Foto arhiva NL
Ispunili smo sve ciljeve projekta. Da nije bilo neugodnih mirisa, nitko za nas ne bi ni znao, ponosan je direktor Ekoplusa Josip Dedić
ZAGREB Predsjednik saborskog Odbora za zaštitu okoliša Ivan Vilibor Sinčić sazvao je sjedicu s ciljem odgovora na pitanje: do kuda se došlo i kako dalje u gospodarenju otpadom. Prva je to sjednica na koju su došli direktori svih 11 postojećih i planiranih centara za gospodarenje otpadom u Hrvatskoj.
Uspostava planiranih centara usko je vezana sa saniranjem svih postojećih odlagališta. Od tristotinjak odlagališta, ostalo ih je još 113. Međutim, Hrvatska je preuzela obvezu da do kraja ove godine sagradi sve centre i sanira sva odlagališta, što očito neće biti ostvareno.
Izgrađena su samo dva centra, ali uz brojne probleme, još dva se grade, a za ostalih sedam tek se prikuplja dokumentacija. Podsjetimo i na cilj od 60 posto odvajanja otpada do 2022. godine, a 2017. godine Hrvatska je bila na svega 18 posto.
Tužna istina
Iz odgovora čelnih ljudi postojeća dva centra: riječke Marišćine i pulskog Kaštijuna proizašle su porazne činjenice. Oba centra baliraju pa zakapaju gorivo iz otpada (RDF), a što je glavni prizvod njihovih pogona. Kaštijun čak nema nikakav ugovor za plasman tog otpada, a dok Marišćina RDF zakapa u bioreaktorsko odlagalište, direktor Ekoplusa Josip Dedić kaže da neke manje količine, nešto kvalitetnijeg goriva iz otpada, SRF-a, povremeno šalju u Koromačno.
Tamošnja cementara već je ranije odbijala primati SRF iz Marišćine, zbog nedovoljne kvalitete onoga što se šalje. Kako se odvija moderno gospodarenje otpadom na hrvatski način svjedoči i Dedićeva izjava.
– Odlagalište otada došlo je do sedmog metra visine, a rasti će do 21 metra., kada počinje proizvodnja plina, a od njega struja koju ćemo prodavati, rekao je Dedić.
Okolnim stanovnicima s centra neizdrživo smrdi pa svako malo blokiraju ulaz. Zatvaranje Marišćine traži i Općina Viškovo, Nastavni zavod za javno zdravstvo ustvrdio je da s Marišćine smrdi sumporovodik, ali Dedić je svejedno ponosan na sve što je učinjeno.
Samo da nije smrdilo
– Ispunili smo sve ciljeve projekta. Da nije bilo neugodnih mirisa, nitko za nas ne bi ni znao, rekao je Dedić.
Mirna Međumorec kao mještanka Viškova opisala je da stanovnici s Marišćinom žive jako teško i jako loše.
– Smrdi, a od 25. listopada do danas dnevne koncentracije sumporovodika prekoračile su godišnje dozvoljene parametre. Sva politička tijela Općine donijela su odluku da se Marišćina zatvori. Sve je to pogodovanje da nam uvale zastarjele tehnologije, pa danas imamo Viševac broj dva. Na Viševcu se odlagalo pomiješano smeće, a na Marišćini je ista stvar, samo što smeće prije samelju, rekla je Međimorec.
Kao krivca vidi Ministarstvo zaštite okoliša, koje vodi cijelu priču, dok će plaćanje očekivanih penala zbog neispunjavanja ciljeva pasti na lokalnu samoupravu.
– Ministarstvo mora krenuti s odvajanjem otpada. To je jedino rješenje za Hrvatsku, a ne da slušamo priču o 11 centara, koji ne znaju kada će početi raditi, a onaj koji radi, radi jako loše, rekla je Međimorec.
Bivši ministar zaštite okoliša Slaven Dobrović ocijenio je da je tehnologija koja se primjenjuje na Marišćine, gdje se smeće melje, užasna.
