Država će morati sve više plaćati poljoprivrednicima ako žele da se nastave baviti tim sve neizvjesnijim poslom
Baviti se poljoprivredom sve je rizičnije. Možeš zasukati rukave i imati unosne usjeve, ali onda dođu mraz ili tuča te ih unište. Ako sezona prođe brez mraza i tuče, dođe suša i ljetina opet podbaci. Možeš svojim nasadima osigurati dovoljno vode i zaštititi ih staklenikom, ali onda dođe oluja te odnese staklenik i urod. Ako prođeš bez svih tih nevolja, može naići dugotrajna kiša koja će poplaviti njivu upravo kada si je kanio požnjeti.
To su neke od nesreća koje su na svoj način iskusili svi poljoprivrednici. Problem je što su te vremenske nepogode sve češće i sve razornije. Samo u Hrvatskoj štete od vremenskih nepogoda godišnje iznose prosječne 1,3 milijarde kuna, prema podacima Eurostata i Ministarstva poljoprivrede. Kritičari bi zasigurno rekli da su štete i veće jer ih mnogi poljoprivrednici ne prijave. Kada ih i prijave, nikad ne dobiju odštetu u cijelosti, već samo djelomičnu, bila ona od države ili osiguravajućeg društva. Mnogi će poljoprivrednici gubitke imati i ove godine, kada je Europsku uniju pogodila suša zbog koje je već dvije trećine površine EU-a u nekom obliku izvanrednog stanja, prema podacima Europskog opservatorija za sušu. I hrvatski poljoprivrednici, osobito u sjevernom dijelu zemlje, žale se na sve veće štete. Prema izvješćima, jesenski urod poljoprivrednih kultura u Uniji bit će desetak posto niži od prosjeka, u nekim zemljama manje od toga, u nekima i više.
To nije dobra vijest dok Hrvatska i cijela Europa pate od poremećaja u opskrbi energentima i hranom, što podiže njihovu cijenu i povećava troškove života. Rat u Ukrajini je poremećaje dodatno pogoršao, a svim tim nevoljama, po svemu sudeći, pridružit će se i štete od suše kakva u Europi nije zabiježena u posljednjih pet stoljeća.
Nema sumnje da ta suša praćena neobično visokim temperaturama ima veze s klimatskim promjenama koje ostavljaju sve teže posljedice na poljoprivredu i cijelo gospodarstvo. Toga su zasigurno bile svjesne članice EU-a kada su na čelu s Europskom komisijom usvojile Zeleni plan prema kojem Unija do 2050. treba spustiti svoje emisije stakleničkih plinova na nulu. U tom sklopu EU je donio i poljoprivrednu strategiju pod nazivom »Od polja do stola«, koju Hrvatska razrađuje pod naslovom »Više od farme«. Glavni je cilj te strategije da se proizvodnja hrane prilagodi potrebi obuzdavanja klimatskih promjena, jer i poljoprivreda pridonosi ispuštanju stakleničkih plinova koji zagrijavaju Zemljinu površinu.
Međutim, pitanje je što će od tih lijepih klimatskih namjera ostati. U europskoj poljoprivrednoj strategiji, uz snižavanje stakleničkih plinova, predviđeno je postupno smanjenje upotrebe pesticida i kemikalija te proširenje ekološke proizvodnje na 25 posto poljoprivredne površine do 2050. Kritičari kažu da će ta reforma poljoprivredne proizvodnje izazvati nove troškove poljoprivrednicima i slabije prinose. K tome, ako sve češće suše i poplave budu žetvama uzimale svoj danak, pitanje je neće li se poljoprivredna proizvodnja smanjiti i što će, u tom slučaju, ostati od najviših ekoloških standarda.
Naime, čim je buknuo rat u Ukrajini, Komisija je – da bi osigurala dovoljno hrane – odustala od propisa da poljoprivednici s više od 15 hektara moraju ostaviti 5 posto zemljišta na ugaru zbog očuvanja bioraznolikosti, a to je izuzeće produžila i na iduću godinu. Još gore, nakon izbijanja energetske krize i i dramatičnog poskupljenja plina, države su se masovno počele vraćati upotrebi ugljena koji atmosferu onečišćava dvostruko više od plina. Od Grčke do Njemačke aktiviraju se napuštene termoelekrtane na ugljen, pa će ispuštanje stakleničkih plinova dodatno skočiti.
U tom sklopu, klimatske promjene nepovratno se ubrzavaju, a štete od sve češćih vremenskih nepogoda, očito, bit će sve veće. Ne budu li daleko više ulagale u čistu energiju, države će morati sve više izdvajati za saniranje šteta od klimatskih promjena, pa i u poljoprivredi. Morat će sve više plaćati poljoprivrednicima ako žele da se nastave baviti tim sve neizvjesnijim poslom. I poljoprivreda sve više košta.
