Iz Zagreba nam se još jednom javio Denis Budak koji je vrelinu grada ponovo zamijenio svježinom viškog podmorja. Ovoga je puta na meti bila oborita riba. Evo što nam je Denis ispričao o svom doživljaju:

– Oni koji me poznaju znaju koja mi je omiljena lovina tako da možda i neću biti potpuno objektivan, ali ovaj ulov zaslužuje pravi ‘roman’.

Ako nije u rupi, šarag je teška lovina koja zahtjeva da se mnoge stvari poklope kako treba. Krivi potez, zvuk, trzaj, bilo što slično i šansa je sigurno izgubljena.
Gledali smo se tri dana i nikako da si uđemo u domet, ali je toga dana lovac bio malo lukaviji i sretniji – priča nam Denis.
– Nakon sigurno petnaestak minuta čeke u kamenu u samome kraju, kuckanja, sakrivanja, dva neuspješna zarona jer se maknuo van dometa, nekoliko završavanja na stijenama (hvala AGRAM-u koji je digao metarske valove), macan je napokon iz pola mora došao na nekih 6 – 7 metara do kraja.
Toga je dana presudno bilo to što je primijećen na vrijeme. Stajao je na desetak metara dubine i jedno 15 metara od kraja. ‘Prizivanje’ u domet je bilo iznimno zahtjevno upravo radi već spomenutih valova i jer je bilo mora.

Ali pozicija je dala savršen zaklon da se napravi podron iz kojega sam se dva puta uspio povuci neprimijećen jer sam ostajao bez zraka, a ni kuckanje ni škripanje nisu dali rezultata. Srećom, momak nije zapalio kao dan ranije kad mu je falio tek metara da ude u domet.
Nakon sto je stajao u mjestu petnaestak minuta dok su se svi manji komadi makli, krenuo je prema kraju.
Uzimam zrak, mičem disalicu i krećem uza zid koji se spušta u dubinu. – nastavlja Denis svoju priču.
– Zaklon je perfektan, imam mjesta i za okrenuti se neprimijećen prema njemu.
Lagani dodir vrhom strele po kamenu, momak se trza i lagano kreće prema meni.
Gotovo je, moj si…
Nakon desetak sekundi tu je! Lagano dižem pušku, dižem pogled. ali on staje, a ja se skamenim. Ma je li moguće da će otići na drugu stranu? Ne mogu propustiti ovu šansu, primam se za rub zaklona i povlačim svom snagom prema njemu i okidam ga u odlasku.
Napokon pogodak!!!
Gledam da vidim da li je pogođen kako treba i vidim da mogu odahnuti. Povlačim špagu i najlon i smijem se u sebi, osjećam dobar otpor. To je to! Komad i po je tu!

Nažalost baterija u digitalnoj vagi je crkla tako da sam ga vagao na onoj staroj, metalnoj, ruzinavoj, što se u ruci drži. Ona je pokazivala oko 1,8 -1,85 kilograma. Možda je bio i jači, ne znam… A možda je i vaga bila rastegnuta. Ali od vrha usta do kraja repa je imao 38 centimetara! Stvarno show! – ispričao nam je Denis Budak.