Reuters
Sve oko nas je izazivalo gadan osjećaj; kao jadnici samo smo pokušavali preživjeti, napisao je Pavel Filatjev
povezane vijesti
“Ne bojim se boriti u ratu. Ali moram osjetiti pravdu, shvatiti da je ono što radim ispravno. I vjerujem da ovo sve propada ne samo zato što je vlada sve pokrala, već zato što mi, Rusi, ne osjećamo da je ono što radimo ispravno”, tim je riječima ruski vojnik Pavel Filatjev započeo svoju nevjerojatnu ispovijest o ratu u Ukrajini koja je ovih dana odjeknula diljem svijeta, piše Guardian.
Prije dva tjedna, Filatjev je otišao na svoju stranicu na društvenoj mreži VKontakte i objavio bombu od 141 stranice: opis iz dana u dan kako je njegova padobranska jedinica poslana u kopnenu Ukrajinu s Krima, ušla u Herson i zauzela morsku luku, te iskopala pod teškom topničkom vatrom više od mjesec dana u blizini Nikolajeva – a zatim kako je na kraju ranjen i evakuiran iz sukoba s infekcijom oka.
Proveo je 45 dana pišući svoje memoare iz sukoba, razbijajući omertu pod kojom je čak i riječ rat protjerana iz javnosti. “Jednostavno ne mogu više šutjeti, iako znam da vjerojatno neću ništa promijeniti, a možda sam i glupo postupio da si uvalim toliku nevolju”, kaže Filatjev, dok mu se prsti tresu od stresa.
Njegovi memoari, ZOV, nazvani su po taktičkim oznakama naslikanim na vozilima ruske vojske koje su u Rusiji prihvaćene kao proratni simbol. Do sada nije bilo detaljnijeg, dobrovoljnog iskaza ruskog vojnika koji je sudjelovao u invaziji na Ukrajinu. Isječci su objavljeni u ruskim neovisnim medijima, dok se Filatjev pojavio putem videa za televizijski intervju na TV Rain.
Filatjev, koji je služio u 56. gardijskoj desantno-jurišnoj pukovniji baziranoj na Krimu, opisao je kako je njegova iscrpljena i slabo opremljena postrojba uletjela u kopnenu Ukrajinu iza kiše raketne vatre krajem veljače, s malo konkretne logistike ili ciljeva, i bez ikakve ideje zašto je uopće došlo do rata.
“Trebali su mi tjedni da shvatim da na ruskom teritoriju uopće nije bilo rata i da smo upravo napali Ukrajinu”, rekao je.
U jednom trenutku Filatjev opisuje kako su padobranci, elita ruske vojske, zauzeli hersonsku luku i odmah počeli otimati “računala i svu vrijednu robu koju smo mogli pronaći”. Zatim su poharali kuhinje tražeći hranu.
“Tamo smo kao divljaci jeli sve: zob, kašu, pekmez, med, kavu… Nije nas bilo briga za ništa. Većina je provela mjesec dana na poljima bez ikakve udobnosti, tuša ili normalne hrane. U kakvo divlje stanje možete dovesti ljude ne razmišljajući o tome da trebaju spavati, jesti i prati se”, napisao je.
“Sve oko nas je izazivalo gadan osjećaj; kao jadnici samo smo pokušavali preživjeti.
“Znam da će stranom čitatelju zvučati divljački”, rekao je, opisujući suborca kako krade računalo.
“Ali taj vojnik zna da to vrijedi više od jedne njegove plaće. I tko zna hoće li sutra uopće biti živ. Pa ga uzima. Ne pokušavam opravdati ono što je učinio. Ali mislim da je važno reći zašto se ljudi tako ponašaju, razumjeti kako ih zaustaviti… ”
Opširno je osudio ono što je nazvao “degradacijom” vojske, uključujući korištenje zastarjele opreme i vozila zbog kojih su ruski vojnici bili izloženi ukrajinskim protunapadima. Puška koju je dobio prije rata bila je zarđala i imala je polomljen remen, rekao je.
“Bili smo samo idealna meta”, napisao je, opisujući putovanje u Herson na zastarjelim i neoklopljenim kamionima UAZ koji su ponekad stajali na mjestu 20 minuta. “Bilo je nejasno kakav je bio plan – kao i uvijek, nitko ništa nije znao.”
Filatjev opisuje kako je njegova jedinica, dok je rat odmicao, bila prikovana u rovovima gotovo mjesec dana u blizini Nikolajeva pod vatrom ukrajinskog topništva. Tamo mu je granata ispucala blato u oko, što je dovelo do infekcije koja ga je gotovo oslijepila.
Kako su rasle frustracije na fronti, pisao je o izvješćima o vojnicima koji su se namjerno ustrijelili kako bi pobjegli s fronte i prikupili 3 milijuna rubalja (40.542 funti) odštete, kao i o glasinama o sakaćenju zarobljenih vojnika i leševa.
U intervjuu je rekao da nije osobno vidio zlostavljanja koja su se provodila tijekom rata. Ali opisao je kulturu bijesa i ogorčenosti u vojsci koja ruši fasadu potpune podrške ratu prikazanu u ruskoj propagandi.
“Većina ljudi u vojsci nezadovoljna je onim što se tamo događa, nezadovoljna je vladom i njihovim zapovjednicima, nezadovoljna je Putinom i njegovom politikom”, napisao je.
Guardian nije bio u mogućnosti neovisno provjeriti sve detalje Filatjevljeve priče, ali je dostavio dokumente i fotografije koji pokazuju da je bio padobranac 56. zračno-desantne pukovnije stacionirane na Krimu, da je hospitaliziran zbog ozljede oka koju je zadobio tijekom “izvođenja specijalne zadaće u Ukrajini” u travnju te da je pisao izravno Kremlju sa svojim pritužbama na rat prije nego što je izašao u javnost.
“21. je stoljeće, mi smo započeli ovaj idiotski rat i još jednom pozivamo vojnike na herojska djela, na žrtvu. U čemu je problem ?”
Vrlo je važno da je netko prvi progovorio”, rekao je Vladimir Osečkin, voditelj mreže za ljudska prava Gulagu.net, koji je pomogao Filatjevu da napusti Rusiju ranije ovog tjedna. Time je Filatjev također postao prvi vojnik za kojeg se zna da je pobjegao iz Rusije zbog protivljenja ratu.