Danijel Krnjatić / Snimio Marko GRACIN
Sport je dosta skup, od oružja do streljiva, natjecanja... Jedan metak je u Hrvatskoj trenutno oko tri kune, a strijelac na razini na kojoj se ja natječem bi trebao ispucati godišnje između 50 i 80 tisuća metaka - kaže Danijel Krnjatić, koji nema gdje trenirati s obzirom da je streljana na Drenovi još uvijek zatvorena
povezane vijesti
Prvo što će prosječnom hrvatskom poznavatelju sporta pasti na pamet kada se spomene streljaštvo, osim pretpostavljamo oružja, su Olimpijske igre te naši osvajači medalja na tom prestižnom natjecanju, Snježana Pejčić, Giovanni Cernogoraz te Josip Glasnović.
Već će manje ljudi znati u kojim je tu točno disciplinama riječ. Trap, zračna puška, malokalibarska ili na primjer trostav. Još manji broj ljudi vjerojatno zna da tu postoji i praktično streljaštvo kao, možemo to tako reći, posebna vrsta ovoga sporta, koji ima odvojene klubove, kao i Savez. A u Hrvatskoj je jedan od najboljih u praktičnom streljaštvu Riječanin Danijel Krnjatić, inače član riječkog Kluba za praktično streljaštvo Reful. Još uvijek, doduše, ovaj sport ne možemo gledati na Olimpijskim igrama, iako bi se i to jednoga dana moglo promijeniti s obzirom na napore Međunarodne konfederacije (IPSC). Dotad se Krnjatić i njegovi sportski kolege moraju zadovoljiti nastupima na državnim natjecanjima, kao i europskim te svjetskim smotrama, a upravo je na dva cijenjena natjecanja ovoga ljeta riječki strijelac uzeo četiri zlatne medalje.
– U ovom sportu ćeš biti negdje na sredini ako si dobar strijelac. Ako misliš osvajati medalje, moraš se »trgati« svaki dan. Prioritet mi je bilo to državno natjecanje u Mađarskoj, nekoliko tjedana ranije sam išao u Češku na natjecanje gdje se uopće nisam natjecao, nego sam kroz njega trenirao kako bih se pripremio za Mađarsku. Eto, tako to ide kod nas. Otiđeš i napraviš 15 tisuća kuna troška, kako bi trenirao negdje drugdje, a ne pred svojim nosom. Rezultat je tu, on je bio bitan i na kraju je ispalo fenomenalno – govori Danijel Krnjatić, koji je u srpnju na IDPA državnom prvenstvu Mađarske, gdje je nastupilo preko 150 strijelaca iz 13 zemalja, osvojio dva zlata u kategoriji PCC SS (puška pištoljskog kalibra) te »division champion«.
Ako misliš osvajati medalje, moraš se »trgati« svaki dan / Snimio Marko GRACIN
Najsjajnija odličja
Mjesec dana ranije je u Italiji na međunarodnom IDPA natjecanju u konkurenciji 120 strijelaca osvojio najsjajnija odličja u ponovo PCC SS kategoriji, kao i u PCC-u (karabin pištoljskog kalibra). Inače, hrvatski strijelci u praktičnom gađanju pucaju u dvije najjače svjetske asocijacije, IPSC-u i IDPA-u, a prvi je više orijentiran prema sportu te se zalaže da praktično streljaštvo postane olimpijski sport.
Sjajni rezultati još više vrijede kada se uzme u obzir da Danijel nema gdje trenirati pucanje. Kao što je naglasio, na natjecanja se ide ne samo kako bi se samo osvojile medalje, već kako bi se uopće treniralo za neko buduće natjecanje. Streljana na Drenovi zatvorena je od 2019. godine, a jedino su ondje i mogli trenirati s obzirom na specifične treninge u ovom sportu.
