Od 1. siječnja sljedeće godine hrvatski poslodavci koji zapošljavaju radnike na crno ozbiljno će razmisliti o toj praksi jer bi im ona mogla postati neisplativa uz uvjet da se doista počne primjenjivati zakon o neprijavljenom radu koji je Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike uputilo u javnu raspravu.

Još će više nego dosad borba protiv sive ekonomije na tržištu rada ovisiti o inspektorima, a novi zakon daje im prilično ozbiljne alate u ruke.

U slučaju kad u inspekcijskom nadzoru zateknu neprijavljenog radnika i ne mogu nedvojbeno utvrditi koliko je njegov rad trajao, zakon propisuje da će inspektori smatrati da je radnik u radnom odnosu kod poslodavca proveo šest mjeseci.

Dakle, ako nemaju jasne dokaze da je netko radio na crno godinu dana ili mjesec dana, inspektori će se ponašati kao da je neprijavljeni rad trajao pola godine.

To znači i da će inspektori poslodavcu izdati rješenje po kojem je poslodavac dužan prijaviti radnika na obvezno mirovinsko osiguranje od dana kad je utvrđen početak rada, ili gdje to nije moguće, prijava mora biti šest mjeseci unatrag.

Zaštita radnika

Uz to, poslodavac će za svakog radnika kojeg je zapošljavao na crno dobiti račun za uplatu 2. 650 eura na ime javnih davanja. Ako prekršaj ponovi, onda se taj iznos penje na 6.630 eura za svakog neprijavljenog radnika.

Kako bi izbjegao povećanje tog iznosa, poslodavac šest godina ne smije ponoviti prekršaj. U obrazloženju zakona navodi se i to da se time želi postići učinak odvraćanja od počinjenja prekršaja.

Poslodavcu koji prekršaj ponovi treći put inspektor izdaje usmeno rješenje o zabrani obavljanja djelatnosti u objektu u kojem je zatečen radnik na crno.

No, to nije sve. Poslodavac će biti dužan radniku isplatiti i sve plaće za vrijeme za koje je inspektor utvrdio da je radio na crno, ili šest plaća ako se ne zna točno vrijeme rada na crno.

Uz plaće će poslodavac platiti i pripadajuće doprinose. Prijedlog kaže da je poslodavac svakom takvom radniku dužan isplatiti plaću za puno radno vrijeme u visini mjesečne bruto medijalne plaće u Republici Hrvatskoj te doprinos za obvezna osiguranja koji se isplaćuje na plaću.

Jučer objavljeni podaci DZS-a kažu da je medijalna bruto plaća u Hrvatskoj bila 8.562 kune, dok je njezin neto iznos bio dvije tisuće kuna manji.

Tu plaću će poslodavci radnicima biti dužni isplatiti bez obzira koliku su mu plaću prethodno isplatili na ruke.

U obrazloženju se navodi da nije cilj samo kazniti poslodavca, već osigurati da radnik, koji nije bio prijavljen, ostvari svoja prava iz radnog odnosa.

Dodaje se i to da obavljanje neprijavljenog rada i primanje plaće »na ruke«, odnosno bez uplate javnih davanja, otvara mogućnost istodobnog korištenja raznih naknada, poput naknade iz sustava socijalne sigurnosti, naknada za nezaposlene, za koje se novac osigurava iz državnog proračuna.

Nelojalna konkurencija

– Time se zadire ne samo u prekršajnu odgovornost, već u prijevarno stjecanje (imovinske) koristi bez osnove, a nanosi se šteta državnom proračunu, ali oštećuje i osobe kojima su spomenute naknade stvarno potrebne, navodi Vlada u svom prijedlog.

Poslodavci koji koriste neprijavljeni rad, dodaje se još, zbog nižih troškova postaju nelojalna konkurencija drugim poslodavcima, što na nezakonit način narušava jednak položaj gospodarskih subjekata na tržištu.

Vlada javnim želi učiniti podatak o poslodavcima koji varaju radnike, ali i onima koji uredno sklapaju ugovore o radu i poštuju dogovoreno u tim ugovorima.

Tako je plan objaviti dvije liste poslodavaca. Hrvatska će tako, nakon liste srama poreznih dužnika i poslodavaca koji radnicima ne isplaćuju plaće, dobiti i listu poslodavaca koji zapošljavaju radnike na crno.

Svoju listu bi trebali dobiti i dobri poslodavci, oni kod kojih inspekcijski nadzor pokaže da se drže zakona, ali samo ako oni pristanu da im se ime objavi na toj listi.

Velika novost je i to što bi poslodavac koji je dobio neki posao i za to angažirao podugovaratelje, ubuduće solidarno odgovarao i za plaće radnika tvrtke s kojom je sklopio ugovor.

Radnik kojem njegov poslodavac, koji je podugovaratelj, nije na vrijeme isplatio plaću, može zahtijevati isplatu plaće od tvrtke koja je njegovom poslodavcu dala posao.

Nedovoljan broj inspektora

Veće ovlasti i odgovornost inspektora mogli bi postati problem u provedbi zakona, navodi to i u prvom komentaru na zakonski prijedlog nekadašnji sindikalac Vitomir Begović.

On pozdravlja donošenje zakona, ali upozorava na to da je u Državnom inspektoratu sistematizirano ukupno 148 radnih mjesta u području radnih odnosa, a da ih je početkom srpnja bilo popunjeno ukupno 111 ili 75 posto.

Begović ističe i da je prema preporuci Međunarodne organizacije rada na 10.000 zaposlenih potreban jedan inspektor za područje radnih odnosa te jedan za područje zaštite na radu, pa je sadašnji broj inspektora i ispod tih kriterija i ispod potreba.