Sredinom prošloga mjeseca u Galeriji Kortil otvorena je izložba »Spomenik živom čoviku« akademske slikarice, spisateljice i ilustratorice Tisje Kljaković Braić koja je izmijenjeno izdanje istoimene prošlogodišnje izložbe postavljene u Klovićevim dvorima. Ime Tisje Kljaković Braić u fokus javnosti došlo je unazad nekoliko godina kad su se na Facebooku pojavile njezine osobite, zanimljive i duhovite karikature. Riječka izložba »Spomenik živom čoviku«, koja je otvorena do 4. rujna ove godine, pruža pogled na dvadesetogodišnji rad ove prepoznatljive umjetnice, a osim karikatura po kojima je svekolikoj javnosti najpoznatija, izložba uključuje i njezine slike, kao i skulpture.

Koliko je ova autorica popularna među publikom različitih ukusa koja čak i ne naginje umjetnosti, dovoljno govori i činjenica da je 2018. godine nakladnička kuća Fraktura objavila njezinu knjigu karikatura naslova »Oni 2«. Tisjin književni prvijenac, »U malu je uša đava«, prema podacima hrvatskog portala za knjigu i kulturu čitanja Moderna vremena, drži prvo mjesto na popisu najprodavanijih hrvatskih izdanja.

Tisja Kljaković Braić, akademska slikarica, spisateljica i ilustratorica / Foto ARHIVA NL

Važnost prostora

Kad govorimo o kakvoj izložbi, ne spominje se uvijek ili dovoljno važnost prostora, odnosno galerije u kojoj se održava. U tom smislu, interijer Galerije Kortil posve je zaokružio jedinstvo značenja djela, iščitavanja i mogućnosti tumačenja, a sam izložbeni prostor, uključujući i djela, daje osjećaj bjeline, praznine, bestežinskoga stanja, brojnih mogućnosti i popunjavanja. Što se tiče samoga naslova izložbe, »Spomenik živom čoviku«, treba kazati kako je posve označivački i upućivački prikladan jer prikazuje život čovjeka – u svim situacijama, sa svim osjećajima, sa svim manama koje on ima. Radovi Tisje Kljaković Braić tako, neovisno o tome radi li se o karikaturi, skulpturi ili pak slici, prenose kakav stanovit osjećaj ili koloplet osjećaja. Njezini radovi svojom osobitošću imaju funkciju produživanja umjetničkog čina te rezultiraju uvijek ostvarenim dijalogom između autora i recipijenta.

»Upravo vjenčani« / Foto GORAN VRANIĆ

Tako posjetitelj Kortila, recimo, gledajući skulpturu »Manijak«, osim što vide skulpturu muškarca bijele boje postavljenu okomito na drveno postolje susreću se s nizom asocijacija, mogućih osjećaja i mogućnosti tumačenja koji se prvenstveno vezuju za situaciju, trenutak i radnju, što vrijedi i u slučaju skulpture »Vjenčanje« iz 2015. godine koja prikazuje mladence na početku bračnoga zanosa, kao i »Ronioca«, »Boksača« ili pak »Karataša«.

»Karataš« i »Boksač« / Snimio ERVIN PAVLEKOVIĆ

Aktovi i karikature

Aktovi, recimo »Akt od vrata ateljea«, »Portret«, »Akt sa slovima«, »Veliki akt I«, »Veliki akt II«, djeluju groteskno, gotovo karikaturalno, prenaglašeno, a u službi su tvorbe većega osjećaja, emocije, potraživanja smisla, uočavanja sličnosti i detalja, introspekcije i promišljanja. U kontekstu aktova, rad koji možda najbolje pokazuje značenjske mogućnosti jest »Akt od vrata ateljea« s drvenim okvirom koji se čini poput kutije pune mogućnosti koje nam umjetnica donosi.

Sagledamo li Tisjine linijama vrlo jednostavne karikature, krokije, po kojima je postala najpoznatija, možemo reći kako ih karakterizira jednostavnost koja se ogleda prije svega u tanašnoj crnoj liniji koja ne naglašava glavu, odnosno lice njezinih likova, već njihovu tjelesnu konstituciju, njihove pokrete i njihove radnje. U dominantnim karikaturama crnih linija gdjekad, samo neke karikature, s razlogom zadobivaju kakvu boju, recimo stolnjak crvenu, bundeva narančastu, čime je unekoliko jednostavnosti dala pečat umješnosti. Ono što je vrlo bitno istaknuti i što je zapravo neodvojivi element izvrsnosti njezinih karikatura jest popratni tekst koji u potpunosti zaokružuje tematsko, odnosno značenjsko jedinstvo određene karikature i daje određenu atmosferičnost. Njezini su tekstovi karikatura humorne replike, doskočice određenoj situaciji, stanju ili osjećaju, a jednostavan tekst upućuje na širu društvenu sliku našega podneblja. Upravo ta jednostavnost, mogućnost da svatko prepozna o čemu se govori, poistovijeti s određenom situacijom ili onime što karikatura prikazuje, vrijednost je njezinih karikatura koje odišu jednostavnošću, nepretencioznošću i posvemašnjim humorom svakodnevice, onim kakvog mi poznajemo, bilo da smo na promociji knjige, u restoranu i prilazi nam djevojka s ružama, ili pak u interakciji s voljenom osobom koja nas »koči«.