– Kada su u pitanju treninzi pucanja, idemo na natjecanja i istovremeno ondje treniramo i natječemo se. Mi smo specifična disciplina streljaštva, jedini poligon za praktično streljaštvo smo mi imali na Drenovi, a prošle godine je napravljen i u Vinkovcima. Ali gdje su Vinkovci, a gdje mi. Ako odemo na neki trening pucanja, to bude malo bliže Rijeci, u Sloveniji. U Italiji su mislili da ih zezamo kada smo rekli da ondje dođemo i trenirati i natjecati se. Onda su krenuli »guglati« pa su shvatili da stvarno nemamo streljane, da je sve zatvoreno. Nismo samo mi zakinuti, iako je u praktičnom streljaštvu specifično jer nema takvih poligona u Hrvatskoj, mi pucamo u pokretu, u kretnjama, sa zaklonom i preprekama… Za druge discipline u streljaštvu još i postoje po Hrvatskoj streljane, pa oni se nekako mogu održavati.
Refulovci
Klub za praktično streljaštvo Reful osnovan je 2003. godine i trenutno broji oko 45 članova, ali problem je što sada niti ne može primati nove ljude jer je za to potrebna sigurnosna edukacija. A nju u riječkom klubu ne mogu izvršiti jer je streljana – zatvorena. – To je mali, ali i lijepi broj članova. Ima dobrih strijelaca, ali dosta njih ne želi niti krenuti baviti se ovim sportom kada nema uvjeta u Rijeci. Svaki strijelac kada ulazi u klub mora već imati oružani list. Bez sigurnosnih edukacija nema smisla primiti člana jer on u tom slučaju ne smije nigdje izaći, pucati na bilo kojoj drugoj streljani. Puno zahtjeva imamo, ljudi žele trenirati i pojavljivati se, ali uvjeti su nikakvi pa im ništa ne možemo ni ponuditi. Formira se trenutno sekcija pumperica gdje smo s klubom Vojak na Škrljevu uspjeli ostvariti suradnju pa barem oni koji žele pucati pumpericom mogu to ondje ostvariti. Ima li u ovom sportu i djevojaka? Kako ne, ima i žena, opasnih cura koje su kao zmajevi, ha, ha. Srbija ima dobre natjecateljice u praktičnom streljaštvu. Ma, da postoje uvjeti, i kod nas bi ih bilo. Ali ako vi to ne možete nekome pokazati uživo, onda ga je teško i privući u neki sport. Slovenci i Srbi su za nas u streljaštvu svjetlosne godine ispred. Ne gledaju strijelce kao naoružane luđake, nego kao sportaše. Na kraju dana, najviše strijelaca i dolazi iz vojske, policije i sigurnosnih institucija. |
Članovi riječkog kluba Reful krenuli su krajem prošle godine s inicijativom, ali što se Grada tiče, sve još uvijek stagnira.
– Mi smo stali ispred Grada Rijeke i dobili smo podršku 12 riječkih streljačkih klubova, uključujući lovce, odnosno čak četiri tisuće lovaca i strijelaca iz cijele Županije, a kako bismo svi mogli normalno raditi i trenirati na Drenovi. Od prosinca prošle godine, kada je jače krenula ta inicijativa, nažalost još uvijek se nije ništa pomaknulo. Pustite sada dopis, ako imate volju i želju, jako brzo se organizira sastanak i sve se može riješiti. Što manje demagogije, a što više rezultata. Mi ćemo svoje sigurno odraditi. Živimo u nadi da će se sve to prepoznati, ali ne da će političarski odgovoriti: »Mi radimo na tome«, već da će nam omogućiti da lakše radimo i borimo se. Ako je streljana mogla obitavati u prošlosti do tada, mogla je i dalje nastaviti s radom.
Mi smo specifična disciplina streljaštva, jedini poligon za praktično streljaštvo smo mi imali na Drenovi, a prošle godine je napravljen i u Vinkovcima – Danijel Krnjatić / Snimio Marko GRACIN
Brzina i preciznost
Praktično streljaštvo, da se vratimo opet na početak, dinamičan je sport u kojem je bitna brzina, kretnja i na kraju – preciznost.
