Kad bi Lanišće, najsjevernija i teritorijalno najveća istarska općina, bila samostalna država, našla bi se na prvom mjestu ljestvice najnenaseljenijih na svijetu. Tu poziciju inače drži Mongolija s 1,9 stanovnika na četvorni kilometar, dok je Lanišće nakon najnovijeg popisa palo ispod te neslavne brojke.

S obzirom na to da ima skoro 144 četvorna kilometra površine, a samo 270 stanovnika, neravnomjerno raspoređenih u 14 naselja, prosjek joj je 1,87 stanovnika po kilometru. Tužno, čak i tužnije od hrvatske demografske katastrofe, ali iznimno dinamična, susretljiva i apsolutno predana svom poslu općinske načelnice, Roberta Medica ne da u ovoj priči vidi tek slabašno svjetlo na kraju tunela – ne, ona na tom kraju tunela vidi svjetla reflektora koji na »krov Istre«, golemi plato Ćićarije, bacaju sasvim novo svjetlo.

Snimio Edi PRODAN

– Sve što ste rekli, stoji. Statistika je neumoljiva, ali nakon dugog perioda depresije, pa i po pitanju broja stanovnika, priča na Ćićariji postaje znatno vedrija. Nismo iznenađeni što nam škola, od prvog do četvrtog razreda, broji sedam učenika, ali silno nas je razveselila potreba koja na Ćićariji nije zabilježena desetljećima – potreba da se otvori vrtić! Mali, može i povezan s privatnom inicijativom, ali da – treba nam vrtić, ushićeno nam je na samom početku razgovora istaknula načelnica Medica.

Inače predvodnica zanimljive »girl power« scene jer na svim najznačajnijim pozicijama općine Lanišće su – žene. Uz nju, tu je predsjednica Općinskog vijeća Irena Šverko, kao i njezina zamjenica Matea Posedel Flego, sa svojim je suradnicima postavila čitav niz konstruktivnih elemenata koji su počeli davati rezultate. Ponajprije riječ je o održivom razvoju baziranim na ekološkoj poljoprivredi i turizmu.

Roberta Medica / Snimio Edi PRODAN

Naše najviše naselje

– Sve one silne godine koje su stanovništvo tjerale s Ćićarije konačno su iza nas. Mladi, koliko god da ih malo ima, ostaju, a pravi se fenomen događa u Brgucu, koji je na 747 metara nadmorske visine i naše najviše naselje. Oni su osnovali udrugu Babucera koja upravo sutra, u nedjelju, organizira Art&samanj. Brgudac je naprosto postao zanimljivo mjesto s nizom kreativaca iz najrazličitijih područja tako da se uz održivi razvoj u njemu događa i specifična kultura, pojašnjava nam Medica.

Nama je pak razloga za odlazak na krov Istre, na planinski spoj dvije najbogatije hrvatske županije, izuzmemo li prednosti metropolskog položaja Zagreba, bilo nekoliko. Ponajprije su to bile iznimno pozitivne silnice koje pokazuju jako dobro promišljeno otvaranje održivom turizmu, ali još i više činjenica da će se za svega nekoliko mjeseci Hrvatska useliti u šengenski prostor što bi se silno povoljno trebalo odraziti upravo na Ćićariji. Ona će nakon 1. siječnja 2023. između ostalog postati i predgrađem Trsta, tako da agencije što se bave nekretninama, ali i upiti koji stižu do načelnice Medice, najavljuju veliku renesansu Ćićarije, posebno općine Lanišće.

Na lokalitetu Pod Lom nalazi se jedno od stratišta u kojem su strijeljani antifašisti s Ćićarije / Snimio Edi PRODAN

Iz raznih razloga, od pogroma u Drugom svjetskom ratu kad je ubijen jako velik broj muškaraca, u pravilu partizana, u najboljim godinama, preko socijalističke planske industrijalizacije koja nije išla u prilog dominantno poljoprivrednom stanovništvu Ćićarije, nerijetkih ideoloških progona, došlo je do toga da je danas taj prostor pust. No, s obzirom na vrlo pristojno razvijenu infrastrukturu, pa i na ekstreman broj napuštenih kuća od kojih su neke danas tek ruševine, 14 mjesta općine Lanišće moglo bi primiti i do pedeset puta veći broj stanovnika. Dakako da bi to tražilo dogradnju infrastrukture za što postoje planovi, pa i pokretanje manjih prehrambeno-prerađivačkih pogona, ali uz krajnje discipliniran razvoj i njegovu striktnu kontrolu, nije nemoguće da Lanišće funkcionira i s desetak tisuća stanovnika.

