SKOSAVICE

Po kojim kriterijima razlikujete skosavice za obalni lov liganja? Ostvarujete li bolje rezultate ‘rapalama’ ili oitama?

Boris Bulić

Za razliku od wobblerastih varalica, klasični modeli oblika oita, nemaju treperav i terurav hod, već se kreću manje-više pravolinijski. Iznimka su oite najnovije generacije namijenjene light egingu koje se u naglom trzaju pokreću u stranu, no opet bez za wobblere tipičnih teturavih vibracija. Ipak, unatoč izostanku teturanja, vibracija postoji i pritom nipošto nije zanemariva…



Odabir prave skosavice, pri čemu su u igri i model i oblik, i veličina i boja, neiscrpna je tema među ljubiteljima lova skosavicama.


Premda je gama ovih varalica neizmjerno široka, pri čemu većina proizvođača sa svojim proizvodima donosi nove detalje koji njihov proizvod čine bitno drukčijim od konkurencije, neka se osnovna pravila i zakonitosti koja neku varalicu čine lovnijom od ostalih ipak mogu postaviti.


Premda svi glavonošci imaju izuzetno dobar vid i široko vidno polje, treba im omogućiti da što lakše ugledaju varalicu. Fosforne trakice, fosforizirana tijela kao i odabir ‘prave’ boje ključni su detalji. Naravno, tu se ne bi trebalo pretjerivati, već u odabiru pokazati mjeru. Budući da je varalica u panuli u konstantnom pokretu, prednost bi trebalo dati jednostavno obojanim modelima, kod kojih su prijelazi boje jasno odvojeni, poput klasičnih red head modela.





Klasične wobbler-skosavice popularno nazvane ‘Rapale’, u povlačenju svojim vibracijama šalju jasnu poruku o uspaničenoj ribi koja ima poteškoća u kretanju. Osim toga, kuckanje kuglica u akustičnoj komori varalice šalje i zvučni signal koji odaje prisutnost i poziciju. I na kraju, kad se varalica nađe u vidnom polju, riboliki oblik u kombinaciji s dobro odabranom bojom će biti sasvim dostatan okidač za napad.


Za razliku od wobblerastih varalica, klasični modeli oblika oita, nemaju treperav i terurav hod, već se kreću manje-više pravolinijski. Iznimka su oite najnovije generacije namijenjene light egingu koje se u naglom trzaju pokreću u stranu, no opet bez za wobblere tipičnih teturavih vibracija. Ipak, unatoč izostanku teturanja, vibracija postoji i pritom nipošto nije zanemariva. Naravno, ta vibracija i zvuk koji je prati našem su uhu nečujni, ali ipak postoje i svi ih glavonošci jako dobro osjećaju. Sam oblik tijela u povlačenju proizvodi turbulenciju koja je većini organizama podmorja vrlo vidljiva i čujna, dok površinska tekstura koja nije glatka već simulirajući riblju krljušt zahrapavljena, svakako pojačava kovitlanje ostavljajući u moru zvukovno vibrirajući trag koji govori o nečemu što se kreće na neuobičajen način i što bi stoga moglo biti lak plijen. Nakon toga slijedi ulazak u vidno polje čiji je epilog dobro znan.