PITANJE ČITATELJA

Ako želite da zelena salata iz vašeg vrta bude savršena, obratite pažnju na ovo

Jelena Sedlak

Foto: iStock

Foto: iStock

Najbolje uspijeva na temperaturi od 16 do 18 stupnjeva

Želio bih posijati zelenu salatu za kasniju potrošnju, ali ranijih godina mi to nije uspijevalo, pitam se zašto, pita naš čitatelj iz Dražica.


Zelena salata se lako uzgaja, ali treba poštovati preporuke proizvođača sjemena o vremenu sjetve jer na višim temperaturama salata brzo ode u sjeme i postaje nejestiva, a na nižim, pak, ne niče.


Zelena salata najbolje uspijeva na temperaturi od 16 do 18 stupnjeva, a na višim od 24 stupnja rast zelene mase se zaustavlja ili znatno usporava. Prema tome, ako kupite odgovarajuće sjeme za sadnju ujesen i ako temperature još neko vrijeme ostanu pogodne, imat ćete dovoljno zelene salate do kasne jeseni.


Ova povrtnica traži rastresito tlo, bogato dušikom pH vrijednosti između 6,0 i 6,8. Nedovoljno bogato tlo može uzrokovati usporeni rast biljaka i nedovoljnu otpornost na bolesti i štetočine.


I položaj gredice igra veliku ulogu jer zelena salata najbolje raste na dobro osunčanom mjestu. Biljke također moraju biti dovoljno udaljene jedna od druge da bi svaka dobila više sunčeve svjetlosti.


Salata ima plitak korijen, pa je treba često zalijevati, osim ako ne dobiva dosta kiše. Treba joj češće, ali manje količine vode. Pritom joj ne treba močiti lišće kako ne bi oboljela od kakvih gljivičnih bolesti.


Ova povrtnica riskira napad mnogobrojnih štetnika i bolesti, insekata, bakterija i virusa, te puževa i zečeva. Kako bismo smanjili rizike, neophodno je poštovati vrijeme sjetve, rastojanje, gnojidbu i položaj s dovoljno sunca.


Prije konzumiranja, listove zelene salate treba dobro oprati pod mlazom tekuće vode, kako se njima u organizam ne bi unijeli razni mikroorganizmi i paraziti.


Kako zelena salata nakon formiranja cvjetnog stabla postane gorka i nejestiva, prioritet pri stvaranju novih sorti je da dugo zadržavaju lisnu glavicu, bez formiranja sjemena. Nove sorte se, osim toga, stvaraju tako da budu otporne na niske i visoke temperature, biljne bolesti i štetočine, ali se vodilo računa i o tome da im se poboljša okus, dobivanjem kultivara s manje gorčine i mlječnog soka. Suvremene sorte uglavnom imaju visinu i širinu od 15 do 30 cm, a listovi im mogu biti u spektru zelene i crvene boje, žute ili plavozelene, pa i šareni.