Novi zvjezdani glazbeni trenutak i jedan od najvažnijih koncerata jubilarnog 70. Ljubljana festivala u potpunosti je ispunio očekivanja. Koncert svjetski poznatog pjevača, tenora ili baritona, ali i dirigenta Plácida Dominga gotovo je do posljednjeg mjesta ispunio Gallusovu dvoranu Cankarjevog doma.

Iako je prvotno koncert najavljivan za ljetnu pozornicu na Križankama, a ulaznice bile rasprodane i danima ranije, organizatori su opet pokazali majstorstvo i stručnost uvidjevši suspektne vremenske prilike zbog kojih cijela izvedba dolazi u pitanje.

Tijekom prijepodnevnih sati uslijedila su priopćenja o promjeni lokacije događaja kao i detaljne upute o zamjeni ulaznica, a i promotivni materijali su u najkraćem roku bili izrađeni sukladno novim okolnostima.

Sve u svemu, organizacija je doista bila besprijekorna, a za publiku je sve završilo možda i mnogo bolje jer su u dvorani maestra Dominga mogli čuti i vidjeti mnogo neposrednije i bliže, na svega nekoliko metara.

Slovenska filharmonija

Velika čast ukazana je i rezidencijalnom orkestru festivala, Orkestru Slovenske filharmonije koji je imao prigodu muzicirati s maestrom Domingom.

Dirigent koncerta bio je izvrsni Jordi Bernàcer koji s Domingom redovito surađuje još od 2012. godine, a tijekom svoje bogate karijere može se pohvaliti nastupima na brojnim opernim i koncertnim pozornicama u Madridu, Berlinu, Dresdenu, Napulju, Los Angelesu ili Veroni.

Nekoliko godina bio je i kućni dirigent Opere u San Franciscu, a tijekom školovanja asistirao je poznatim dirigentskim imenima kao što su Valerij Gergijev, Zubin Mehta ili Lorin Maazel. Osim dubokog poznavanja koncertnog repertoara i vidljivog iskustva rada s maestrom Domingom, Bernàcer je pokazao i odličan dirigentski talent i sposobnost da orkestrom rukovodi suvereno i precizno.

Ujedno, karakterno sceničan, vrlo brzo je osvojio srca prisutne publike, ali i orkestra koji ga je, u mnogim zahtjevnim taktovima nerepertoarnih partitura bespogovorno slijedio.

Gošća koncerta bila je također izvrsna, velika urugvajska pjevačica talijanskih korijena María José Siri koja je od svog debija u Argentini 2002. godine do danas nastupala u najvećim opernim kućama poput Milanske Scale i opera u Buenos Airesu, Münchenu, Beču, Veroni, Tokiju ili Berlinu.

Interpretirajući neke od najvećih opernih uloga za dramske soprane, Siri je osvojila brojne nagrade i priznanja. Slovenska filharmonija (koncertna majstorica Ana Dolžan) doista je bila na visini zadatka, posebno uzevši u obzir repertoar koncerta koji je, u najmanju ruku, neuobičajen, ali tako nepogrešivo prilagođen maestru Domingu: »Noche espanola« odnosno »Španjolska večer«.

Maestro Domingo

U samostalnim točkama briljantno artikulirani, dinamički iznijansirani, a opet nužno opušteni, orkestralni glazbenici surađivali su s dirigentom i međusobno toliko koliko je potrebno da publika doista uživa.

Istovremeno, u pratnji pjevača dovoljno suptilni, omogućili su da solisti vladaju pozornicom čak i onda kada skladatelj uz niski i slabije čujni registar glasa upregne desetke glasnijih glazbala.

Konačno, glazba ove vrste uvijek zvuči lako i pjevno, ali je često vrlo kompleksna i tehnički izuzetno zahtjevna i – što je najgore – vrlo transparentna na način da je nemoguće »sakriti se« iza drugih. Zbog svega navedenog, orkestru iskrene pohvale.

A što reći o maestru Plácidu Domingu, a da ne zvuči suvišno? Možda bi bilo dobro komentirati što to maestro Domingo nije, a druge »velike zvijezde« često jesu.

