Početkom ljeta Europa vrvi jazz festivalima. Pokazatelj je to da ne opada interes publike za praćenje ove vrste glazbe uživo, kao što, primjerice, opada kupovina diskografskih izdanja. Zapravo jazz je uvijek bio glazba koju treba doživjeti na koncertima, u izravnom kontaktu s izvođačima, a to se nije promijenilo. Upravo zbog velikog interesa tijekom niza godina mnogi od tih festivala su se profilirali, opredijelili za neki od podžanrova: tradicionalni jazz, mainstream, free jazz, fusion, etno jazz, crossover, suvremena improvizirana glazba. Osim stilske, podjela se dogodila i zemljopisnom ili tradicijskom uvjetovanošću pa tako neki predstavljaju samo američke, a neki samo europske ili južnoameričke ili azijske glazbenike.

Pritom su neki festivali prihvatili način organizacije koji je blizak pojmu glazbene industrije, koji se zasniva na tržišnom natjecanju. Neki su postali iznimno uspješni poslovni subjekti, oko njih se vrti velik novac, a programi su prilagođeni prvenstveno tom cilju. Naime, većina onih koji namjeravaju predstavljati velike zvijezde, znači skupe projekte, produljila je trajanje festivala i uvela mogućnost dovođenja zvijezda raznih stilova, pa i onih koji su se afirmirali na području rock i pop glazbe. Znači – veća ulaganja, ali i veća financijska korist.

Jedna od važnijih europskih jazz manifestacija koje nisu podlegle komercijalizaciji i zakonima glazbene industrije je Jazzfestival Saalfelden. Taj festival ostao je dosljedan koncepciji koju je zacrtao prije nešto više od četiri desetljeća – predstavljanju kreativnih džezista koji dolaze iz sfere suvremenog, od neobopa, preko free jazza do eksperimentalnog jazza, uvijek prateći nova kretanja u toj glazbi. Nerijetko su upravo u Saalfeldenu nastupali mladi, tada nepoznati glazbenici koji su danas predvodnici te scene. Osim toga, koncepcija nije usmjerena na jazz kao na stil glazbe, nego kao sinonim za otvorenost i slobodu, za prelaženje glazbenih granica i eksperimentiranje. Zato je to jedan od najznačajnijih svjetskih festivala suvremenog jazza koji svake godine pohode tisuće jazz zanesenjaka iz svih krajeva svijeta.

Raphael Wresnig / Snimio D. HRVOJ

Unatoč toj dosljednosti, upravo zahvaljujući Jazzfestivalu Saalfelden ova poznata skijaška regija u austrijskim Alpama i tijekom ljetnih mjeseci ima u potpunosti ispunjene smještajne kapacitete. Ova manifestacija našla se u posebnoj situaciji jer se održava u drugoj polovici kolovoza, a kad je riječ o jazz festivalima u Europi, to je mrtva sezona. Naime dva su udarna vala u kojim se džezisti iz cijeloga svijeta slijevaju u Europu i sele s festivala na festival: prvi je u lipnju i srpnju, a drugi u listopadu i studenom. No, to se očito pokazalo prednošću. Naime organizator ne mora kalkulirati, prilagođavati se drugim festivalima, spajati putovanja i turneje, što neminovno dovodi do pritiska i kompromisa. Ovako organizator može birati po svojoj volji, a oni malobrojni koji nešto rade u to vrijeme prilagođavaju se Saalfeldenu.

Privatni koncert

Koliko sam samo vrhunskih jazz glazbenika slušao u Saalfeldenu, još dok se održavao na proplanku, pod velikim šatorom! Samo lista onih koje sam tamo intervjuirao već dovoljno govori o kvaliteti festivala. Među ostalima to su Michael Brecker, Dave Holland, Sam Rivers, Chris Potter, Carla Bley, Don Byron, Geri Allen, Ravi Coltrane, Charles Lloyd, Quincy Troupe, Bugge Wesseltoft, Jason Moran i Michel Portal. Zanimljivo, svi su tamo našli vremena za razgovor, svi osim Johna Zorna koji je izričito odbio intervju, što i nije bilo neko iznenađenje jer bio je poznat po tome da ne daje intervjue. No, barem mogu reći da sam uživao u njegovom koncertu. Bio je to događaj za pamćenje.

