Kapetan korvete baron Georg Ludwig Ritter von Trapp rođen je u Zadru 4. travnja 1880. godine. Prva supruga bila mu je Agatha Whitehead, kći izumitelja torpeda. U Rijeci je završio Mornaričku akademiju. Prema podacima, potopio je 13 brodova sila Antante od ukupno 45.669 BRT. Zapovijedao je podmornicama U-6, U-5 i U-14.

Podmornica U-5, pod zapovjedništvom poručnika Von Trappa, 24. travnja 1915. godine, isplovljava iz baze u Kotoru. Ima zapovijed ploviti do Otrantskog kanala kako bi napao brodove koji provode blokadu. Nakon što je, sljedećeg jutra, poručnik ugledao krstaricu, podmornicom se pokušava približiti na udaljenost s koje je mogao ispaliti torpeda. Ali francuska krstarica »Leon Gambetta« koja je zamijetila periskop, odmah poduzima predviđene radnje i nestaje iz vidokruga podmornice.

Potapanje »Gambette«

Von Trapp se ne predaje i počinje tražiti metu smatrajući da će krstarica periodično ponavljati istu rutu u misiji nadgledanja blokade. U-5 je postavila zasjedu u visini rta Santa Maria di Leuca, ali krstarica se nije pojavila.

Zapovjednik podmornice je tvrdoglavo nastavio traženje te se sljedeće noći pozicionirao u blizini Capo Ducato, jer je izračunao da će »Leon Gambetta« naići. Malo poslije ponoći, 26 travnja, krstarica se pojavila na oko četiri kilometra od podmornice. Von Trapp ju je jasno prepoznao zbog jake mjesečeve svjetlosti.

U-5 je odmah zaronio na periskopsku dubinu kako bi bio spreman za napad. »Leon Gambetta«, koji je dalje plovio brzinom od šest čvorova, uopće nije zamijetio podmornicu. Obavljao je ophodnju te se u jednom trenutku počeo približavati podmornici. Kad se približio na 500 metara, Von Trap je ispalio prvi torpedo prema pramčanim dimnjacima, a deset dekundi kasnije s lijeve torpedne cijevi prema krmenim dimnjacima. Nakon 25 sekundi čuo je prvu detonaciju, a nakon nekoliko sekundi i drugu. U podmornici se začulo gromko »hurra« posade.

Von Trapp je nastavio slijediti krstaricu te je istovremeno punio cijevi rezervnim torpedima u slučaju da treba dovršiti posao (tzv. coup de grace). »Leon Gambetta« se u međuvremenu nagnuo na lijevu stranu, a stup gustog dima izlazio je iz krmenih dimnjaka.

Von Trapp i njegov zamjenik von Seyffertitz na U-5

Prvi torpedo pogodio je lijevi bok broda u visini prostora gdje su bili smješteni generatori za proizvodnju struje, a drugi je pogodio prostor krmene kotlovnice. Nestalo je struje i došlo je do pomanjkanja pare za pokretanje stroja. U tom trenutku pao je i jarbol s antenama tako da nije mogao dozvati pomoć.

Kako bi izbjegao daljnje nagibanje, a kako bi mogao spuštati čamce za spašavanje, zapovjednik je naredio da se sva posada premjesti na desni bok broda. No, kad je izdana zapovijed o napuštanju broda, posada je mogla spustiti samo jedan čamac u kojem se smjestilo 108 članova posade: kontraadmiral Senes s časnicima, a zapovjednik Andre i njegovi časnici su ostali na brodu. Dvadeset minuta nakon torpediranja, »Leon Gambetta« je potonuo.

«Matlekovits« u Rijeci oko 1900.

Čamac za spašavanje sa 108 brodolomca nekim čudom je doplovio do svjetionika Santa Maria di Leuca odakle su objavili što se dogodilo.

Talijanski razarači »Indomito« (zap. Oriani) i »Impavido« (zap. Lodolo), odmah su isplovili iz luke Taranto, a torpiljarke T33 i T36 iz luke Brindisi. Stigle su na mjesto potonuća upravo na vrijeme za spašavanje 29 preživjelih i preuzimanje 58 tijela, među njima je bio i kontraadmiral Senes. S brodom su potonula 684 člana posade.

U svom izvješću Von Trapp je naveo da se nije usudio sudjelovati u spašavanju zbog mogućeg dolaska razarača te bojazni da bi velik broj dodatnih ljudi otežao podmornicu što je moglo ugroziti manovrabilnost.

Nakon potapanja krstarice »Leon Gambetta«, francuske krstarice koje su patrolirale i nadgledale blokadu u Otrantskom kanalu premještene su više na jug, na visinu rta Matapan te su se ograničile na akcije sprječavanja brodova austrougarske flote da se približe Dardanelima, gdje su saveznički brodovi vodili bitke s jakim turskim snagama.

Potapanje »Nereide«

Samo nekoliko dana nakon potapanja francuske krstarice, podmornica kojom zapovijeda Von Trapp kod Palagruže potapa talijansku podmornicu »Nereide«.