Branko Podgornik
I poljoprivreda sve više košta
Branko Podgornik
13. kolovoz 2022 16:43
Ilustracija / Foto Reuters
Država će morati sve više plaćati poljoprivrednicima ako žele da se nastave baviti tim sve neizvjesnijim poslom
Baviti se poljoprivredom sve je rizičnije. Možeš zasukati rukave i imati unosne usjeve, ali onda dođu mraz ili tuča te ih unište. Ako sezona prođe brez mraza i tuče, dođe suša i ljetina opet podbaci. Možeš svojim nasadima osigurati dovoljno vode i zaštititi ih staklenikom, ali onda dođe oluja te odnese staklenik i urod. Ako prođeš bez svih tih nevolja, može naići dugotrajna kiša koja će poplaviti njivu upravo kada si je kanio požnjeti.
To su neke od nesreća koje su na svoj način iskusili svi poljoprivrednici. Problem je što su te vremenske nepogode sve češće i sve razornije. Samo u Hrvatskoj štete od vremenskih nepogoda godišnje iznose prosječne 1,3 milijarde kuna, prema podacima Eurostata i Ministarstva poljoprivrede. Kritičari bi zasigurno rekli da su štete i veće jer ih mnogi poljoprivrednici ne prijave. Kada ih i prijave, nikad ne dobiju odštetu u cijelosti, već samo djelomičnu, bila ona od države ili osiguravajućeg društva. Mnogi će poljoprivrednici gubitke imati i ove godine, kada je Europsku uniju pogodila suša zbog koje je već dvije trećine površine EU-a u nekom obliku izvanrednog stanja, prema podacima Europskog opservatorija za sušu. I hrvatski poljoprivrednici, osobito u sjevernom dijelu zemlje, žale se na sve veće štete. Prema izvješćima, jesenski urod poljoprivrednih kultura u Uniji bit će desetak posto niži od prosjeka, u nekim zemljama manje od toga, u nekima i više.
To nije dobra vijest dok Hrvatska i cijela Europa pate od poremećaja u opskrbi energentima i hranom, što podiže njihovu cijenu i povećava troškove života. Rat u Ukrajini je poremećaje dodatno pogoršao, a svim tim nevoljama, po svemu sudeći, pridružit će se i štete od suše kakva u Europi nije zabiježena u posljednjih pet stoljeća.
Nema sumnje da ta suša praćena neobično visokim temperaturama ima veze s klimatskim promjenama koje ostavljaju sve teže posljedice na poljoprivredu i cijelo gospodarstvo. Toga su zasigurno bile svjesne članice EU-a kada su na čelu s Europskom komisijom usvojile Zeleni plan prema kojem Unija do 2050. treba spustiti svoje emisije stakleničkih plinova na nulu. U tom sklopu EU je donio i poljoprivrednu strategiju pod nazivom »Od polja do stola«, koju Hrvatska razrađuje pod naslovom »Više od farme«. Glavni je cilj te strategije da se proizvodnja hrane prilagodi potrebi obuzdavanja klimatskih promjena, jer i poljoprivreda pridonosi ispuštanju stakleničkih plinova koji zagrijavaju Zemljinu površinu.
Međutim, pitanje je što će od tih lijepih klimatskih namjera ostati. U europskoj poljoprivrednoj strategiji, uz snižavanje stakleničkih plinova, predviđeno je postupno smanjenje upotrebe pesticida i kemikalija te proširenje ekološke proizvodnje na 25 posto poljoprivredne površine do 2050. Kritičari kažu da će ta reforma poljoprivredne proizvodnje izazvati nove troškove poljoprivrednicima i slabije prinose. K tome, ako sve češće suše i poplave budu žetvama uzimale svoj danak, pitanje je neće li se poljoprivredna proizvodnja smanjiti i što će, u tom slučaju, ostati od najviših ekoloških standarda.
Naime, čim je buknuo rat u Ukrajini, Komisija je – da bi osigurala dovoljno hrane – odustala od propisa da poljoprivednici s više od 15 hektara moraju ostaviti 5 posto zemljišta na ugaru zbog očuvanja bioraznolikosti, a to je izuzeće produžila i na iduću godinu. Još gore, nakon izbijanja energetske krize i i dramatičnog poskupljenja plina, države su se masovno počele vraćati upotrebi ugljena koji atmosferu onečišćava dvostruko više od plina. Od Grčke do Njemačke aktiviraju se napuštene termoelekrtane na ugljen, pa će ispuštanje stakleničkih plinova dodatno skočiti.
U tom sklopu, klimatske promjene nepovratno se ubrzavaju, a štete od sve češćih vremenskih nepogoda, očito, bit će sve veće. Ne budu li daleko više ulagale u čistu energiju, države će morati sve više izdvajati za saniranje šteta od klimatskih promjena, pa i u poljoprivredi. Morat će sve više plaćati poljoprivrednicima ako žele da se nastave baviti tim sve neizvjesnijim poslom. I poljoprivreda sve više košta.