U svakom slučaju, nije slučajno šef Vlade Plenković jučer najavio Hrvatskom saboru da će se nakon imenovanja nove uprave Ine odmah krenuti u razgovore s MOL-om o promjeni načina upravljanja Inom
Čini se da je Vlada na sebe preuzela sav rizik raspleta u Ini, nakon mega-pljačke stoljeća. Jednako kao što je premijer Andrej Plenković jučer na aktualnom satu desničarskom zastupniku Anti Prkačinu objašnjavao da je njegova Vlada spremna »platiti cijenu« pomirbe i poboljšavanja odnosa sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj bez obzira na to što će HDZ možda zbog toga imati problem pred svojim vlastitim biračima, jednako tako je Vlada odlučila preuzeti na sebe sav teret, pa i financijski, odluke da se Uprava Ine »pročisti« i da se promijeni način upravljanja Inom. To je zasad jedini zaključak koji se logično nameće nakon što je iz Ine sinoć priopćeno da je Nadzorni odbor Ine primio na znanje ostavke MOL-ovih članova Uprave Ine i na prijedlog Vlade Republike Hrvatske opozvao preostale članove Uprave.
Nadzorni je odbor potom imenovao novu Upravu te je novim predsjednikom imenovan Mađar Péter Ratatics kao predstavnik većinskog suvlasnika MOL-a, a članovima Uprave Berislav Gašo i Krisztián Pulay, na prijedlog MOL-a i s mandatom do 30. lipnja 2023. godine. S druge strane, tri nova člana Uprave imenovana su na prijedlog Vlade Republike Hrvatske – Miroslav Skalicki, Hrvoje Šimović i Marin Zovko, na najdulje šest mjeseci, do imenovanja članova Uprave putem javnog natječaja. To je vijest od kasno sinoć, a u prijevodu ona znači da je Vlada smijenila svoje dosadašnje predstavnike u Upravi kompanije, bez obzira na to što će to očito značiti da će oni otići bez otpremnina, ali time moguće steći i pravni osnov za tužbu protiv države i slijedom toga sudske sporove. S druge strane, država će dakle tumačiti, kako se pretpostavlja, da oni na svoje milijunske otpremnine nemaju pravo jer su de facto prekršili svoje basnoslovne menadžerske ugovore samom činjenicom da su previdjeli nesavjesno poslovanje u Ini, odnosno nisu činili sve u maniri »dobrog gospodara«.
Ovo su zaključci koji se nameću nakon šturog priopćenja iz Ine sinoć kasno, a političke komentare i konotacije možemo očekivati tek danas. No, sve je to na tragu onoga što Plenković stalno govori, a to je da je svaka odgovornost za korupciju, pa i za aferu u Ini, isključivo individualna i da nikakav kolektivitet ne može odgovarati za djela koja očito imaju karakter kaznenih djela. On individualizira i odgovornost dosadašnja tri hrvatska člana Uprave koji su sinoć smijenjeni, a koji su odbili otići »milom«.
U svakom slučaju, nije slučajno šef Vlade Plenković jučer najavio Hrvatskom saboru da će se nakon imenovanja nove uprave Ine odmah krenuti u razgovore s MOL-om o promjeni načina upravljanja Inom. To implicira da je možda na kraju on bolji dogovor postigao s predstavnicima MOL-a u Ini nego sa samim članovima Uprave Ine koji zastupaju hrvatsku državu. Mađarski članovi Uprave shvatili su poruku, poručeno je iz Vlade. No, za Inu je to manje važno – ono što je ključno jest da Hrvatska sad ima osnov da traži promjenu upravljačkog ugovora i da traži da ubuduće glavne odluke ne donosi glavni direktor Ine samostalno, u ime cijele Uprave, nego da hrvatski predstavnici ravnopravno sudjeluju u donošenju tih odluka. A među tim odlukama svakako bi trebala biti ona o tome da se paralelno s rekonstrukcijom rafinerije u Rijeci ponovo aktivira i rafinerija Sisak, koja je, kako se čini barem po reakcijama zastupnika jučer na aktualcu u Saboru, »magnum crimen« svake vlade dosad kad je u pitanju Ina. Uostalom, ministar gospodarstva Davor Filipović je odmah po stupanju na dužnost baš za naš list govorio o tome, najavljujući da će se učiniti sve da se rafinerija Sisak što prije opet stavi u funkciju.
Ako to bude krajnji rezultat ove mega-afere (imajući na umu da novac iz afere nije trajno izgubljen, nego blokiran na računu države), tada se može reći da možda nije svako zlo za zlo. Poznata je povijest koja povezuje hrvatsku politiku i Inu, kao i činjenica da su barem dvije Vlade u zadnjih desetak godina pale baš zbog Ine, Sanaderova i Karamarkova. Stoga i aktualni premijer Plenković preuzima veliku odgovornost ovakvim odlukama. Ali ako rezultat bude snaženje hrvatske pozicije u Ini, to na kraju ipak neće biti neuspjeh.