Roberta Medica / Snimio Edi PRODAN

Istinski prirodni fenomen koji se sastoji od nekoliko krških polja, nevjerojatno velikih površina kvalitetnih pašnjaka – ta prostranstva baš impresivno djeluju na području od Vodica do Jelovica – posjeduje i velike količine iskonski čiste i zdrave vode. Sva sela, uz vodovod koji je došao do većine naselja, imaju i svoje vodovode, tako da uz dobre prometnice, ćićarijsku transverzalu koja se u Lupoglavu spaja na Istarski ipsilon, odnosno u slovenskom Črnom Kalu na autocestu Koper – Ljubljana, postoje idealni uvjeti za razvoj turizma koji prema današnjim postavkama zapadnoistarske obale to i – nije.

U općini se nalazi puno napuštenih kuća, od kojih su neke danas tek ruševine / Snimio Edi PRODAN

Desno skretanje susjeda

– Ne želimo ponavljati pogreške s obale. Stvoriti pretrpane i neprivlačne turističke megapolise, ugroziti infrastrukturu, poništiti sve što nas čini posebnima i drukčijima. Želimo održivi turizam koji će se useliti u naše napuštene kuće, koji će cijeniti svaku stopu naše zemlje. Želimo turiste koji će se stopiti s našom tradicijom, koji će oplemeniti naš prostor. Mislim da ne griješim kad kažem da tako nešto velik broj ljudi željnih istinskog odmora jedva čeka, sugestivno nam objašnjava Medica koja odmah i kod nas samih stvara želju za kretanjem u potragu za svojom nekretninom na Ćićariji.

U čitavoj toj baznoj šengenskoj priči o krovu Istre koji će uskoro postati integralnim dijelom Europe bez granica, sve tamo do La Manchea ili Gibraltara, najnoviji razlog za odlazak na Ćićariju donijeli su rezultati izbora provedenih u Italiji. S obzirom na to da je došlo do naglašenog desnog skretanja naše prekomorske susjede, pojavile su se određene zebnje kod stanovnika Istre i Rijeke. Bilo je naime u predizbornim paradama spominjanja dijelova Hrvatske koji su do 1945. godine bili pod okupacijom u kontekstu njihovog vraćanja Italiji. Koliko god to ide u red predizbornih bajki, s obzirom na to da je upravo Ćićarija u Drugom svjetskom ratu doživjela neviđena stradanja od strane fašističkih i nacističkih snaga, iako dakle danas daleka, ta su sjećanja zauvijek utkana u njezinu kolektivnu memoriju. Antifašizam je naprosto dio mentalnog koda Ćićarije za koji nikad neće dozvoliti da padne u zaborav.

Snimio Edi PRODAN

– Ili si čovjek, ili nisi. Samo je to podjela s kojom se rukovodimo u životu naše Ćićarije. Nema druge. Potpuno mi je nebitno tko je odakle, koje je vjere ili boje kože ako je – čovjek. Pa i ja sam sama satkana od niza nacionalnih gena. Tata mi je iz Karlovca, Hrvat, po majci osim hrvatske imam i talijanske te slovenske krvi, ali to je sve nebitno. Bitno je, ponavljam, samo to koliki si čovjek. Ne, ne bojim se tih najava s najnovije političke scene Italije, ali da je bilo kome ovdje drago ih čuti, nikako nije. Bilo bi nam drago da se tako nešto ne ponavlja, uostalom što je fašizam bio, najbolje možete vidjeti upravo u svakom našem ćićkom selu: stanite ispred spomenika žrtvama fašizma i sve će vam biti jasno. Mi smo za apsolutnu toleranciju, uvažavanje svih i svakog, baš kao što ideološki ne dijelimo crkvu i politička uvjerenja. Sve je to zapravo dio iste tradicije i kulture, spremnost da se ode na misu i da se bude istinski antifašist, naglašava Medica.

