo je ta jedinica zadužena za zaštitu štićenih osoba, dakle i Milanovića i njegove obitelji, dok obnaša dužnost.

Prozvao je HDZ-ove dužnosnike, a naročito bivše dužnosnike koji i dalje dolaze na treninge na Tuškanac da tamo »sline i balave«, mada su bivši dužnosnici i na to više nemaju pravo. Mada, naše malo istraživanje pokazalo je da ondje vježbaju i neki bivši SDP-ovi dužnosnici, pa se čini da je dvorana na Tuškancu zapravo glavna špica u Zagrebu, a ne Cvjetni trg ili Bogovićeva.

Umirovljenje Hranja

Na novinarska pitanja o tome hoće li odobriti umirovljenje načelnika Glavnog stožera Roberta Hranja, koji puni 60. godinu života, Milanović je oštro otklonio takvu mogućnost, te prozvao novinare da to pitaju u ime Plenkovićeva glasnogovornika koji ih brifira. »Hranj je biran na mandat od četiri godine, i to kad je već imao 58 godina, dakle nema govora o umirovljenju. Osim toga, on može biti umirovljen samo odlukom predsjednika, dakle mene. Nikakav Banožić«, rekao je, garnirajući sve nizom uvreda na Banožićev račun.

Govoreći pak o imenovanju novog čelnika VSOA-e, nakon naprasnog umirovljenja generala Kindera, Vladi je poručio da će to ići isključivo u paketu s drugim imenovanjima, slično kao što je slučaj i s imenovanjem ambasadora. Ili tako, ili nikako, rekao je. Poruku je poslao i potencijalnim kandidatima za nove veleposlanike koji u vakuumu do imenovanja novih čelnika ambasada pristaju odlaziti kao otpravnici poslova: »Pazite što radite, suučesnici ste u Plenkovićevoj politici, ali on će vas potrošiti, pojesti, jer nakon što s njim surađujete, nikad nećete dobiti moj potpis za mjesto ambasadora«, oštar je bio Milanović.