Nasheet Waits / Snimio D. HRVOJ

Na Jazzfestivalu Saalfelden doživio sam neke od najdojmljivijih trenutaka. Primjerice, jednom sam došao u backstage na intervju s Daveom Hollandom. Backstage je također bio pod šatorom. Odjednom se nebo zatamnjelo, počeo je pljusak, a vjetar je šibao svom silinom prijeteći da će šator i sve u njemu dignuti u zrak. Predložio sam da odgodimo intervju dok se vrijeme ne smiri, a Holland je entuzijastično rekao: »Ne, nećemo odustati! Uključi diktafon, a ja ću držati stol da ga vjetar ne odnese.« Nagnuo se nad veliki stol, obuhvatio ga rukama i tako smo balansirali uz stol koji se ljuljao i razgovarali, sve dok se oluja nije stišala. Posebice je dojmljiv bio razgovor s Carlom Bley, koja mi je poslije pozirala, poput kakve manekenke, ali manekenke s partiturama. Nikad u životu nisam je vidio tako radosnu i nasmijanu kao tada. Te fotke i danas čuvam i povremeno koristim za novine i časopise.

Pokraj velikog šatora u kojem su se održavali festivalski koncerti bio je kamp u kojem sam spavao. Jednog jutra, oko sedam sati, što je ekstremno rano jer koncerti traju dugo u noć i svi u kampu žele spavati čim duže, probudio me zvuk glasovira, kao kod ugađanja glazbala: pliiink, pliiink, pliiink, pliiink… Nije bilo pomoći, razbudio sam se, izvukao iz vreće za spavanje, odjenuo, oprao zube i odlučio provjeriti koji to nesretnik stvara buku. U šatoru tek jedna osoba – legedarni Cecil Taylor na pozornici, za klavirom. Bez razmišljanja izvalio sam se u stolcu u prvom redu i doživio nešto što ni u snovima nisam očekivao. Taylor je došao dva sata prije tonske probe i svirao za svoju dušu. I moju! Bio je to »privatni koncert« koji je održao samo za mene. I sebe! Povremeno bi mi uputio onaj svoj zagonetni pogled, s bizarnim smiješkom i tada bih pomislio da sam u velikanovoj milosti.

Paal Nilsen-Love / Snimio D. HRVOJ

Jednom u životu

Jedan od najuzbudljivijih događaja u životu, onaj od kojeg cijelim tijelom prostruje žmarci, doživio sam upravo u Saalfeldenu. Bilo je to na nastupu Charlesa Lloyda koji se, nakon dugogodišnje dobrovoljne izolacije, na nagovor klavirista Michela Petruccianija početkom 1980-ih vratio aktivnom muziciranju i do danas je ostao jednim od najzapaženijih kreativaca jazza. Tada Petrucciani već godinama nije svirao s njim, ali njihova duhovna povezanost bila je transcendentalna i vječna. Prije koncerta koji je Lloyd održao s kontrabasistom Daveom Hollandom i bubnjarem Idrisom Muhammadom u backstageu sam vidio da su ljudi iz organizacije doveli Petruccianija, nešto se došaptavali i sakrili ga u neku garderobu.

Naslutio sam da pripremaju smicalicu i koncert sam proveo naslonjen na pozornicu, neposredno kraj glasovira koji je već bio postavljen za nastup sljedećeg benda. U trenutku najvećeg ushita, kad je Lloyd u svom karakterističnom zanosu uronio u sferu nesvjesnog, Petruccianija su donijeli i posjeli za klavir. Pričekao je pravi trenutak i uletio kako je samo on to znao. U svirci trija na djelić sekunde osjetilo se iznenađenje i zbunjenost, ali Lloyd je, bez da je uputio pogled prema Petruccianiju, shvatio što se događa iza njega i odjednom je poletio, onako kako su nekad zajedno letjeli, ali ovaj put s još većim ushitom i eksplozivnošću. Ostali članovi benda nisu mogli sakriti smiješak. Osjećao sam se poput kakvog zvjezdoznanca koji teleskopom promatra eksploziju supernove. Iznenadni ponovni susret i neplanirana suradnja rezultirali su glazbom punom uzbuđenja, instinktivnih međuigri i snažnih emocija. Dogodilo se ono suštinsko, nešto što jazz čini tako uzbudljivom, nepredvidivom, spontanom, komunikativnom glazbom. U žaru svirke, poneseni frenetičnom reakcijom mnogobrojne hipnotizirane publike, glazbenici su zaboravili na vrijeme. Nije to bilo prvi put da su Lloyda trebali tjerati s pozornice jer nije bio svjestan koliko je dugo svirao. Tako što događa se jednom u životu, ali kad je Saalfelden u pitanju, nikad se ne zna.