Snimio Edi PRODAN

Slobodarska tradicija

A nama nije bio druge nego krenuti u obilazak. Štoviše, u samom smo dolasku odabrali smjer što nekoliko kilometara nakon Veprinca skreće prema Račjoj Vasi. Riječ je o 20 kilometara makadama što vršnu točku ima na visini većoj od tisuću metara nad morem. U zadnjem dijelu te čudesne prometnice koja velikim dijelom prolazi i kroz PP Učka, nalazi se lokalitet Pod Lom, na žalost jedno od stratišta u kojem su streljani antifašisti s Ćićarije. U istinski mračnoj, pomalo jezovitoj udolini nalazi se spomenik koji, baš prema od strane načelnice Medice istaknutoj tradiciji i toleranciji Ćićarije, povezuje crvenu zvijezdu i bijeli križ.

Snimio Edi PRODAN

U Rašporu, selu iznimne povijesne, ali i slobodarske tradicije, poseban mural također posvećen stradalnicima fašističkog terora. U Trsteniku, selu s jedva pokojim stanovnikom, antifašistički spomenik u bliskoj je korelaciji sa zgradom crkve. U Danama, do kojih se dolazi nakon prelaska prijevoja, kao i križanja cesta što se odvajaju prema Buzetu i Rijeci, zadnjih desetljeća stalnim pravcima iseljavanja stanovnika tog dijela Istre, zastrašujuća poruka – selo je u ratu do temelja spaljeno, a mnogi su njegovi stanovnici ubijeni. Pa Vodice, opet spomenik od fašista stradalih mještana i sve tako do Jelovica i obližnje granice sa Slovenijom čiji prijelaz živi zadnje mjesece. Uistinu je zastrašujući osjećaj nakon što se prođe tolike pečate sjećanja, tolike opomene na tragediju koja je zadesila ova pitoreskna sela. I da, bilo bi baš dobro da njima prođe i buduća talijanska premijerka Giorgia Meloni te da nakon toga ma ni u predizborne svrhe više ne koristi poigravanje sa žrtvama fašizma.

Snimio Edi PRODAN

Nismo ovog puta posjetili Brgudac, inače istinski antifašistički simbol ne samo Ćićarije i Istre, nego i mnogo šireg područja, jer on zaslužuje zasebnu priču, poseban tekst koji ćemo realizirati prvom prigodom. Ali smo zato zastali kod spomena na ubijenog svećenika, blaženika Miroslava Bulešića kojeg je u kolovozu 1947. godine ubio jedan drugi totalitarizam, onaj koji nažalost od fašističkih zločina zbog kojih je krvlju natopljena Ćićarija, nije naučio možda ne baš ništa, ali svakako nedovoljno.

I baš kao što je to istaknula i Karmen Radetikio, pulska PR stručnjakinja koja je napravila prve velike pomake u sustavnoj promociji Ćićarije i njezinih vrijednosti, velika je privlačnost tog dijela Istre. Prostora koji, kako nam je naglasila Medica, konačno prvi put u trideset godina dobiva snažnu, sustavnu i dakako financijsku podršku od strane Istarske županije.

Snimio Edi PRODAN

– Otkako sam je prvi put doživjela, svaki slobodan trenutak koristim kako bih boravila na Ćićariji. Prostor je to bezgraničnih mogućnosti i nevjerojatne privlačnosti. Jako bih voljela što je više moguće boraviti na njoj jer osjećaj koji se tada u meni javlja nema supstituciju ni sa čim sličnim, rekla nam je Radetikio.

U pravu je. Iako je novinsko poslanje u pravilu povezano sa što je moguće bržom obradom teme, posao u kojem se »leti« kroz prostor i vrijeme, Ćićarija se itekako dobro osjeti i u takvoj situaciji. Rašpor, Dane, Vodice ili pogled koji se prostire ispred spomenika žrtvama fašističkog terora ispred Jelovica. Neprocjenjivo.

Snimio Edi PRODAN

– Festival Encijan koji se trebao održati ove nedjelje odgođen je zbog lošeg vremena. Vjerujte, ono što smo do sada učinili, stvorilo je uvjete koji će u dogledno vrijeme sve, pa tako i današnju statistiku, okrenuti u našu korist. Nasmijana Roberta Medica. Žena koja sa svojim suradnicima na »krovu Istre« slaže najljepši mogući mozaik održivog razvoja. Budućnost će to svakako znati honorirati.

Snimio Edi PRODAN