Iz nekadašnjeg varaždinskog tekstilnog diva Varteksa danima stižu loše vijesti. Čini se da se ta tvrtka nalazi u dosad najtežoj financijskoj situaciji, sve se češće spominje i mogućnost stečaja.

Nenad Bakić, najveći dioničar Varteksa, smatra da je stanje »već neko vrijeme kritično, a sada postaje baš alarmantno«.

– Kompanija je spašena iz mrtvih prije četiri godine. I od tada je prolazila kroz teške probleme, iako vjerujem da su svi mogli vidjeti preokret u poslovanju, a pitanje velikih dospjelih dugova moglo se riješiti prodajom preostale nepotrebne imovine, de facto u vlasništvu banaka, kako bi se financirala proizvodnja i napredak poslovanja.

Većina vrijedne imovine je rasprčkana ranije. Nažalost, neki vjerovnici već duže blokiraju transkacije jer se ne mogu dogovoriti koliko bi tko od njih uzeo od toga, umjesto da većinu ostave Varteksu, spase biznis i naplate se kasnije.

Financiran oporavak

Koliko ste vi osobno, prodajom svojih potraživanja prema Varteksu jednoj agenciji, pridonijeli ovom posljednjem pogoršanju situacije u kojoj je Varteks?

– U kompaniju sam uložio oko deset milijuna eura, kroz kapital i pozajmice, što je sve i dalje ostalo u Varteksu. Time je financiran oporavak i preokret.

To je, recimo, iznos potreban za plaće u tijeku godine dana. Na pozajmice nisam nikad naplatio ni kunu duga i uvijek sam otpuštao osiguranje kod prodaje nekretnina, kako bi od njih Varteks mogao dobiti sav novac, nakon onoga što bi pokupile banke.

Čak i kad sam davao za plaće, banke su istovremeno uzimale, što baš nije bilo konstruktivno. U ovom zadnjem zapletu sam prenio svoja potraživanja kako bih se distancirao od te priče, ali i kako bih pokušao utjecati na druge vjerovnike da se dogovore.

Čini se da se kompanija koja je preuzele dug od mene ponaša još konstruktivnije jer ni ona nije zaračunala kamate na dug, a i ponudila je bezuvjetni otpis velikog dijela duga ako drugi vjerovnici otpišu bar mali dio. Nitko nije odgovorio na tu ponudu.

Kad ste prije nekoliko godina ušli u vlasničku strukturu Varteksa, za pretpostaviti je da to niste učinili iz nekakvih altruističkih razloga, nego ste to smatrali dobrom prilikom za zaradu. Na čemu se temeljila ta vaša procjena, zašto ste vjerovali u budućnost Varteksa?

– Iskreno, zaista sam kao dioničar osjećao i odogovornost prema kompaniji, a raspolagao sam s dosta sredstava te sam uložio. Naravno, nitko ne ulaže ili štedi jer želi izgubiti.

Ključan dogovor

Kad ste prvi put požalili zbog svog investiranja u Varteks?

– Odmah. Varteks je bila moja najveća životna greška. Ipak, borili smo se koliko smo mogli. I danas mislim da poslovni model koji smo etablirali, a to je šivanje za druge kao BOSS, u uvjetima vraćanja proizvodnje u Europu, uz sinergičan snažan razvoj vlastite marke, ima puno smisla.

Što bi sada trebalo napraviti da se Varteks spasi, je li to uopće moguće?

– Ključno je da se banke i jedan privatni vjerovnik dogovore oko micanja hipoteka kako bi se mogla napraviti transakcija zemljštem iz čega treba doći nužni obrtni kapital i ukloniti se blokade.

Kako ocjenjujete ponašanje države u odnosu na Varteks u razdoblju u kojem ste vi jedan od dioničara?

– Država je, s jedne strane, pomogla ispraviti propuste lokalne vlasti u Varaždinu donoseći takozvani strateški projekt, kojim se samo definira infrastruktura u Varteksovom kvartu.

Iz špekulativnih razloga za njega nije bio donesen Urbanistički plan uređenja i Varteks je uvijek bio na meti nekretninskih predatora. S druge strane, HBOR je uvijek imao izrazito negativnu ulogu.

Iako smo mi, novi ulagači i nova uprava, spasili već propala ulaganja građana kroz HBOR, upravu te banke za obnovu i razvoj to nije nimalo impresioniralo te je uzimala novac od Varteksa i za vrijeme najveće krize, umjesto da ga podrži.

Nikoga nije briga

Jesu li lokalne vlasti propustile učiniti još nešto što bi povoljno utjecalo na poslovanje Varteksa?

– Lokalne vlasti su općenito bile pasivne, osim što su dva puta ovršile kompaniju za stare dugove koji su, štoviše, nastali i protupropisnim obračunima komunalne naknade.

Lokalno, nikoga nije bilo briga što je varaždinski menadžment u 12 godina napravio milijardu kuna gubitaka, otpustio tisuće ljudi i rasprodao najvredniju imovinu.

Kakve su šanse za preostalu hrvatsku tekstilnu industriju?

– Mislim da u uvjetima vraćanja proizvodnje u Europsku uniju, zbog prekida dobavnih lanaca i nesigurnosti, ona čak i ima šansu.

Sudbina radnika

Varteks još zapošljava devetstotinjak ljudi, što bi njegova eventualna propast značila za tu regiju?

– Objektivno, mnogi od tih ljudi će pronaći novi posao, ali bit će onih starijih i manje radno sposobnih koji će ovime trajno ostati bez posla.