Neki aspekti našeg postojanja sprječavaju nas da živimo mirno. Naš nedostatak životne radosti ili čak naša rezignacija mogu biti povezani s jednom ili više rana.

Govorimo o pet temeljnih emocionalnih rana nastalih zbog odbijanja, napuštanja, izdaje i pretrpljene nepravde ili poniženja.

Ljudi koji su pretrpjeli jednu ili više od ovih pet razvijaju maske kako ih ne bi vidjeli i čuli. Ove maske sprječavaju prepoznavanje i zacjeljivanje emocionalnih rana.

Da bismo ih razumjeli i riješili, potrebno je ići u dubinu, na put koji može biti bolan, ali koji predstavlja jedini put do ozdravljenja.

Prema teoriji Lise Bourbeau, stručnjakinje za osobni rast, svoje emocionalne rane možemo zaliječiti samo traženjem i ponovnim suočavanjem sa njima, bez skrivanja.

Stupanj naše fizičke i psihičke patnje može biti pokazatelj koliko su duboke naše rane. Proces ozdravljenja može trajati dugo. Kako bismo zaliječili svoje emocionalne rane, moramo pokušati srušiti barijere koje nas dijele od njih.

Možda se pokušavamo zabarikadirati iza zabluda ili sakriti svoju patnju. Evo pet temeljnih emocionalnih rana:

1. Odbacivanje

Emocionalna rana odbacivanja jedna je od najdubljih. Ne vodi toliko u odbacivanje drugih, koliko u neprihvaćanje sebe i obezvrjeđivanje vlastitih sposobnosti.

Ne voljeti sebe, međutim, dovodi do toga da ne možete voljeti druge i situacija na taj način postaje još tragičnija.

Takvi ljudi željeli bi uvijek živjeti skriveni i osjećati se gotovo nevidljivima. Bježe od izazova. Obično su to intelektualci koji biraju samoću i koji se bore svladati emocije, ne dopuštajući im da ih preplave.

Oni su introspektivni ljudi, obdareni snažnom sposobnošću zapažanja i velikom intuicijom.

2. Napuštanje

Ljudi koji u sebi nose ranu napuštenosti vjerojatno neće provoditi vrijeme sami u životu. Jako pate od usamljenosti i uvijek traže nekoga tko im može praviti društvo.

Nalaze se u situaciji snažnog nedostatka ljubavi koju ponekad ne mogu objasniti ni sebi ni drugima. Skloni su brinuti mnogo i unaprijed ako znaju da će se morati suočiti s problematičnim događajem.

Žele se posvetiti zajedničkom cilju i često vole biti dio grupa i udruženja koja odražavaju njihove ideale.

3. Poniženje

Oni koji u sebi nose ovu vrstu ranjenosti obično su skloni potpunoj predanosti svojim projektima i davanju sebe u timskom radu.

Preferiraju praktične i zanatske poslove, u kojima mogu izraziti svoje vještine dajući život nečem konkretnom i vidljivom što može privući pozornost drugih.

U isto vrijeme, rana poniženja može dovesti do srama i osjećaja manje vrijednosti. Može postojati tendencija da se prvo zadovolje potrebe drugih umjesto da se prioritet da vlastitim potrebama.

Empatija i preosjetljivost su među glavnim karakteristikama ljudi s ranom poniženja.

4. Izdaja

Povezana je s povjerenjem koje je u nekom trenutku izostalo. Na primjer, mogli biste biti žrtva prekršenog obećanja ili neispunjenog očekivanja.

Oni koji u sebi imaju ranu izdaje traže mnogo i od sebe i od drugih i ne vole pokazivati ​​znakove slabosti.

Velika očekivanja od budućnosti ponekad mogu postati prepreka jer vas sprječavaju da živite sadašnjost punim plućima. Izdani ljudi često pokušavaju držati događaje i ljude oko sebe pod kontrolom.

5. Nepravda

Ljudi kojima je nanesena nepravda i koji su duboko povrijeđeni žive previše usredotočeni na svoju dužnost i skloni su sebi uskratiti sva zadovoljstva jer vjeruju da ne zaslužuju nešto lijepo u životu i jer su uvjereni da će njihove dužnosti postići savršenstvo i vrstu iskupljenja.

Ponekad se emocionalne rane očituju u fizičkoj strukturi ljudi. Rana nepravde dovodi do ukočenog, uspravnog i ponosnog držanja. Ljudi povrijeđeni nepravdom obično su vrlo uredni.