Jerko Marinić Kragić/Foto PIXSELL
Medalju posvećujem svojim roditeljima, koji su sa mnom prošli svašta - kaže Jerko Marinić Kragić
povezane vijesti
RIJEKA Najbolji hrvatski vaterpolisti su nakon trijumfa u finalu s Mađarskom, poslije onih 10:9, ali i tijekom cijelog turnira, bili kao u lijepom snu iz kojeg bi se rijetko tko htio probuditi. Puni pozitivnih emocija, radosni i razdragani, feštali su s publikom, a onda između sebe, pjesma iz svlačionice nije prestajala. Fešta se nastavlja ovih dana prijemima i dočecima u Šibeniku, Dubrovniku, večeras je u Rijeci…
– Bilo je neopisivo, predivno, pun sam zahvale. To je tolika količina emocija da teško može stati u nekoga – rekao je ubojiti hrvatski napadač Jerko Marinić Kragić, koji je završnom »doppiettom«, dvama golovima, stavio točku na »i« splitskog finala. – To je teško nekome objasniti, taj osjećaj igranja pred tolikom publikom i osvajanja zlatne medalje. Dali smo stvarno posljednji atom snage pred deset tisuća ljudi. Zahvalan sam svima, sretan. Nisam ni sekunde sumnjao da ćemo uspjeti, a ovo nam je finale i pobjeda bila kruna cijeloga ovoga natjecanja. To što su me dopala ta dva posljednja gola, to je možda neka nagrada za sve, a inače, da nisam pucao ja, znam da bi to zabio netko drugi. Zadovoljstvo je i što sam igrao u svom rodnom gradu, pet stotina metara kuće. Inače, znali smo da će finale biti jedna čvrsta, moćna utakmica. Znali smo da će se lomiti u posljednjih nekoliko minuta, ali opet smo pokazali kvalitetu i mirnoću. Naravno, najvažnije od svega je da smo ekipa za najsjajnije odličje. Hvala svima, hvala Splitu, nosio nas je do pobjede.
U trenucima slavlja misli su mu poletjele najbližima, obitelji.
– Medalju posvećujem svojim roditeljima, koji su sa mnom prošli svašta, dobre i loše stvari za vrijeme nekih mojih lutanja. Bili su uz mene, nikada me nisu napustili i ova medalja je za njih.
