Školjke dišu preko ktenidija, organa opremljenih brojnim listastim pločicama koji su pandan škrgama, a hrane se filtrirajući more, pri čemu usne krpice izdvajaju potrebnu hranu koja potom odlazi u jednjak, želudac i crijevo. Hranjenje i probava je u većine školjkaša, a posebno u vrsta nastanjenih u zoni plime i oseke, usklađena s dnevnim plimnim ciklusima…
povezane vijesti
Školjkaši imaju karakteristično građeno, bočno stisnuto, bilateralno simetrično tijelo koje sastoji od trupa i sjekirastog stopala, koje se po potrebi kod mnogih vrsta može istegnuti van ljuštura.
Tijelo je sasvim mekano bez ikakvog unutarnjeg skeleta, omotano dvokrilnim plaštom koji može biti cjelovit, ali može imati i sinus na dijelu na kojem se ljušture ne zatvaraju (Solenidae). Plašt se može izdužiti u dvije cjevaste izdužine, tzv. sifone, koji mogu biti vrlo dugi, posebno kod vrsta koje se ukopavaju.
Unutarnji organi, uključujući i srce, smješteni su u centralnom zadebljanom dijelu. Za razliku od ostalih mekušaca, školjkaši uopće nemaju glavu, pri čemu neki ipak imaju očne pjege, fotosenzibilan organ koji služi za orijentaciju.
Školjke dišu preko ktenidija (ctenidium), organa opremljenih brojnim listastim pločicama koji su pandan škrgama, a hrane se filtrirajući more, pri čemu usne krpice izdvajaju potrebnu hranu koja potom odlazi u jednjak, želudac i crijevo. Hranjenje i probava je u većine školjkaša, a posebno u vrsta nastanjenih u zoni plime i oseke, sinkronizirana dnevnim plimnim ciklusima.
Premda se većina školjkaša hrani planktonom i organskim detritusom, pojedine se vrste hrane algama, pa čak i drvetom, dok su neke vrste katkad i strvinari.
Školjkaši filtriraju more uvlačeći ga kroz uvodni trbušni sifon te ga nakon filtriranja zajedno s fekalijama izbacuju kroz leđni izvodni sifon.
Na taj način neke vrste u toku dana mogu isfiltrirati i preko 400 litara mora! Zbog toga školjkaši kao prirodni biofilteri imaju izuzetno važnu ulogu u samočišćenju mora.
Naravno, takav način disanja i hranjenja može imati i negativne posljedice. Školjke koje žive u kontaminiranom moru, kakve su primjerice zagađene lučke vode, izložene su raznoraznim nečistoćama i toksičnim tvarima koje talože u svojim tkivima, a od kojih su po ljudsko zdravlje najopasniji teški metali.
