Foto Pexels
Uočena je važna korelacija između usamljenosti i preranog starenja
povezane vijesti
Oni koji pate od usamljenosti bili bi skloniji starenju, a šteta od tog psihološkog stanja bila bi gora od pušenja.
Otkriva to novo znanstveno istraživanje koja je nedavno izašlo u časopisu Aging.
Istraživači s više sveučilišta promatrali su kakvu ulogu usamljenost igra u preranom starenju i mogu li implikacije te bolesti, pomiješane s tugom i nezadovoljstvom, predstavljati čimbenike rizika za zdravlje poput, primjerice, duhana.
Odgovor je da. Uključivši u istraživanje uzorak od oko 12.000 kineskih građana, znanstvenici su pokazali kako usamljenost značajno utječe na starenje, ubrzavajući ga više od pušenja.
Znanstvenici su koristili sat starenja, statistički model usmjeren na mjerenje biološke dobi pojedinca na koju mogu utjecati genetika, okoliš oko nas i naši životni izbori. To je zatim uspoređeno s kronološkom dobi svakog sudionika.
Pomoću 16 krvnih biomarkera, sedam biometrijskih parametara i uzimajući u obzir biološki spol sudionika, istraživanje je uočilo da su ispitanici najviše pogođeni preranim starenjem bili ne samo oni s bolestima srca, pluća i jetre, već i najviše sami.
Sudionicima koji se osjećaju usamljeno i nesretno pripisana je biološka dob od 1,65 godina viša od 1,25 godina povezanih s pušenjem.
Nedavna istraživanja već su pokazala kako usamljenost i društvena izolacija djeluju na široki spektar ljudskog mozga i odgovorni su za kognitivni pad s epizodnim gubitkom pamćenja.
Ovim najnovijim istraživanjem se još jednom željela naglasiti povezanost uma i tijela, naglašavajući, također, važnost brige o vlastitom psihičkom blagostanju, a ne zanemarivanja istog.
To je jedini način da se “uspori ili čak preokrene psihološko starenje na nacionalnoj razini”, rekao je Alex Zhavoronkov, jedan od autora istraživanja.
