Rtovi su kao ribolovna zona svim ribolovcima posebno atraktivni. Bez obzira u kom se pravcu pružali, prepreka su zračnim i morskim strujama, zbog čega uvijek dolazi do turbulencije i ‘kuhanja’ mora. Na takvim je mjestima količina kisika i hrane uvijek nešto viša. To u pravilu zadržava i okuplja ribu formirajući klasični hranidbeni lanac koji počinje na planktonu i nižim beskralješnjacima, pa preko sitnije i srednje krupne ribe i glavonožaca završava na najkrupnijim predatorima.

Većina rtova ima tri različite strane. Jedna je ona koja je najizloženija kurentima i jakim vjetrovima i na toj se strani obala uglavnom strmo ruši u dubinu, dok se ne spusti i zaustavi na ravnom dnu. Suprotna je strana najmanje izložena udarima vjetra i kurentima, pa kao zaklonjena, zavjetrinska strana, ima mirniju strukturu, s plićim terenima na kojima je dno najčešće miješanog sastava.

Glava rta, pak, često objedinjuje sve navedeno pa tu, u zavisnosti od oblika i izloženosti kurentima, teren može biti plići ili dublji, no s ribolovnog stajališta svakako vrlo atraktivan. S obzirom na položaj u odnosu na strane svijeta najzanimljiviji su rtovi okrenuti jugu i jugozapadu.

U zavisnosti od veličine rta te intenziteta spuštanja, odnosno kuta pod kojim se dno uz rt obrušava, različite riblje vrste u različitom intenzitetu nastanjuju takvo dno. Ukoliko se dno spušta pod blagim kutem, tada će brojne sitne uzobalne ribe poput knezova i sitnih usnača biti prisutne i daleko od obale. Ta je sitna riba većini ozbiljnijih ribolovaca smetnja, naravno, osim u slučaju kada je upravo takva riba cilj našeg ribolova, a što je čest slučaj na sportskoribolovnim natjecanjima ili u lovu žive ješke za krupnije predatore.

Udičarima znatno zanimljivije ribe nastanjuju posljednju stepenicu litoralnog spusta, tek nekoliko metara iznad prijelaza kamenitog dna u ravno pješčano ljušturasto.

Na takvim se pozicijama uvijek može uloviti cijenjeni i traženi fratar ili pic, pa čak i arbun kojem se nije daleko preseliti s ravnog dna do dobrog obroka. Pored spomenutih ljuskavki, takve su pozicije bogate i brojnim ribama iz obitelji usnača, dok nije isključen ni ulov kapitalnog ugora ili murine. To je i stanište pirge i kanjca, kantara, šaraga i škrpine, općenito dobre i cijenjene ribe.

Osnovni pribor za lov na takvim pozicijama je klasična kančenica. Duljina i raspored prama i veličina udica su uvjetovani najbrojnijom lovnom vrstom. Ješka je na takvim terenima uvijek animalna, od običnih daganja, preko gambora, velikog crva i bibija do srdela i ribljih fileta.

Panulašima su rtovi također vrlo zanimljivi, kako zbog iglica koje su standardna panulaška ješka, a koje uvijek krstare često tek desetak metara daleko od glave rta, tako i zbog velikih predatora poput zubaca i gofa, kojima su takvi tereni najčešće stanište.

U panulanju na takvim terenima važno je samo slijediti kurenat i pratiti dubinu vodeći ješku metar do metar i pol iznad dna. Premda se može panulati i uz kurenat, najbolja je situacija kada se panula niz kurenat, sa suncem za leđima, jer tada riba može bolje vidjeti ješku koja se povlači.