– To je katastrofalna tehnologija koja se ne da popraviti! Gdje je odgovornost izrađivača studije za Marišćinu? Jesu li oni govorili o nekom smradu? Jesu li govorili što s gorivom iz otpada? Primarna selekcija je imperativ, jer generira najveći dio otpada za recikliranje. Nužne su sortirnice i kompostane. Treba ih opaliti po džepu za ovo nečinjenje i sa tim novcem mogu se financirati pravilni sadržaji, rekao je Dobrović.
Sustav u raspadu
Načelnica Viškova Sanja Udović drži da bi Marišćinu mora rješavati država i građanima dati takve centre na korištenje.
– Mi, samouprava, mještani, udruge, svi se bavimo onime čime se ne bi trebali baviti. Kao načelnica izvršavam sve ono što saborski zastupnici izglasaju, i na to ne mogu utjecati. Vijeće i izvršna vlast donijeli su jednoglasnu odluku o zatvaranju Marišćine. Pitam Vladu i Ministarstvo: Jeste li dobili zaključak Općine Viškovo, hoćete li zatvoriti centar? Ako ne, zašto ne, pitala je Sanja Udović.
Lidija Runko Luttenberger ocijenila je da je danas sustav gospodarenja otpadom praktički u raspadu.
– Želimo sprovesti nešto što je neostvarivo, a ostvarivo ne radimo. Što zapravo sprječava provedbu pravilnog koncepta? Predstavnici Fonda za zaštitu okoliša na Županijskoj skupštini u Rijeci nažalost dezinformirali su javnost kako će se morati vratiti novac, ako se sustav ne uskladi sa zakonom, odnosno unaprijedi. Upravo obrnuto. Centri ne udovoljavaju svojoj ulozi. Marišćina je postala jedno veliko neusklađeno odlagalište, rekla je Lidija Runko Luttenberger.
Tko će to sve platiti?
Drži da bi Državno odvjetništvo u slučaju Marišćine moralo početi postupati po kaznenom djelu ugrožavanja okoliša otpadom.
– Sve dosadašnje prijave bile su prekvalificirane u prekršaj, a radi se o kaznenim djelima. Zašto se taj skupi i neuspjeli eksperiment ne zaustavi i revidira iz temelja, pita.
Konzultat Viktor Simončič, jedan od revizora projekta Marišćine, drži da je cijela situacija s gospodarenje otpadom u Hrvatskoj više nego kritična.
– Prvo upozorenje od EU dobili smo još 2016. godine. Cijelo vrijeme upozoravamo na kružno gospodarenje otpadom i da naš plan gospodarenja otpadom nije nimalo realan. Pitam sve koji se bave centrima: Koliko će to koštati građane?
Čuli smo samo jednu vrijednost, a to je 542 kune po toni od direktorice Kaštijuna, a to znači samo centra, gdje su svi ostali troškovi? Građani to neće moći podnijeti. Oni mogu platiti najviše 1 do 2 posto svoga kućnog budžeta, to hrvatskog, a ne danskog ili švedskog. Ne mogu razumjeti da nam Europa utrapljuje određene stvari preko JASPERS-a, a nitko ne odogovara koliko će to koštati građane.
Tu je i problem otpadnih voda, gorivo iz otpada teško se može plasirati. Predlažem derogaciju pretpristupnih pregovora, rekao je Viktor Simončič.
Jako smiješni razgovori
Vjeran Piršić iz Eko Kvarnera kaže da su za sve na Krku ovo jako smiješni razgovori, jer oni su još 2006. godine počei gradit sustav suprotan odlukama Hrvatske. Danas su na 60 posto odvajanja, a idu prema 80 posto.
– Fascinantno je kako se od tako jednostavne stvari uspije napraviti kompleksan problem, ranga nuklearne fizike! Zar naš narod ne može odvojti papir od plastike? Zar ne možemo kompostirati? Čak svećenici u crkvi moraju propovijedati da moramo ići na primarnu selekciju. Fascinantno je koliko se odbija raditi redizajn sustava.
Neki nadležni govorili su kako je cilj odvajati 25 posto do 2025. godine, a mis mo na Krku nultog dana u startu imali 18 posto odvajanja otpada, bez ikakve edukacije. Govorili su nam da smo budale što odvajamo papir iz otpada, jer time onemogućavamo rad spalionica. Krvavo se bore neki modeli koji imaju korijen još iz 2007. godine i to treba promijeniti, rekao je Vjeran Piršić.
