RIJEKA – Bosnimir Ličanin Likota, umirovljeni glumac u ansamblu Hrvatske drame riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca i nekadašnji voditelj ugaslog amaterskog kazališta Otvorena scena Belveder, preminuo je u 78. godini. Rođen je 8. ožujka 1944. u Banjoj Luci, glumom se bavi od 1959., a član je riječkog HNK-a od 1982. godine. Ovako se glumačkih početaka u povodu 60. godina umjetničkog djelovanja prisjetio u razgovoru za Hrvatsko glumište koji je s njim vodila Branka Primorac:

– Kao gimnazijalac, prije studija na Kemijsko-tehnološkom fakultetu u Beogradu, prijavio sam se 1959. godine na audiciju u Amatersko pozorište u Prijedoru. Odrecitirao sam revolucionarnu pjesmu Izeta Sarajlića i od prve bio primljen. Tako je moja glumačka karijera počela s predstavom Milana Begovića »Pustolov pred vratima« za koju je teatar tražio glumce. Bilo je to razdoblje učenja glumačkog zanata koje je na kraju odredilo moj životni put. Ponosan sam na taj korak na koji me nitko nije nagovarao niti upućivao; odluka je bila samo moja kao mnogo puta u životu. Bio sam tamo tri godine do fakulteta.

Prvi profesionalni angažman dobio sam 1971. u Narodnom pozorištu Bosanske krajine u Banjoj Luci, u predstavi »Gospoda Glembajevi«. Bila je to uloga svećenika Alojzija Silbebrandta. Moji glumački partneri u toj slavnoj Krležinoj drami bili su Mira Banjanin i Duško Križanec, a redatelj Predrag Dinulović…

Šegvićev poziv

Privukli su me novi glumački izazovi, a poklopilo se sa započetom gradnjom obiteljske kuće u Omišlju na otoku Krku, u blizini Rijeke. Poznavao sam kolegu, svestranog Karla Bulića, među ostalim školovanog pilota, koji je za Drugog svjetskog rata radio u Banjoj Luci. On me 1981. preporučio direktoru Drame tadašnjeg NK-a Ivana pl. Zajca, nedavno preminulom Nenadu Šegviću, kasnije mojem velikom prijatelju. Nije bilo audicije, Šegvić me pozvao da dođem. Odmah sam uskočio u »Protekciju« B. Nušića, a potom u ansambl Brešanove »Svečane večere u pogrebnom poduzeću«. Otada do početka Domovinskog rata odigrao sam najviše rola od svih glumaca na plaći u »Zajcu«. Iako sam u mirovinu otišao 2008., zadnje uloge radio sam 2009., prisjetio se Ličanin.

Bosnimir Ličanin osnovao je scenu Akademskog pozorišta u Beogradu 1968., Studentsko kazalište »Ivica Mažar« u Banjoj Luci 1977. te Otvorenu scenu Belveder u Rijeci 1985. godine, a posljednjih godina vodio je Otvoreno kazalište Omišalj na Krku. Voditelj Otvorene scene Belveder bio je puna dva desetljeća, a upravo u tom amaterskom kazalištu stasali su brojni poznati kazalištarci kao što su Livio Badurina, Andreja Blagojević, Saša Buneta, Tanja Smoje, Nina Violić, Jelena Lopatić…

Nagrade

Među Ličaninovim najpoznatijim i najhvaljenijim ulogama su uloga Bukarice u »Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja«, Glava u »Jazzu« Ivice Buljana ili Haklija u nagrađivanom »Komšiluku naglavačke«. Glumio je i u Operi i Talijanskoj drami. Na Festivalu profesionalnih kazališta BiH u Jajcu dobitnik je Nagrade najboljem glumcu sedam puta – 1973., 1974., 1976., 1977., 1978., 1979. i 1980. godine. Također, 1978. godine u Banjoj Luci dobio je nagradu »Veselin Masleša« za životno djelo. Pored brojnih uloga bavio se i režiranjem predstava, o čemu je kazao u spomenutom razgovoru:

– Uloga redatelja predstavljala je za mene veliko zadovoljstvo. Uvijek sam se trudio pomoći glumcima. Mojim postupkom su redatelj i glumci bili u pozitivnoj sinergiji, a što je rezultiralo kvalitetnim i zanimljivim predstavama. Budući da sam prvenstveno glumac, prvo bih uspostavio kontakt s glumcem, proučio njegovu biografiju i razgovorom se družio s njim, u kontinuitetu otkrivao njegov život, njegovu istinu i traumu. Kad bih stvorio sliku, tek onda bih mu namijenio ulogu koja je najbliža njegovim emocijama i karakteru, kazao je.

Samozapaljivanje

Podsjetimo i na jednu epizodu iz aktivističkog djelovanja Bosnimira Ličanina – godine 2008. poslao je otvoreno pismo tadašnjem gradonačelniku Vojku Obersnelu u kojem je najavio da će se samozapaliti ispred zgrade gradske uprave na Korzu 16 zbog loše kulturne politike Grada Rijeke. Povod je bio najavljeno zatvaranje kluba Palach, odnosno gradonačelnikova izjava da zakupninu prostora apsolutno ne smatra problematičnom za provođenje kulturnih sadržaja.

Riječki glumac tada je objasnio da je Palach samo posljednja u nizu institucija koje su se ugasile jer nisu mogle plaćati najamninu. Tu su, tvrdio je, još i Čakavska scena, Amatersko kazalište »Viktor Car Emin«, HPT kazališna skupina, Kazalište 3. maja, Otvorena scena Belveder, 12 tamburaških orkestara, 12 limenih glazbi, 8 zborova i 12 literarnih grupa. Bosnimir Ličanin zaključio je da takva politika Grada ubija kulturu.