Prije dvije godine Rijeka je nosila uglednu titulu Europske prijestolnice kulture, projekta zahvaljujući kojem su obnovljene zgrade kulture, a građanima pružen bogat cjelogodišnji kulturno umjetnički program. Iste te 2020. godine, u Rijeci je tri mjeseca provela novinarka, publicistkinja i stručnjakinja za migracije, Melita H. Šunjić, rodom Riječanka koja je s dvije godine preselila u Austriju u kojoj je odrasla.

Inspirirana rodnim gradom, Melita je o njemu u ljeto 2020. napisala knjigu koja je nedugo nakon toga i objavljena, a ovog se ljeta ponovno vratila u Rijeku te smo istim povodom odlučili razgovarati s njom o objavljenoj knjizi.

Tranzitna točka

Kako je iz Rijeke otišla kao dvogodišnja djevojčica, a natrag se nije vraćala sve do svoje 18. godine, o svome rodnom gradu je u početku znala vrlo malo. No, čak i kada je počela dolaziti u posjet, Rijeka bi bila samo tranzitna točka do Novog Vinodolskog gdje su imali obitelj, a činjenica da je Rijeka i danas samo tranzitna točka, ono je čime se Melita djelomično i bavi u knjizi, pokušavajući objasniti čitateljima kako je grad vrijedan zaustavljanja i zadržavanja.

– Živjela sam po cijelome svijetu i radila na tri različita kontinenta i shvatila da postoje gradovi koje svi hvale, ali se za njih nisam zagrijala, dok za Rijeku jesam. Prvo zbog ljudi koji su otvoreni, sa svakim se može ući u razgovor ili reći kakvu šalu, svi su uvijek ljubazni, a drugo, što mi se sviđalo i kod mota EPK, to da je Rijeka jedan otvoreni svjetski grad, možda među najnarodnijim, a svakako najotvoreniji grad u Hrvatskoj danas. Službena hrvatska ideologija je konzervativna, sve se vrti oko hrvatstva, crkve i tamburica, dok je Rijeka otvorena prema modernome, samo otvorenje EPK je bilo nevjerojatno i moderno, malo ironično, cijeli grad je sudjelovao u tome, to nije nešto što su izvodili samo ljudi plaćeni za to. To mi se sviđa, otvoreni politički pristup prema drugima, prema međunarodnoj publici – objasnila je Melita.

Melita Šunjić / Snimila Ana Križanec

Gradovi kulise

Studirala je komunikaciju, započela karijeru u novinarskoj profesiji, a onda 25 godina radila za UNHCR, kao jedna od njihovih međunarodnih glasnogovornica u Europi, Aziji, Africi i na Bliskom istoku. Kroz godine rada, posjetila je brojne gradove, od kojih neki postoje manje-više samo zbog turizma, tu je kao primjer navela Split, Dubrovnik i Sankt Petersburg – gradove kulise koji se cijeli prostituiraju turizmu. S druge strane, iako su u Rijeci turisti vrlo dobrodošli, smatra kako Riječani bez obzira na njih žive svojim ritmom i svojim životom. Primijetila je kako u Rijeci nema turističkih »ghetta« koji se mogu vidjeti u drugim gradovima, već je turist konstantno u dodiru s lokalcima što je postala rijetkost u turističkoj industriji – turisti obično vide samo ostale turiste i konobare. Dodala je i kako je najveća prednost Rijeke upravo njezina lokacija, blizina drugih gradova i velike mogućnosti za odmor zbog okruženja morem i planinama. Premda inače piše stručne knjige o migracijskim problemima, kada je 2020. godine stigla u rodni grad prosto je morala krenuti u dijelom novinarsku, dijelom osobnu, ali u svakom slučaju ugodnu potragu za neistraženim dijelovima Rijeke.