Program za ovogodišnje, četrdeset i drugo izdanje Jazzfestivala Saalfelden predstavljen je na press konferencijama u Salzburgu i Münchenu. Od 18. do 21. kolovoza održat će se šezdesetak koncerata u gradiću Saalfeldenu te po šumama i livadama na prekrasnim planinama u okolici grada, a najavljena su i iznenađenja. Nastupit će glazbenici iz dvadeset i jedne zemlje: Austrije, SAD-a, Njemačke, Norveške, Danske, Švedske, Francuske, Velike Britanije, Portugala, Španjolske, Turske, Irske, Švicarske, Italije, Srbije, Brazila, Belgije, Rusije (Pussi Riot, iz već znanih razloga), Grčke, Poljske i Haitija. Među njima je puno međunarodnih sastava, u kojima sviraju glazbenici iz raznih zemalja.

Cuong Vu / Snimio D. HRVOJ

Spontani susreti

Ovogodišnji Festival u znaku je velikih formacija, s četiri projekta na glavnoj pozornici: L.U.M.E. – Lisbon Underground Music Ensemble, Christoph Cech Jazz Orchestra Project, Trondheim Jazzorchestra & Jason Moran i Gard Nilssen’s Supersonic Orchestra. Nekoliko je projekata koji su nastali na narudžbu organizatora, tzv. Cartes Blanches, između ostalih od Mettea Rasmussena i Fabiana Ruckera koji će nastupiti na glavnoj pozornici, kao i od Cansu Tanrikulu i Maxa Andrzejewskog za nastupe na shortcutsima. Osim toga, nastupit će Vijay Iyer, Jason Moran solo, Vincent Courtois, Emile Parisien Sextet Louise s gostom Theom Crokerom, Cuong Vu, Isaiah Collier and the Chosen Few, Lukas Konig, Alba Careta Group, Raphael Wressnig, Paal Nilssen-Love i mnogi drugi.

Lukas Konig / Snimio D. HRVOJ

Uz mainstage i shortcuts, što su glavne pozornice, ove godine festival se vraća pozornicama koje su posebno posvećene međunarodnim formacijama. Prošle je godine Otto-Gruberhalle, prazna industrijska hala iz 1950-ih, prvi put korištena kao pozornica. Otto-Gruberhalle također je sastavni dio ovogodišnjeg izdanja i prvi put će biti integrirana u ulaznicu za koncerte na glavnoj pozornici. Knjigovežnica Fuchs i pozornica u šumi Kollingwald ponovo će postati mjesto spontanih glazbenih susreta. Nadalje, natkriveni gradski park kao i večernji koncerti u Kunsthaus Nexusu postat će mjesto okupljanja uz besplatan ulaz. Prvi put restoran Brücklwirtshaus u Saalfeldenu, povijesna zgrada koja se prvi put spominje u dokumentu iz oko 1400. godine, također će biti mjesto održavanja. U njoj će se 20. i 21. održati dva impro sessiona koje će predvoditi Lukas Kranzelbinder i Sofia Jenberg. Kao dio programa Artist in Residence, Jazzfestival Saalfelden svake godine poziva jednog umjetnika da predstavi nekoliko projekata na različitim pozornicama tijekom festivala, kako bi se predstavio što široj publici. Mario Steidl, umjetnički direktor festivala, ove je godine nominirao dvoje umjetnika za program Artists in Residence: austrijsku glazbenicu Katharinu Ernst i Norvežanina Garda Nilssena, od kojih će svaki predstaviti četiri projekta. Uz to, održat će se i koncerti te radionice za djecu.

Sasvim dovoljno primamljivih najava za spajanje izleta u brda s cjelodnevnim glazbenim uzbuđenjima.

Vijay Iyer / Snimio D. HRVOJ