Naime, karijera maestra Dominga neosporno je svjetska i velika. I to ne samo u uskom tenorskom repertoaru, već u aktivnoj popularizaciji operne umjetnosti ponajviše u skupini poznatoj kao 3 tenora s Pavarottijem i Carerrasom. Tijekom godina nastupao je više od 4.050 puta u 150 opernih uloga snimivši više od 100 nosača zvuka te dobivši 12 nagrada Grammy.

Kao izuzetno obrazovan glazbenik, Domingo je nastupao i kao dirigent s više od 600 opernih izvedbi u cijelom svijetu. Posljednjih godina, pokorivši se zakonitostima fizičkih kapaciteta, sve manje nastupa kao tenor jer se godine života ponajviše reflektiraju na visoke glasove tamnijeg timbra, a svoj rad kompenzira dirigiranjem i produkcijom te organizacijom glazbenih radionica i natjecanja.

Svoju popularnost nepogrešivo i dalje koristi za promociju operne umjetnosti, a rjeđe nastupa i kao pjevač i to – bariton. Uz navedeno, pjevački repertoar odmiče od opere i usmjerava ka popularnom španjolskom žanru pod nazivom zarzuela kojeg bi se laički moglo okarakterizirati kao neku vrstu španjolske operete koja je u Španjolskoj, ali i drugim zemljama izuzetno popularna.

Na ovaj način Domingo popularizira i svoju domovinu kao i španjolski jezik, ali i aktivno pokazuje da postoje brojni skladatelji i djela koja zaslužuju biti dio koncertnih programa diljem svijeta.

U maniri istinske zvijezde

Od trenutka kad je stupio na pozornicu, Domingo je pokazao izuzetnu vitalnost i životnost. Njegov glas, potpuno akustično, ispunio je dvoranu do posljednjeg kutka.

Nije tu potreban nikakav mikrofon u krunici zuba da bi se glas čuo, već je čak i ponad nadmoćnog broja orkestralnih umjetnika probijao metalom i tako poznatom bogatom glasovnom bojom. Poruka je to svim pjevačima mlađe generacije koji pjevaju »u povjerenju« da ih se ne čuje do 3. reda, kako prava vokalna tehnika služi i za to da se glasom mogu izraziti svi zvukovni aspekti.

Siguran u nastupu Domingo je dominirao u svim točkama kojih je ukupno bilo čak 11. Za razliku od »velikih zvijezda« koje često koncerte održavaju tako da otpjevaju dvije arije i jedan duet (i to masno naplate), dok sve ostale točke odrađuju drugi, Domingo je ovaj koncert odradio izuzetno pošteno pjevajući puna dva i pol sata!

Gošća sopranistica bila je uistinu gošća, a iako je svoje točke i duete izvela besprijekorno, smijeh u publici izazvala je svojim notama koje su morale biti donesene i odnesene za svaku njezinu točku. Navedeno je posebno bilo zanimljivo u duetima u kojima Domingo, naravno, ponešto i glumi, ali je sve skupa ispalo prilično simpatično.

U maniri istinske zvijezde, Domingo je tijekom koncerta pažnju usmjeravao i na dirigenta, sopranisticu i orkestar ne želeći ih ostaviti u svojoj sjeni. Primjer je to, u svojoj cjelokupnosti, kako se i treba ponašati na pozornici.

Izbor iz preludija, intermezza, arija i dueta poznatih zarzuela dominirao je programom na kojem su se mogli čuti manje poznati skladatelji poput Gimenéza, Serrana, Granadosa, Guerrera, Sorozábala, Penell, Moreno Torrobe ili Vivesa. Često je reakciju publike izazvala poneka melodija koja je doista vrlo poznata, ali se i ne zna odakle potječe.

Poseban uspjeh ostvario je duet Solee i Rafaela iz opere »El gato montés« pod nazivom »Me llamabas, Rafaeliyo?«, ali i poznata arija »Amor, vida de mi vida« iz zarzuele »Meravilla«. Nakon ogromnog aplauza izvedena su čak tri dodatka, a ljubljanska publika pokazala je da poštuje i prepoznaje kvalitetu, rad i talent istinskih umjetnika.

Doista, ovo je bio koncert za pamćenje koji može biti na ponos svim umjetnicima i organizatorima i koji će ostati zlatnim slovima upisan u povijest Ljubljane i Ljubljanskog festivala.