– Provela sam gotovo tri mjeseca tu, jer sasvim je druga stvar doći u posjetu i biti u hotelu ili iznajmiti stan i živjeti tu, sada sam opet došla na tri mjeseca jer mi se jednostavno sviđa. Kada sam bila 2020. godine korona je jako smetala ritmu života, ali opet sam išla na nekoliko fantastičnih priredbi i koncerata i svašta sam zanimljivo vidjela. Mislim da je sada življe jer ima jako puno ljudi, posebice mladih ljudi, a trenutno se ovdje mogu čuti svi jezici svijeta. Sviđa mi se što ima i puno gay parova i to je divno, to je još jedna od dobrih stvari, ta otvorenost prema modernom svijetu koja je super – kazala je Melita.

Osobni dnevnik

Njezina knjiga »Europa Erlesen – Kulturhauptstadt Rijeka« zapravo je nastala spajanjem više priča u formi osobnog dnevnika koje je Melita e-mailom slala svojim prijateljima, a u kojima prepričava svoje doživljaje, opisuje grad i piše o stvarima koje je istraživala o gradu. Nakon što su se priče mnogima svidjele, nije bilo druge nego objaviti knjigu. No, nisu baš svi dojmovi Rijeke u potpunosti sjajni, dapače, postoji više stvari koje smatra bi mogle biti bolje. Prema Melitinim riječima, Rijeka ostavlja dojam kao da ne zna prodati ono što ima. Industrijska arhitektura, ta vrijedna baština koja jest dio riječkog identiteta i dalje zjapi izvan funkcije, dok brojni industrijski gradovi ili četvrti uspješno privlače investitore.

Snimila Ana Križanec

– U Beču živim u dijelu grada koji je tradicionalno radnički i tamo vidim isto što i u Rijeci, da ljudi gledaju na druge dijelove grada, dok Rijeka gleda na druge gradove koji imaju veće vrijednosti poput Straduna ili Dioklecijanove palače, a ne vide to što im je pred nosom, ta njihova industrijska povijest poput Hartere s kojom se toliko toga može napraviti. Ne mogu vjerovati da nema kapitala i da nema investitora za to, ali to je često tako, imamo nekakav kompleks manje vrijednosti zbog neke velike imperijalne i aristokratske povijesti, a ne gleda se na industrijsku baštinu – rekla je.

Obrisana povijest

Cijelo jedno poglavlje knjige govori upravo o tome kako je Rijeka pisala povijest svoje industrije olovkom, a zatim ju je izbrisala. Tu je Melita pisala o Harteri, Torpedu, čokoladi Slon i Šećerani, objašnjavajući kako je Rijeka u jednom periodu bila centar tehnološkog razvoja u Europi, što danas pak kao da skriva. Jedan od takvih primjera je i tunel Brajdica koji je svojom gradnjom uistinu jedinstven jer takvih tunela u svijetu ima manje od 10 i svugdje su velike turističke atrakcije – osim u Rijeci. Spomenula je i Vallo Alpino koji je na drugim mjestima velika senzacija, a većina Riječana ne zna da ovdje postoji.

– Kada sam došla, mislila sam da će sve biti sređeno i dotjerano, a onda sam vidjela da nije i prvi dan sam se razočarala, a onda je jedna moja prijateljica koja je iz Beograda, a živi u Beču, rekla kako svaki puta kada dođe u Beograd ima taj isti osjećaj, samo vidi ono što nije sređeno i nije lijepo i nije čisto, ali da se sve to promijeni za koji dan. Mnogi prijatelji su posjetili Rijeku zbog ove knjige i svi su se oduševili, naročito ljudi koji vole arhitekturu vide tu ljepotu u ovome gradu. To prvo razočaranje se vrlo brzo promijenilo, sada sam očarana. Rijeka je po samoj svojoj vibri metropola, puno više nego što je to Zagreb. Za jedan grad na moru Rijeka je izuzetno živa, bila sam na koncertu Kultur Shocka u Palachu i tamo su bili ljudi svih dobi, od tinejdžera pa do ljudi od 60 ili 70 godina i to mi je isto tako fantastično – kazala je Melita, dodavši kako je ponosna na knjigu jer je Rijeka ipak njezin grad.