Uvodnik
Vlada uzela Inu u svoje ruke
Tihana Tomičić
29. rujan 2022 15:31
Snimio Marko GRACIN
U svakom slučaju, nije slučajno šef Vlade Plenković jučer najavio Hrvatskom saboru da će se nakon imenovanja nove uprave Ine odmah krenuti u razgovore s MOL-om o promjeni načina upravljanja Inom
Čini se da je Vlada na sebe preuzela sav rizik raspleta u Ini, nakon mega-pljačke stoljeća. Jednako kao što je premijer Andrej Plenković jučer na aktualnom satu desničarskom zastupniku Anti Prkačinu objašnjavao da je njegova Vlada spremna »platiti cijenu« pomirbe i poboljšavanja odnosa sa srpskom zajednicom u Hrvatskoj bez obzira na to što će HDZ možda zbog toga imati problem pred svojim vlastitim biračima, jednako tako je Vlada odlučila preuzeti na sebe sav teret, pa i financijski, odluke da se Uprava Ine »pročisti« i da se promijeni način upravljanja Inom. To je zasad jedini zaključak koji se logično nameće nakon što je iz Ine sinoć priopćeno da je Nadzorni odbor Ine primio na znanje ostavke MOL-ovih članova Uprave Ine i na prijedlog Vlade Republike Hrvatske opozvao preostale članove Uprave.
Nadzorni je odbor potom imenovao novu Upravu te je novim predsjednikom imenovan Mađar Péter Ratatics kao predstavnik većinskog suvlasnika MOL-a, a članovima Uprave Berislav Gašo i Krisztián Pulay, na prijedlog MOL-a i s mandatom do 30. lipnja 2023. godine. S druge strane, tri nova člana Uprave imenovana su na prijedlog Vlade Republike Hrvatske – Miroslav Skalicki, Hrvoje Šimović i Marin Zovko, na najdulje šest mjeseci, do imenovanja članova Uprave putem javnog natječaja. To je vijest od kasno sinoć, a u prijevodu ona znači da je Vlada smijenila svoje dosadašnje predstavnike u Upravi kompanije, bez obzira na to što će to očito značiti da će oni otići bez otpremnina, ali time moguće steći i pravni osnov za tužbu protiv države i slijedom toga sudske sporove. S druge strane, država će dakle tumačiti, kako se pretpostavlja, da oni na svoje milijunske otpremnine nemaju pravo jer su de facto prekršili svoje basnoslovne menadžerske ugovore samom činjenicom da su previdjeli nesavjesno poslovanje u Ini, odnosno nisu činili sve u maniri »dobrog gospodara«.
Ovo su zaključci koji se nameću nakon šturog priopćenja iz Ine sinoć kasno, a političke komentare i konotacije možemo očekivati tek danas. No, sve je to na tragu onoga što Plenković stalno govori, a to je da je svaka odgovornost za korupciju, pa i za aferu u Ini, isključivo individualna i da nikakav kolektivitet ne može odgovarati za djela koja očito imaju karakter kaznenih djela. On individualizira i odgovornost dosadašnja tri hrvatska člana Uprave koji su sinoć smijenjeni, a koji su odbili otići »milom«.
U svakom slučaju, nije slučajno šef Vlade Plenković jučer najavio Hrvatskom saboru da će se nakon imenovanja nove uprave Ine odmah krenuti u razgovore s MOL-om o promjeni načina upravljanja Inom. To implicira da je možda na kraju on bolji dogovor postigao s predstavnicima MOL-a u Ini nego sa samim članovima Uprave Ine koji zastupaju hrvatsku državu. Mađarski članovi Uprave shvatili su poruku, poručeno je iz Vlade. No, za Inu je to manje važno – ono što je ključno jest da Hrvatska sad ima osnov da traži promjenu upravljačkog ugovora i da traži da ubuduće glavne odluke ne donosi glavni direktor Ine samostalno, u ime cijele Uprave, nego da hrvatski predstavnici ravnopravno sudjeluju u donošenju tih odluka. A među tim odlukama svakako bi trebala biti ona o tome da se paralelno s rekonstrukcijom rafinerije u Rijeci ponovo aktivira i rafinerija Sisak, koja je, kako se čini barem po reakcijama zastupnika jučer na aktualcu u Saboru, »magnum crimen« svake vlade dosad kad je u pitanju Ina. Uostalom, ministar gospodarstva Davor Filipović je odmah po stupanju na dužnost baš za naš list govorio o tome, najavljujući da će se učiniti sve da se rafinerija Sisak što prije opet stavi u funkciju.
Ako to bude krajnji rezultat ove mega-afere (imajući na umu da novac iz afere nije trajno izgubljen, nego blokiran na računu države), tada se može reći da možda nije svako zlo za zlo. Poznata je povijest koja povezuje hrvatsku politiku i Inu, kao i činjenica da su barem dvije Vlade u zadnjih desetak godina pale baš zbog Ine, Sanaderova i Karamarkova. Stoga i aktualni premijer Plenković preuzima veliku odgovornost ovakvim odlukama. Ali ako rezultat bude snaženje hrvatske pozicije u Ini, to na kraju ipak neće biti neuspjeh.