Budimo zdravi i sretni i činimo druge sretnima, jer svi smo jedno, a do te spoznaje najlakše dolazimo putem prakticiranja meditacije, joge i vegetarijanstva, suština je onoga što nam je rekao autor »Joge u svakodnevnom životu«, Višvaguru Mahamandalešvar Paramhans Swami Mahešvarananda kada smo ga posjetili na seminaru koji je cijeli tjedan držao u riječkom Centru udruga ‘«Yoga u svakodnevnom životu«, Dharma.

U 30 godina djelovanja na tisuće Riječana je vježbalo jogu uz instruktore ove Udruge, a na seminar ovog, svjetski poznatog učitelja joge čiji su osnovni ciljevi da zdravlje bude dostupno svima neovisno o dobi, spolu i socijalnom statusu, a za što je dobio priznanje i Svjetske zdravstvene organizacije, u Dharmi se okupilo oko 300 vježbača iz cijelog svijeta.

Sustav ‘Joga u svakodnevnom životu’ međunarodno je poznat i znanstveno utemeljen sustav koji se vježba u više od 50 zemalja diljem svijeta s ciljem postizanja fizičkog, mentalnog, socijalnog i duhovnog zdravlja, a vježbe su ukorijenjene u drevnom znanju joge. Sam Vishwaguruđi, kako ga njegovi štovatelji najradije zovu, potječe od jedne od najstarijih i najcjenjenijih duhovnih loza Indije, autor je i mnogih mirovnih aktivnosti, inicijativa za zaštitu okoliša i humanitarnih projekata, uvijek iznova donoseći poruke mira i tolerancije.

Vjerni pratitelji

Ostario je u zadnjih desetak godina otkada smo zadnji put s njim razgovarali, ali ne znatno, jedino mu je brada osjedila. Ne krije zadovoljstvo što među posjetiteljima vidi vjerne pratitelje iz Europe i Amerike i poziva ih bliže sebi, kako bi u predstojećim satima svjedočili o svojim iskustvima razvoja kroz njegov sustav joge. Na pitanje gdje trenutno živi, jednostavno je rekao: »Na Zemlji«, što je itekako točno kada se zna njegov raspored putovanja, koji je do sada obuhvatio oko 50 zemalja na svim kontinentima. Upravo se priprema da nakon Rijeke otputuje u Beč, pa u Indiju, ali samo na tri dana, pa zatim na jednomjesečni posjet Australiji i Novom Zelandu, gdje djeluje nekoliko velikih ašrama, a u svakom će boraviti tri dana. Nakon toga putuje na Fidži, ali samo pet dana, pa se tek tada vraća u Europu. To mu je kratkoročni plan, jer mora obići sve koji su spremni da sretnu svog učitelja. »Kada su učenici spremni, učitelj stiže«, jedan je od postulata ove prvenstveno duhovne, a zatim i zdravstvene, humanitarne i ekološke discipline, koja okuplja milijune štovatelja širom svijeta.

Za te svoje zasluge, kao i za neumorne napore za toleranciju i svjetski mir, Vishwaguruđi je dobio niz svjetskih priznanja, pa i ono bivšeg predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića, koji ga je odlikovao najvišim hrvatskim odlikovanjem – odličjem Reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske.

Oslobođeni labud

Pitamo najprije velikog učitelja što njegovo ime na indijskom jeziku znači. Ime je očito duhovne prirode, jer ovaj u narančastu tkaninu odjeveni bradati Indijac ni po čemu ne podsjeća na labuda. Njegovo ime, naime, znači »Oslobođeni labud«, no ono istodobno označava i veliku titulu. Razlike u kulturi i odnosu prema okolišu postaju jasne već na početku razgovora, kada zdušno spljeskam komarca koji mi je sletio na nogu i ostavio krvavi trag. Po prvi put na njegovom licu vidim poremećeni mir i spokojstvo i, naravno, pitam što bi on učinio na mom mjestu. Otjerao bi ga, govori, ali ga sigurno ne bih ubio. Eto, dakle, povoda za prelazak na spiritualne teme. Ima li kakve očite razlike između onih koji prakticiraju jogu i ostalih?

