Foto Mateo Levak
Vještakinja psihijatrijske struke drži da je u vrijeme počinjenja zločina bio smanjeno ubrojiv, zbog visokog stupnja vjerojatnosti da bi mogao ponoviti teže kazneno djelo, nužno je liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.
Nezapamćeno ubojstvo u centru Rijeke zabilježio je i video nadzor u kafiću “Pin”, a koju smo snimku imali prilike vidjeti kao dokaz u sudnici. Nakon što je Roman Brnada otišao sa poprišta snimile su ga i kamere na parkiralištu iza Ciottine ulice u kojoj je i pronađena odbačena odjeća prepuna tragova krvi.
U sudnici su pogledane i snimke kamera policijskog doma koje su golog Brnadu uhvatile kako na parkiralištu tako i pri samom ulasku u dom. Kako je izgledao njegov ulazak saznali smo iz iskaza policijske djelatnice koja je u to vrijeme bila dežurna.
“Kad sam se digla, vidjela sam da nema odjeće”
“Već je pao mrak kada sam čula otvaranje vratiju i ugledala nepoznatu osobu kako ulazi. Odmah sam primijetila da nema majice.
Kad sam se digla, vidjela sam da uopće nema odjeće i obuće. I da ima nekakve krvave tragove i ogrebotine po rukama. Predstavio se imenom i prezimenom te rekao da treba pomoć policije.
Prepoznala sam ga. Ponudila sam mu da sjedne, dali smo mu deku da se pokrije i izvijestila sam rukovoditelja”, posvjedočila je na sudu.
Ozljede koje je zadobila žrtva bile su toliko teške da joj nikakva liječnička pomoć nije mogla spasiti život. Osobito teške ozljede Brnada joj je nanio na glavi, a ozlijedio joj je i vrat, dio desnog ramena i lakta. O njima se detaljno izjasnio vještak sudske medicine.
Žrtvi udarcima zdrobio glavu
“Prvo su nastupile ozljede vrata pa glave, ramena i lakta. Vrat je bio dostupan ozlijeđivanju u uspravnom položaju, a glava u ležećem položaju.
Ozljede vrata – prijelom jezične kosti i oguljotine u pravilu nastaju jakim stiskanjem rukama. Ozljede glave dominiraju svojim obimom i težinom, a došlo je do potpune deformacije izgleda glave. Odgovaraju višestrukim udarcima.
Broj udaraca nogom ili nogama u glavu bio je oko 10-tak do 20-tak. Dovoljan je bio samo jedan jak udarac koji bi doveo do smrti zbog ozljeđivanja mozga.
Zbog ozljede mozga kao vitalnog organa, u pravilu besvjesno stanje nastupa odmah po zadobivanju takvih, osobito teških ozljeda”, naveo je vještak.
Mišljenja je i da je smrt nastupila vrlo kratko nakon ozljeđivanja glave jer je u kratko vrijeme deformirana i uopće nije imala izgled glave. Vještak sudske medicine kazao je i kada se “tako zdrobi glava, smrt nastupa odmah.”
Imao probleme u ponašanju još od djetinjstva
Od strane predsjednice sudskog vijeća, sutkinje Ike Šarić, zamoljen je i da se očituje u pogledu Brnadinih ozljeda, oguljotina na obje ruke, obje noge te na leđima.
“Oguljotine su lakše tjelesne ozljede koje su mogle nastati uslijed kosog djelovanja mehaničke sile slabog intenziteta, a kompatibilne mehanizmu pri kretanju golog tijela bez odjeće kroz raslinje ili uski prolaz”, istaknuo je vještak.
Vještakinje psihijatrijske i psihologijske struke također su dale detaljno mišljenje o optuženikovu mentalnom stanju, a iz kojeg je jasno kako je Brnada već u djetinjstvu imao izražene probleme u ponašanju.
Još davne 1994. godine dijagnosticiran mu je hiperkinetički poremećaj sa smetnjama aktivnosti i pažnje. Boluje i od epilepsije, ali je bio prestao uzimati lijekove.
Brnada je nakon što je postao punoljetan u više navrata liječen u Psihijatrijskim bolnicama Vrapče i Jankomir, a s obzirom da je uzimao propisanu terapiju, psihičko stanje mu se popravilo.
Brnada ima oštećenja i disfunkciju mozga
Između ostalog, tu se radi o narušenim kognitivnim sposobnostima, izrazitoj impulzivnosti s agresivnim ponašanjem, nekritičnosti prema sebi i svojem ponašanju, sklonosti pseudo filozofiranju, kao i nekritičnosti prema konzumaciji alkohola i psihotropnih tvari.
Do promjene ličnosti došlo je zbog oštećenja i disfunkcije mozga, a antiepileptike i antipsihotike nije uzimao redovito.
Vještakinja psihijatrijske struke, sa čijim se mišljenjem slaže i ona psihologijske struke, navela je da u vrijeme počinjenja zločina Brnada nije bio sposoban shvatiti niti upravljati svojom voljom, dakle da je bio smanjeno ubrojiv.
Zaključuju da je osoba sa teškim duševnim smetnjama, a zbog visokog stupnja vjerojatnosti da bi mogao ponoviti teže kazneno djelo, nužno je liječenje u psihijatrijskoj ustanovi.