Navečer 2. kolovoza podmornica U-5 isplovljava iz Pule nakon radova na održavanju kada je ugrađen i top od 47 mm. Von Trapp je dobio naredbu da plovi prema Palagruži gdje, prema izviđanjima hidroaviona i drugim izvorima, boravi jedna talijanska podmornica. Nakon odmora na Visu, oko ponoći 4. kolovoza podmornica se zaustavlja oko tri milje jugozapadno od otoka. Tri sata kasnije zaranja i plovi prema otoku, na milju od otoka, oko pet sati, vidi talijansku zastavu na podmornici »Nereide«. Podmornica je ugledala periskop austrougarske podmornice i podigla, neoprezno, borbenu zastavu. Von Trapp je, kasnije u izvješću, napisao: »Zašto su podigli zastavu u pet ujutro? Bez te zastave nikad ih ne bih otkrio.« Sa stanice na otoku vide da »Nereide«, pod zapovjedništvom kapetana korvete Carla Del Greca, manevrira kako bi zaronila. More je bilo valovito, tako da nisu vidjeli neprijateljsku podmornicu koju je »Nereide« namjeravala napasti.

SS »Milazzo«

Von Trapp je znao da je otkriven te je zaronio na 14 metara dubine i usmjerio torpedne cijevi prema cilju. Zatim se vratio na periskopsku dubinu i vidi »Nereide« koja uronjava. U 5.18 Von Trapp ispaljuje prvi torpedo. Udaljenost između podmornica je samo 200 metara. S kopna vide da je torpedo prošao ispred pramca talijanske podmornice, vide i trag njezinog torpeda koji se gubi na pučini i, dok »Nereide« još uronjava, pogodak koji je raspolovio talijansku podmornicu.

S kopna topom pucaju prema periskopu U-5 koja je samo 500 metara od obale. Von Trapp se uvjerio da je potopio podmornicu i odlazi s mnogo problema: radi mu samo jedan motor, dio posade je otrovan benzinskim parama te 6. kolovoza uplovljava u Kotor.

Francuska krstarica »Leon Gambetta«

Tek 1972. godine otkriven je položaj »Nereide« te je devet tijela posade minolovcem »Mogano« vraćeno u Italiju.

Još je jedna zanimljivost: austrougarska podmornica U-14 je ustvari francuska podmornica »Curie«, a to je bila prva francuska podmornica koja je uplovila u Jadran. Sredinom prosinca 1914. godine »Curie« (zapovjednik je bio francuski Irac Gabriel O’ Byrne) koju tegli naoružana krstarica »Jules Michelet« isplovljava iz baze u Jonskom moru. »Michelet« ostavlja podmornicu 150 milja od Pule. Pred Pulom promatra izlazak austrougarskih brodova kako bi se otkrio položaj obrambenih mina. Dana 19. prosinca podmornica dolazi do protupodmorničkih mreža razapetih kod pulskog lukobrana. Vjerujući da je otkrio sve obrambene mjere, O’Byrne roneći na dubini od 20 metara pokušava ući u Pulu, stalno slušajući kako konopi i lanci stružu po trupu njegove podmornice. Kada je zvuk prestao, izronjava na periskopsku dubinu i otkriva da je prošao samo prvu, vanjsku mrežu. Struja ga nosi prema drugoj mreži u koju se zapetljava. Zbog nedostatka svježeg zraka prisiljen je izroniti na površinu. Odmah je pod vatrom austrougarskog razarača »Magnet« i torpiljarke Tb 63T koji tope podmornicu. Tri od 26 članova posade su stradala, a preživjeli, uključujući i zapovjednika, su zarobljeni. »Curie« tone na 39 metara dubine s vrlo malim oštećenjima te je 2. 1915. izvađena, osposobljena i uključena u flotu kao U-14. Uskoro Von Trapp preuzima njezino zapovjedništvo i ostaje sve do siječnja 1918. godine, kada ga mijenja »Friedrich Schlosser«. Nakon rata, podmornica je vraćena Francuskoj na Krfu te 1919. ponovno plovi kao »Curie« sve dok nije 1929. poslana u rezalište.

Potapanje »Milazza«

U prvim jutarnjim satima 29. kolovoza austrougarska podmornica U-14 pod zapovjedništvom Von Trappa susreće parobrod »Milazzo«, koji se ponaša kao Q brod (talijanski: nave civetta). Radi se naoružanom mornaričkom ili trgovačkom brodu, kamufliranom tako da se ne može prepoznati, a koji se koristio u Prvom svjetskom ratu za borbu protiv podmornica. Von Trapp se odlučuje zaroniti i čekati konvoj od tri parobroda i dva broda lovca na podmornice tipa Foxglove. Ispaljuje torpedo prema najvećem brodu i topi ga, a lovci na podmornice ne napuštaju konvoj te Von Trapp mirno odlazi u smjeru juga. U izvješću piše: »Izronio sam, parobrod još nije potonuo, pet praznih brodova pluta u blizini. Granatiram parobrod lagano mu se približavajući. Nakon 15 granata utvrdio sam da je napušten, prekidam vatru i približavam se. Na 2.500 metara parobrod otvara vatru iz krmenog topa. Nakon što je treća granata pala na samo pet metara od podmornice, žurno sam zaronio. Vratio se lovac na podmornice. Odlučujem napasti parobrod te ispaljujem torpedo s 400 metara razdaljine. Torpedo na pola puta smanjuje brzinu te se zaustavlja prije nego što je došao do parobroda. Ispaljujem drugi torpedo. Pogodak. Parobrod je pun tereta, dug oko 180 metara…«

Podmornica U-14