Ekonomist Ljubo Jurčić razgovoru za RTL dao je nekoliko zanimljivih savjeta kako uštedjeti u ovim sve skupljim vremena, koja bi uskoro mogla postati još teža.

“Objektivno, male su mogućnosti za uštedu, ali one postoje, barem po pitanju hrane. Sjetimo se naših starijih što su radili.

Mi, koji smo živjeli u težim vremenima visoke inflacije, pomaknuli smo se sa službenog tržišta, krenuli smo u dio gdje su bile manje marže. Snabdijevalo se preko sindikata koji je imao 10 ili 20 posto niže cijene jer su robu naručivali na veliko i bez provizije.

Drugi korak je bio taj da su se otvarale linije po kojima su se ljudi opskrbljivali direktno od proizvođača hrane na selu. To su tipično bile svinjske polovice, potom teletina koje su bile čak 50 do duplo jeftinije nego u trgovinama.

To nije bila opskrba za tjedan ili dva, nego za dva mjeseca i dulje, a grašak i krumpir kupovali su se za četiri mjeseca.

Prije godinu dana govorio sam da ide inflacija, ljudi su se smijali, ali sam rekao da onaj, koji ima 50 tisuća kuna, treba uložiti u škrinju, duboki zamrzivač, pa kupiti hranu po niskim cijenama jer će ona do kraja godine sigurno poskupjeti.

Sada nećemo kupovati zamrzivač od 2000 ili 3000 kuna, popravit ćemo onaj koji imamo. Cipele je jeftinije popraviti za 50 kuna nego kupiti nove za 500 ili 1000 kuna.

Treba pripremiti zimnicu, uložiti. U moje vrijeme u urbanim sredinama čitave su zgrade mirisale ili smrdjele (kako tko voli) po zimnici. Vino kupiti direktno kod proizvođača, 100 ili 200 litara, u podrumu kuće ukiseliti kupus.

Neka jedan to napravi, bit će dovoljno za više njih”, kaže.

Recepti roditelja tu bi mogli puno pomoći, pa se osvrće na ‘stare’ dane da je to bio održiviji razvoj. Osobno je radi tradicije i sam zadržao neke navike starijih, uzgaja u rodnom kraju četiri svinje, kaže da posuši meso, podijeli tetkama, pozove prijatelje na velika druženja, nešto malo ostavi za sebe, pa se to isplati.

Ako se i damo na recepte starih, pa spremimo svoju zimnicu, uzmemo polovicu svinje i smrznemo je u “dubokom”, novinari su pitali koja bi bila ušteda?

“S obzirom na to da se ne plaćaju troškovi logistike i nema trgovačke marže, odnosno zarade koju trgovac mora imati, onda je za ‘kiseliš’ ušteda i do 50 posto, graška od 50 do 100 posto, upola jeftinije je i meso”, govori nam,

Ako se netko odluči povezati se s uzgajivačem na selu, možda u Slavoniji, pa dogovoriti svinjsku polovicu, kaže da se to treba napraviti sad, a ne oko Božića kad je navala.

Isplati li se ulagati sad u zlato, spremati ga za ‘crne dane’.

“Zlato je špekulativno, a o čemu se radi najbolje govori iskustvo opkoljenog Sarajeva, Tamo ni zlato ni slika van Gogha nije vrijedilo jer to se nije moglo mijenjati za robu. Tamo su prolazile čokolada koje je vrijedila dvije litre mlijeka, a slika van Gogha da i vrijedi 5000 eura, ne znate hoćete li naći kupca u kriznim vremenima. I zato je zlato špekulativno.

Unca zlata sada vrijedi oko 2000 dolara, sutra kad se sve smiri, možda će vrijediti 1500 dolara. Zlato ima emocionalnu vrijednost, ne uporabnu, a u krizi se hrana mijenja za hranu. Što će vam onda zlato”, apostrofira Jurčić.

Kaže kako je bio u Sarajevu nakon rata na cijeni bila cigareta, tvrda čokolada, mlijeko u tetrapaku, hrana, a ne sjajni metal. Kaže da smo možda na vrhuncu krize, a tada se zlato, tvrdi Jurčić, ne kupuje.

Dodaje kako špekulanti i namjerno pumpaju vrijednost zlata, da je to i pratio sve do ljeta. Energenti poskupljuju, jesu li solarni paneli možda dio rješenja i ušteda, pitali smo. Kaže jesu, ali samo kao dugoročno ulaganje, na kraće staze nisu.

Izvorni tekst pronađite OVDJE