– Nakon zvučnog signala imate postavljene određene scenarije s preprekama i trčite u što kraćem roku, idete od jednog do drugog zaklona koji su nametnuti i s tih pozicija djelujete na sve te mete, koje morate što brže i preciznije pogoditi. Specifični smo jer smo vrh streljaštva, sve druge vrste su također zahtjevne, ali svi se oni baziraju na određenom dijelu gdje su na primjer precizna gađanja, mali kalibar, veliki kalibar, i točno se znaju određene osnove. U praktičnom streljaštvu nas brzina i dinamika tjeraju da već drugačije radimo, trese nam se ruka, zadihani smo, i to sve utječe na gađanje. Sve te faktore moramo uključiti na samo pucanje. Kada dođemo na dio gdje se naglo moramo zaustaviti i pucati, ili čak i kroz kretnju moramo pucati, to sve utječe na rezultat. U tome je bit praktičnog streljaštva i zašto se kaže da je kompletan sport. Nakon što završi jedno natjecanje, ja sam dva dana u oporavku, ha, ha.
Na postolju – Danijel Krnjatić / Snimio Marko GRACIN
U ovom je sportu stoga potrebna i top forma, a Danijel je održava kroz fitness treninge.
– Moraš se baviti fitnessom i vježbati snagu, ovo streljaštvo iziskuje eksplozivnost. Trči se okolo naokolo, u svim mogućim smjerovima i položajima, od klečećeg stava, ležećeg, naglog dizanja, promjena smjerova… Tu dolazimo do fitnessa pomoću kojeg mi gradimo tijelo na način da nismo preteški, ali da smo čvrsti, vitalni i jaki. Na kraju su najbitnije vježbe pucanja, a to možemo jedino na streljani i to se sve spaja međusobno. Koliko sve to iscrpljuje? Dosta, vrlo je važna, uz motoričke sposobnosti, i psiha jer od početka trebaš ostati u glavi, u fokusu. Zato je i ljepota ovoga sporta što te tjera, i kad si u treningu, da budeš potpuno isključen. Meni streljaštvo dođe kao antistres terapija, a radim i kao tjelohranitelj pa mi je posao na neki način i povezan sa sportom kojim se bavim. A što se sigurnosti tiče, zvuči kao da je jedan od najopasnijih, a zapravo je jedan od najsigurnijih sportova zbog strogih uvjeta. Da bi netko uopće krenuo pucati i pristupiti natjecanjima, moraju se proći stroge sigurnosne mjere.
Skup sport
Praktično streljaštvo definitivno nije niti za svačiji džep. Samo se zbog metaka mora godišnje potrošiti više od sto tisuća kuna.
– Sport je dosta skup, od oružja do streljiva, natjecanja… Metak je trenutno u Hrvatskoj oko tri kune, a strijelac na razini na kojoj se ja natječem bi trebao ispucati godišnje između 50 i 80 tisuća metaka. Znači samo meci minimalno izađu oko 150.000 kuna. Uz to, tu su i ljetna te zimska oprema, dres koji obnavljamo svake godine ili dvije, a onda i oružje. Cijevi se kod nekih pištolja, ako želiš kvalitetno pucati, moraju i par puta promijeniti. Na kraju dolaze i sama putovanja, smještaji, kotizacije, specifična prehrana da bi energetski izdržao. Tako da je sport sam po sebi dosta skup, iako je predivan, dinamičan i kompleksan.
Danijel inače radi kao tjelohranitelj, a nakon rada u inozemstvu te učenja borilačkih vještina i pucanja, odlučio je krenuti sa sportom koji se na neki način nastavlja na njegov posao. Sljedeće što mu slijedi je veliko državno prvenstvo u Italiji u rujnu, a dva mjeseca kasnije i Europsko prvenstvo, što će se također održati u Italiji.
– Italija je vrh što se tiče natjecanja izvan SAD-a, i evo, vidjet ćemo kako ćemo proći na ta dva natjecanja. Nadali smo se da će se nešto pokrenuti s Drenovom pa kako bismo mogli trenirati… Morat ćemo nešto smisliti ovoga mjeseca, neke odlaske izvan Hrvatske. A što se ciljeva tiče, druga opcija osim borbe za medalju ne dolazi u obzir. Odlazim ondje ginuti – zaključuje Danijel Krnjatić.
