RIJEKA – Nisam slabašan, u treningu sam, vozim bicikl, u mladosti sam aktivno igrao vatrepolo. Ali kako se čini bitka u kojoj mi baš nitko nije prilazio u pomoć, predugo je trajala, snaga me bila polako izdavala a da toga nisam ni sam bio svjestan. U trenutku kad sam nogu davljenika, čovjeka koji se panično borio za život, uspio osloboditi ispod kotača kombija, nevjerojatno snažna bujica istrgnula mi ga je iz ruku. Bespomoćno tijelo velikom je brzinom odnešeno prema dnu ulice Račkog. Letio je… ma letio je tom naglo naraslom divljom vodom poput opuška. I dok sam, prestravljen, više od svega želio da se nekako pridigne, makne s ceste, da se nekako istrgne iz bujice i pričeka hitnu, znakova života, na dnu ulice Račkog, više nije bilo…

Stelio Simcich, 47-godišnji Riječanin, čovjek je s istinski velikim Č. On je ta osoba koja je, kako je to pokazivao video uradak što je okupirao društvene mreže u noći kad se Rijeka utapala, bio jedini koji je nesretniku pritrčao u pomoć. Jedini koji je shvatio ozbiljnost situacije i dao sve od sebe kako bi spasio – čovjeka koji je sam gubio bitku sa životom. Osobu koja je mogla bit spašena. Jedini preduvjet da bi ta osoba danas bila s živa je pretpostavka da se Simcichu u borbi za spašavanje ljudskog života pridružio još netko, ma i jedna jedina osoba koja bi to u toj mučnoj, mračnoj noći bila učinila bitku za spas života učinila bi uspješnom. Ovako – statistika: “u riječkim bujičnim poplavama smrtno je stradala jedna osoba…”

– S mamom Mirjanom i tatom Giuseppeom bio sam u Gradu Grobniku. Išli smo na misu posvećenu pokojnom barbi. Tužni, u tišini smo se krenuli spuštati s Orehovice. S obzirom da stanujemo na  Belvederu, uvijek bismo se s Grobnika spuštali Ulicom Račkog, pa kod Guvernerove doma. Bilo bi tako i ovog puta da nije bilo tog silnog, nevjerojatnog nevremena, te užasne kiše. Nakon Banskih vrata naišli smo na zaustavljene automobile. Voda je divljala, šahte su iskakale, bilo je najpametnije čekati da se sve smiri. I dok smo tako stajali, na pločniku nedaleko nas, čovjek, koji se sudeći prema odjeći vraćao s posla, uslijed nevremena i silne vode koja se jurila ulicom zapeo je za stupić što onemogućava parkiranje automobila, srušio se i – voda ga je odnijela! Nisam mogao vjerovati da je snaga vode bila toliko razorna da jednostavno odnese odraslog muškarca! Srećom, zapeo je, uhvatio se za kombi što je stajao nasred ulice jer mu je kotač zapeo u izbačenu šahtu. Dotrčao sam do njega i krenuo ga spašavati. Bilo je naime jasno da se guši pa je moj trud bio usmjeren kako bih mu glavu držao iznad vode, sjeća se i danas vidno potreseni Simcich.

Očekivao je dakako da će mu se netko pridružiti, jer da je bio još samo jedan čovjek s njime, operacija spašavanja bi brzo bila okončana. Ali nije, nitko se nije želio pridružiti. Vjerojatno i sami prestravljeni, prestrašeni za svoje živote ljudi su nijemo promatrali Steliovu borbu s vodom i niz pokušaja izvlačenja davljenika ispod kombija.