– Već nakon nekoliko sati joge vježbači osjete da su im zglobovi fleksibilniji, a nakon oko tri godine, kada počnu meditirati, razlika u njihovom mentalnom stanju postaje očita. Praktičari joge postaju duhovniji, razvijaju se poput malog djeteta koje postaje odraslim čovjekom. To je proces u kojem se postaje boljim čovjekom. Najprije se pojavi ta spoznaja da ste jedno sa svim živim bićima. Sva druga bića, osim čovjeka, nemaju svijest i zato je čovjek za njih kao Bog. Jest da je Bog u svemu, ali čovjek ima više kvalitete od svih ostalih bića i zato ne bi smio poput životinja jesti meso. Samo životinje jedu jedne druge, ali čovjek je više od toga, on bi trebao pomagati, a ne ubijati. Djeca instinktivno plaču kada ubijamo životinje, no život ih poslije ogrubi. Biljke možemo jesti, jer ako otkinemo neku granu, to ne znači da ćemo ubiti biljku, voćka još uvijek živi, objašnjava Swami.

Duhovnost i znanost

Dodaje i kako je veganstvo korak dalje k produhovljenosti.

– No, ne možemo uvijek paziti na sve, to je proces koji se postupno odvija. Postoje zapravo dva puta, put razvoja duhovnosti i put razvoja znanosti. Evolucija pak ovisi o putu razvoja duhovnosti, a koji uopće ne ovisi o obrazovanju ili znanstvenoj tituli, dodaje Swami, priznajući ipak da ne možemo uvijek paziti na sve.

Evolucija se vraća i naredne tri godine možemo očekivati da će nam biti još gore nego danas, ali onda će krenuti nabolje. U Indiji se taj proces već događa. Pitamo ga odakle dolazi takvo nagađanje, a on odgovara: »Iznutra, imam takav osjećaj ». Intuicija, više znanje ili tek logična pretpostavka, ne ulazimo u što točno, no treba imati respekta prema višem znanju stjecanom generacijama. Znanje mu, kaže, dolazi automatski, iznutra, kao i kod svih vježbača joge koji se u jednom trenutku okrenu u drugom smjeru, onom intuitivnom.

Životno djelo

Swami je znanje počeo stjecati još kao četverogodišnje dijete, odlazeći s ocem na jezero, u indijskoj državi Radžastan, a sada ondje gradi veliki ašram, spiritualni centar koji će zaokružiti njegovo životno djelo. Projekt je jako skup, ali on kaže kako ga financira Bog, kao i svakog tko radi ono u što ulaže veliku životnu energiju. Jer, iako sudbina postoji, svako je može mijenjati ako radi zdušno, s jakom voljom i za svačije dobro, prema tome nitko ne mora biti siromašan i jadan. Osvrnuo se Swami i na naše prilike, pa je rekao kako je Tito bio veliki čovjek, iako ga nije sreo, jer je u bivšu Jugoslaviju stigao godinu dana nakon njegove smrti. Uspio je objediniti narod, dati im zajednički cilj i osjećaj jedinstva, što je velika stvar, dodao je.

S osjećajem da smo tek zagrebli po površini ovog dubokog bezdana intuitivnog znanja, morali smo prekinuti razgovor zbog želje vježbača iz ostatka svijeta da progovore o svojoj »ne slučajnoj« sudbini da sretnu učitelja ovog kalibra. Za utjehu su nam ponudili čaj, koji smo zbog obilja začina jedva popili, ali koji po Swamijevoj tvrdnji budi unutrašnju energiju. Temperaturu nam je podigao svakako. A kada su počele pjesme koje veličaju iskustva pojedinih drevnih učitelja joge, duhovno smo se katapultirali u prošlost, premda ni riječi nismo razumjeli.

Suradnja s gradom i KBC-om

Zadnjih 10 godina Udruga ‘Joga u svakodnevnom životu’ surađuje s Gradom Rijekom kroz projekt »Rijeka-zdravi grad« pružajući starijima od 50 godina, kao i studentima besplatno vježbanje joge. Kvalitetu sustava ‘Joga u svakodnevnom životu’ prepoznao je i KBC Rijeka koji u suradnji s Udrugom »Joga u svakodnevnom životu Rijeka« od 2017. god. liječnicima i bolničkom osoblju omogućuje besplatne vježbe joge.