Znalo se da će zima u Europi zbog energetske krize biti teška, ali nakon eksplozija na cjevovodima Sjeverni tok u Baltiku – sagrađenih za dovod ruskog plina Njemačkoj i susjednim zemljama – izvjesno je da će biti još teža. Oni koji su se potajno nadali da će se u slučaju prekida rata u Ukrajini i otvaranja pregovora zainteresiranih strana možda obnoviti dotok ruskog plina Europi, ostali su razočarani. Rat je na putu eskalacije, uz još jedan plinovod manje, i to onaj glavni.

Čini se da je sabotaža osudila Sjeverni tok na trajno zatvaranje. Sada kada je plin iz cijevi istekao, u njega prodire slana voda koja će, prema njemačkom tisku, plinovodu napraviti »nepopravljivu štetu«. Era njemačke i ruske političke orijentacije na suradnju uz energetsko i gospodarsko povezivanje, koja je trajala pola stoljeća, otišla je u zrak.

Odgovor na pitanje tko je izveo sabotažu vjerojatno će dugo ostati nejasan i zasjenjen političkim prepucavanjima. Budući da sukob Zapada i Rusije poprima hladnoratovska obilježja, odgovor uvelike ovisi o tome s koje strane nove željezne zavjese netko živi. Moskva za sabotažu optužuje »anglosaksonske zemlje«. Članice EU-a, zajedno sa Sjedinjenim Državama, sklone su krivnju pripisati Rusiji. U ostatku svijeta je drukčije, pa kineski i indijski mediji krivca traže ponajprije u SAD-u. Komentator američke (oporbene) televizije Fox i bivši predsjednik Donald Trump istodobno su odgovornost za sabotažu pripisali administraciji u Washingtonu, izravno ili neizravno.

Kako god bilo, plinovod koji je dugo bio trn u oku SAD-u, jer je najvažnijeg američkog saveznika u Europi činio ovisnim o ruskoj energiji, odlazi u povijest. Osim što će sabotaža nagnati članice EU-a na pojačano osiguravanje infrastrukture, njihove vlade morat će sada aktivirati najteže scenarije energetske krize, one koji uključuju potpuni, a ne samo djelomični prekid dotoka ruskog plina. Odvija se to u uvjetima naglog pogoršavanja stanja u gospodarstvu, rekordne inflacije, povećavanja kamata i meteža na financijskim tržištima, dok američka burza pada već tri kvartala za redom, što se posljednji put dogodilo početkom krize iz 2008. godine. Brojni analitičari najavljuju da će nova kriza najjače zahvatiti Europu, jer će cijene energije, a time i inflacija, u njoj biti među najvišima.

Nakon sabotaže na Sjevernom toku, njemačka je vlada prošli tjedan odobrila dodatni, rekordni paket pomoći kućanstvima i poduzećima, čak 200 milijardi eura. Taj će iznos namaknuti zaduživanjem. Budući da je do početka rujna već osigurala paket od 100 milijardi eura, očito je da se Berlin žurno priprema za najteže posljedice energetskog udara.

Njemačka i Europska unija već su našle nove prodavače plina i nafte u zamjenu za ruske, kojih se odriču milom ili silom. Ukapljeni plin naveliko uvoze iz SAD-a, Norveške, Alžira i ostalih zemalja. No, sav manjak plina iz Rusije – iz koje je donedavno potjecalo oko 20 posto tog energenta na svjetskom tržištu – kratkoročno se neće moći nadoknaditi. Plina će godinama nedostajati, a cijene će ostati vrlo visoke – na štetu gospodarstva i građana Europe kojoj kratkoročno prijeti kriza, a dugoročno ekonomska stagnacija.

Europi prijeti i financijska kriza, jer ako se i ostale članice EU-a budu morale zaduživati poput Njemačke da bi pokrile razliku između galopirajućih tržišnih cijena energenata i fiksnih cijena za kućanstva i ostale, dugovi država dramatično će skočiti. Energetska kriza, naime, neće trajati samo ove zime, već nekoliko godina uzastopno, sudeći prema procjenama njemačkih dužnosnika. Za državne proračune može to biti bunar bez dna.

Članice EU-a ovih dana mukotrpno traže načine kako da ograniče rast cijena energije na tržištu, a time i ublaže inflaciju. Čini se da tu nemaju puno mogućnosti. Iz Rusije će plin posustati, ali ga neće biti dovoljno ni iz SAD-a, niti iz ostatka svijeta. Europa će biti prepuštena energetskoj nestašici i neizvjesnom razvoju događaja koji je sabotažom u Sjevernom toku postao još neizvjesniji. Loše prognoze za zimu, nažalost, zamjenjuju se još gorima.