I evo nas u uobičajeno kulturom sušnom riječkom kolovozu. Rijeka ozbiljnog ljetnog festivala više nema, a primjerice kvalitetni koncerti klasične glazbe mogu se čuti u Novom Vinodolskom, Osoru, Lubenicama… Da Festival Kvarner, vezan za Opatiju, s vrhunskim koncertom Arva Pärta nije gostovao u riječkoj Kapucinskoj crkvi još u lipnju, Rijeka ne bi u ljetnim mjesecima imala ni taj sporadični koncert klasike. Ima nešto događanja na Trsatskoj gradini, Art-kino radi i u kolovoškim danima, odvija se Ljeto na Kantridi, a jedino kazalište koje producira i ljetne programe je Ri Teatar. Barem su riječki muzeji i galerije otvoreni, pa se tu može pronaći pokoja zanimljiva izložba. I to je uglavnom to. Klima u HKD-u i dalje ne radi, riječke ulice su raskopane, na visokim temperaturama pucaju vodovodne cijevi postavljene još u doba Austro-Ugarske, a grad je gdje god pogledaš prepun smeća. Da, mogu se vidjeti brojni turisti i baš se pitam kako provode dane u Rijeci.

Njima bi, možda, turistički mamac mogla biti izložba svjetski poznatog umjetnika Salvadora Dalíja pod naslovom »Nadstvarno« postavljena u opatijskom »Šporeru«. Dakle, krenuli smo put Opatije. Znali smo da je cijena ulaznice za izložbu 100 kuna pa nas to nije iznenadilo, no ipak se pitamo je li previsoka jer smo ulaznice za mnogo veće i jače izložbe u europskim metropolama kupovali po takvim ili čak nižim cijenama. U trenutku kad smo razgledavali izložbu, u »Šporer« je ušao posjetitelj koji je zbog Dalíja doputovao iz Pule. Čovjek je tek izašao iz automobila ili autobusa i pitao je ima li izložbeni prostor u Opatiji toalet. Djevojka koja prodaje ulaznice lakonski mu je odgovorila da »Šporer« nema WC-a, ali da može u parku ispred galerije naći TOI-TOI. Sličan odgovor, pretpostavljam, dobila bi i grupa turista koja je u Opatiju autobusom doputovala iz Švedske.

Nakon te neugodne situacije, druga ne baš primjerena stvar bila je ta što na moje pitanje mogu li dobiti ili kupiti kakav katalog izložbe, makar običan deplijan, dobijem odgovor da oni toga nemaju. Za ne povjerovati. Izložba koja se inače u Rijeci reklamira na golemim plakatima nema za posjetitelje dostupne ni najosnovnije informacije. Barem je tako bilo tijekom našeg nadstvarnog posjeta »Nadstvarnom«. I konačno krenuh u razgledavanje izložbe. Da se razumijemo, nakon prijašnjih razgleda zaista velikih Dalíjevih postava i posjeta njegovu muzeju u Figuerasu, koji je valjda obišao gotovo svaki riječki srednjoškolac na maturalnom putovanju, od opatijske izložbe nisam očekivala nešto spektakularno. S obzirom na financijske mogućnosti i prostor u kojem se izložba održava, drago mi je što uopće nešto od djela Salvadora Dalíja možemo vidjeti u Opatiji. Izložba donosi, kako je navedeno na mrežnim stranicama, stotinjak grafika (aquatinti, litografija i drvoreza), a predstavljene su serije »Mojsije i monoteizam«, »Nadrealni cvjetovi«, »Goyini hirovi«, »Božanstvena komedija« i druge. Izloženi radovi u vlasništvu su privatnog kolekcionara, a projekt je plod suradnje Festivala Opatije, IPL ARTa i Rebel Kolektiva.

Nismo stručnjaci za likovnu umjetnost pa tu analizu prepuštamo nekom drugom, no ovih dana u hrvatskim medijima pojavili su se prvi kritički glasovi. Jutarnji list tako je donio tekst pod naslovom »Salvador Dalí u Opatiji nije ono što mislite: tek obojeni bakropisi i snimke radova«, uz podnaslov »Ako već ne možete napraviti izložbu stranog autora kako valja, izlažite domaće autore, ima ih uistinu sjajnih.« To je i u nas unijelo »crv sumnje«, ali ćemo za detaljne elaboracije ipak pričekati nekog kompetentnog eksperta za Dalíja.

Ono što je nas zasmetalo spomenuta je traljavost u pogledu izostanka popratnih materijala, a mislili smo da će biti i bogatija ponuda u muzejskoj trgovini. Organizacija izložbi ipak podrazumijeva i neke standarde, i tu bi se svakako trebali dogoditi neki pomaci ukoliko Opatija ustraje na priređivanju ovakvih izložbenih postava. Od konstatacije da Salvador Dalí u Opatiji nije ono što mislite, ima i nešto gore. Uvjerili smo se u to 2019. godine posjetivši Palazzo Zaguri u Veneciji. Tada smo platili 16 eura za posjet izložbi »Od Kandinskog do Botera«, da bismo shvatili da je to izložba tapiserija prema umjetničkim remek-djelima, što nigdje nije bilo posebno naglašeno.