»Čovik koji se nije uspija sakrit«, 2021. / Foto HKD

Slikarski opus

Iako je svojim slikarskim opusom na sceni prisutna već dvadesetak godina, Tisja svekolikoj javnosti ipak nije, rekao bih, toliko poznata. U njezinu slučaju, ne bi li cjelokupan rad došao u fokus, karikature su te koje su trebale i mogle napraviti promjenu, s obzirom na svoju upućivačku i/ili koketnu narav. No njezine su slike ono gdje je sve počelo, a karikature su nastavak njezina »modusa« koji je naznačen mnogo ranije.

Riječka se izložba tako većinski sastoji od slika većeg formata koje popunjavaju cijeli prostor galerije, a kao dodatak ili osnovicu uključuje neki gradivni materijal kao dodatak. Većinom izloženih slika dominira golema praznina, bjelina uz vrlo male likove, manji broj, često i samo pojedinca, a karakteristika je nezaobilazan govor poetičnosti. Takav govor, dakako, kao i u slučaju karikatura i skulptura, podrazumijeva, cijeli univerzum, atmosferičnost, asocijacije i prenošenje stanovitoga osjećaja životnosti, kao i nezaobilazne emocije koje su polazište i ishodište svakog rada.

»Spomenik živom čoviku«, kombinirana tehnika / Foto GORAN VRANIĆ

Likovi su na slikama tako tek male figurice, skice čija je veličina neznatna u odnosu na drugo – na primjer klavir, kišu, ringišpil, nebo, kišobrane – dok su na nekim slikama posve ravnopravni. Radovi se, osim motivsko-tematski, razlikuju po tome koji dodatak imaju kao gradivni materijal. Većina radova, naime, uključuje drvo, neki tkaninu, staklo, pa čak i kakvu smjesu koja nalikuje betonu.

Nazivi su i u slučaju slika nezaobilazan element; odnose se na određeni trenutak ili situaciju, ono zamišljeno, svakako neočekivano, no vrlo zanimljivo, a kreću se od onih kraćih, »Matador«, »Meteorolog«, »Zagrljaj«, »Kiša«, »Ne dam te«, pa sve do onih koji označuju čovjeka kao subjekta od akcije, »Čovik koji puca u nebo«, »Čovik koji se nije uspija sakrit«, »Čovik u medu«, »Čovik koji se drži« i drugih.

»Ronilac«, detalj s izložbe u Kortilu / Foto ERVIN PAVLEKOVIĆ

Kondenzirani osjećaji

Na izložbi se mogu vidjeti i one slike iz kojih su proizašle Tisjine poznate karikature »Oni«. Tako su u jednome dijelu galerije na okupu grupirane slike koje možda najbolje podsjećaju na karikature – »Zagrljaj«, »Ona je otišla«, »Male nježnosti«, »Okrenuti« – a svojim nazivima, kao i samim izgledom upućuju na odnose između dviju osoba, na emociju i sve ono popratno što tvori jedan odnos i jednu situaciju, ovdje većinom na krevetu. Uz dominantnu bijelu, sivu i zemljani ton, tkanine na tim slikama djeluju u pravom smislu riječi kao dodatak i gradivni materijal, dograđuju motivski i zaokružuju jedinstvo značenja. Svojim naborima tkanina odaje dojam živoga i postaje produžetak kondenziranoga osjećaja koji treba prenijeti. Taj kondenzirani osjećaj vezan za određenu situaciju ili trenutak, stanje ili predmet koje određeni rad prikazuje prenose i slike grupirane oko motiva nacionalnosti, samoće, slike koje su referenca na umjetnost i posao umjetnika, kao i slike koje upućuju općenito na posao i na rad ili pak neke prepoznatljive nam društvene narative.

»Zagrljaj«, 2021./ Foto Goran VRANIĆ

Riječka izložba Tisje Kljaković Braić »Spomenik živom čoviku« zaista i jest spomenik živom čovjeku – živom čovjeku našeg podneblja i to ne nekom određenom, nego svakome od nas, sa svim manama i vrlinama, navikama i postupcima, našim mislima i željama. Iako nosi prepoznatljiv kôd juga, izložba je to za sve nas, za one sa sjevera i juga, zapada i istoka, prije svega naša realnost, no i mašta. Izložba je to za sve one kojima je emocija nepresušno vrelo inspiracije, poistovjećivanja, shvaćanja, djelovanja za sve one kojima je emocija – život. Način na koji Kljaković Braić svojim radom može doprijeti do onih skrovitih i tanašnih struna u duši, malo koji umjetnik može. Ars longa, vita brevis. Autorica je u svojoj akciji spašavanja, čini se, uspjela.

»Matador«, 2021., kombinirana tehnika / Snimio Goran VRANIĆ