Limeta je, poput ostalih citrusa, zimzeleno drvo koje naraste do 4-5 metara visine, a živi i do 150 godina. Međutim, najbolje rađa do 12. godine starosti. Cvjet limete je bijele boje i opojna mirisa, a na istom se stablu nalaze muški i ženski cvjetovi, pa je biljka samooplodna.

Potječe iz jugoistočne Azije i premda to nikada nije dokazano, uvriježeno je mišljenje da je križanac limuna i cedra. Nekada su je moreplovci koristili protiv skorbuta, iako ima manju količinu C vitamina od limuna.

Vrtlari najčešće uzgajaju perzijsku ili tahićansku sortu limete, no zapravo se sve sorte mogu uzgajati ili kao stablo ili kao živica. Limeta najbolje uspijeva na punom svjetlu i dobro osunčanom mjestu, te u uvjetima tropske klime, visoke dnevne temperature i visoke vlažnosti zraka. Zalijevanje je dovoljno jednom tjedno ili češće ako su biljke mlade, a pretjerano zalijevanje im može škoditi. Stoga je dobra drenaža ključna u uzgoju limete jer bi joj korijen inače istrunuo.

Kao i ostali citrusi, limeta se može uzgajati u zatvorenom prostoru, ali samo ako ima dovoljno svjetla. Vaza u kojoj se uzgaja morala bi biti zapremine od najmanje 50 litara.

Limeta je vrlo osjetljiva na mraz, a predugo izlaganje izravnomi jakom sunčevom svjetlu uzrokovat će opekline na lišću i kori. Ako je posađena u vrtu pa se ne može maknuti, možemo je zaštititi od opeklina vezivanjem novinskog papira oko stabla ili od smrzavanja kartonom i agrotekstilom.

Stablo će trebati i pognojiti, pa je najbole koristiti specijalna gnojiva za agrume, a u svakom slučaju sporo otpuštajuća gnojiva.

Orezivanje nije neophodno, osim ako treba ukloniti mrtve ili preniske grane i to rano u proljeće, kako bi se biljka uspjela oporaviti do zime. Tijekom zime ili kasnog proljeća orezivanje bi bilo štetno za biljku, budući da svoju krošnju biljka ljeti koristi za regulaciju temperature, kao i zaštitu od prejakoga sunčevog zračenja. Kasno orezivanje može potaknuti novi rast mladica koje će biti puno osjetljivije na zimu.

Plodovi limete beru se dok su zeleni jer tada sadržavaju najviše korisnih tvari. Ako ih se ostavi na stablu, požutjet će, ali to neće naštetiti njihovom okusu.

Iako se limeta može razmnožavati sjemenom jer u velikom postotku reproducira osobine matične biljke, kao i reznicama i položenicama, preporučljivo je razmnožavanje cijepljenjem i to, u našim uvjetima, na podlogu Poncirus trifoliatu koja joj povećava otpornost na niske temperature. Kao i svim agrumima, odgovara joj duboko, dobro drenirano plodno tlo neutralne do slabo kisele reakcije (pH od 6,5 do 7,0).

Nakon sadnje, sadnicu skratimo na 60 cm iznad tla. Iz vršnih pupova će krenuti nekoliko izboja od kojih se ostave 3-4 izboja dobro raspoređena oko debla. Kasnije, rezidba se svodi na skidanje vodopija, bolesnih i suhih grana i onih koji se isprepliću. Da bi bolje prezimila, limetu se može tretirati jednim od pripravaka na bazi bakra (cuprablau, bordoška juha, nordox) koji će ujedno spriječiti i razvoj gljivičnih bolesti. Također se stablo limete treba zaštititi omatanjem agrotekstilom koji propušta svjetlo i povećava temperaturu za 3-4°C. Još bolji način je oko stabla zabiti tri kolca te oko njih i iznad dvostruko omotati agrotekstil. Za vrijeme toplijih zimskih dana poželjno je nakratko skidanje zaštite i prozračivanje radi spriječavanja množenja lisnih uši.