Budući da je volak tvrd i vrlo žilav, odlična je ješka za podlanicu, jer ga sitna riba teško skida s udice. Ješkamo ga cijelog, čak i dva ako su manji, a udica veća. Ako pak lovimo sitniju ribu, tada ga režemo na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koju lovimo. Dobar je i za lov kantara, krupnih arbuna i fratara.
povezane vijesti
U našem su moru manje-više podjednako zastupljeni i kvrgavi volak (Hexaplex trunculus, Linnaeus, 1758) i bodljikavi volak (Bolinus brandaris, Linnaeus, 1758) no za ješku se češće koristi kvrgavi volak. Nije ga teško ni pronaći ni uloviti. Strvinar je, ali i lovac, ako se to za bilo kojeg puža može reći. Posebnim cjevastim organom, uz pomoć sumporne kiseline, buši ljušturu školjkaša da bi došao do mesnog dijela. Kućica mu je najčešće prekrivena algama tako da je kamufliran, ali kad se nađe na golom dnu, takva mu zelena kamuflaža i nije od neke velike koristi.
Sakupljamo ga gazeći po plitkom moru ili roneći. Zimi ga se lako ulovi tako da se u more spusti mrežasta vreća sa nekoliko skašenih grozdova daganja. Nakon sat – dva vremena, vreća se pažljivo izvuče te se s njene površine jednostavno pokupe volci.
Na plićim pozicijama se može pokupiti modificiranim ostima – elastičnim dvozubom.
Volke možemo koristiti svježe ili fermentirane. U oba slučaja ih je potrebno razbiti, s tim da ih u prvom slučaju razbijamo neposredno prije ješkanja, dok u drugom to radimo nekoliko dana ranije. Da bi fermentacija bila uspješnija, a volci ‘mirisniji’, vrećicu s razbijenim volcima možemo držati na suncu.
Budući da je volak tvrd i vrlo žilav, odlična je ješka za podlanicu, jer ga sitna riba teško skida s udice. Ješkamo ga cijelog, čak i dva ako su manji, a udica veća. Ako pak lovimo sitniju ribu, tada ga režemo na prutiće ili kockice veličine primjerene udici i ribi koju lovimo. Dobar je i za lov kantara, krupnih arbuna i fratara. Mana mu je jedino purpur, boja koju volak obilato ispušta, a koja će trajno i nepovratno obojati sve s čim dođe u dodir.
Od ostalih puževa za ješku se najčešće koriste ugrc (Monodonta turbinata, Born, 1778), priljepak (Patella caerulea, Linnaeus, 1758) te petrovo uho (Haliotis lamellosa, Lamarck, 1822).
Ugrca skupljamo u zoni plime i oseke, a najprikladniji je kao ješka za sitnu ribu te u panuli za ušate.
Priljepak se nožem skida sa stijena i kamenja u zoni plime i oseke. Ako se lovi sitna riba tada se koristi izrezan na prutiće, a ako se postavlja na parangale namijenjene bijeloj ribi tada se ješka cijeli, nerijetko i više komada na udici što zavisi od veličine priljepka i udice.
I petrovo uho je dobro za ješkanje parangala, s tim da se ovaj mesnati puž zadržava u nešto dubljem moru, rijetko kada pliće od dva metra.
