Tragikomičan je strah koji nogometne ekipe s jugoistoka Europe, čitaj zemlje ex Jugoslavije, imaju od embrionalnih natjecanja na bilo kojoj razini europskih liga.

Gdje god da taknemo posrtaji na razini “umiranja od smijeha”. Osijek igra protiv kazahtanske ekipe Kyzily-Zhar koja teško da bi mogla iznenaditi bilo koju hrvatsku drugoligašku ekipu. Osijek ima pozitivan rezultat s gostovanja, zapravo je čudo da ih već u Kazahstanu nije “razbio”, a onda dođe glavni grad Slavonije i glatki 0:2 poraz. Skor koji Osječani inače baš i ne pamte u HNL-u. Doma.

Mura, nedavni slovenski prvoligaš, čudo neviđeno od prije dvije godine, na penale ispada od St. Patricksa, OK, Irci su respektabilni klub, igraju na stadionu od pet tisuća gledatelja, postoje sto godina, ali unatoč svemu Mura doma dolazi s pozitivnim rezultatom! Na kraju i ona – leti.

Olimpija, boutique nogometni klub Slovenije, uspijeva nadoknaditi manjak od dva gola s gostovanja u Rumunjskoj protiv Stepski Ost Sfantu Gheorghe. Ali, brrr, pada na tako bizarnim penalima! Ne i za klub mađarske manjine u Rumunjskoj koji je preko Olimpije krenuo ostaviti traga u Europi.

I na kraju Niš! Sasvim sigurno od danas grad pobratim Splita. Po čemu, kako bi se pitala ekipa Mihaljević-Nižetić? Po mnogo čemu kažemo, ali po Marsovcima posebno, odgovaramo mi!

Malteška Gzira je naime nakon izbacivanja Hajduka prije nekoliko godina, sada to isto učinila i Radničkom iz Niša.

I da još dodamo malo začina tom nogometnom teatru apsurda – Koper koji je za malo ostao bez titule prvaka Slovenije, i u pripremnom periodu na Rujevici pobijedio Rijeku, ispao je od trenutno osmoplasirane ekipe prvenstva Lihtenštajna, moćnog Vaduza! Wannabe ekipe, ništa drugo, lak plijen za najbeznačajnije nogomete timove na svijetu.

I zato tko je god u nogometu frustriran, adresa za liječenje – jugoistok Europe. Ako su potrebne posebno jake doze, u kojima je i kokain nemoćan, Hrvatska, Slovenija ili Srbija nude posebno jake.

Čestitke Kazahstanu, Lihtenštajnu ili Malti, mjestima koja imaju svoje samopoštovanje.