Prihvaćam načelo solidarnosti, ali ne možeš sav novac spiskati na vino i žene, a onda tražiti pomoć, rekao je prije pet godina nizozemski političar Jeroen Dijsselbloem, tadašnji predsjednik euroskupine. Tom je izjavom izazvao političku buru i zahtjeve da podnese ostavku, osobito iz mediteranskih zemalja koje su svojedobno bile pogođene financijskom krizom i trebale pomoć bogatih članica Europske unije.

Iako Dijsselbloem nije nikoga izričito spominjao, svi su shvatili da se zajedljiva i uvredljiva izjava odnosi ponajprije na Italiju, Španjolsku, Portugal i Grčku, koje su – prema pisanju medija iz Njemačke i bogatih sjevernih zemalja – godinama živjele iznad svojih mogućnosti. Stoga su morale po diktatu iz Berlina i euroskupine drastično kresati javnu potrošnju, plaće i mirovine ako su zauzvrat željele dobiti solidarnu pomoć bogatih za izlazak iz krize.

Spominjemo to zato što su odjeci na Dijsselbloemovu izjavu opet izronili nakon što je Europska komisija predložila članicama EU-a da smanje potrošnju plina za 15 posto, kako bi se osigurale dovoljne količine za zimu ako Rusija potpuno prekine isporuke Europi.

Međutim, ovaj put su se uloge obrnule, pa zemlje europskog juga očitavaju lekcije bogatom sjeveru. Španjolska ministrica za ekologiju Teresa Ribera rekla je da njezini sugrađani, za razliku od ostalih zemalja, »nisu živjeli iznad svojih mogućnosti, kad je riječ o energiji«. Nije teško sthvatiti da je Riberina strelica uperena ponajprije u Njemačku koja je, prema priznanju njezinih političara, proteklih desetljeća u osiguravanju energije karte bacila uglavnom na Rusiju, na uvoz njezinog jeftinog plina i nafte.

Jeftini ruski energenti desetljećima su pridonosili konkurentnosti njemačkoga gospodarstva i boljem životnom standardu građana, a sada bi njihova nestašica – jer Moskva polako zavrće ventile – mogla izazvati zastoj industrije i povući u krizu ne samo najveću europsku ekonomiju, nego i cijeli kontinent. Iako to nigdje ne piše, očito je da je Komisija na čelu s Ursulom von der Leyen, kada je prošle srijede predložila krizni plan štednje plina, mislila ponajprije na potrebe najugroženije Njemačke. Krizni plan podrazumijeva da će članice EU-a iskazati solidarnost i s tom zemljom te joj preusmjeriti dio svog plina ove zime, bude li potrebno.

Međutim, Španjolska, Portugal, Grčka, Irska i Cipar ne vide kako bi mogle vlastitim uštedama pomoći Njemačkoj, jer nisu povezane s europskim plinovodima, ili su ti cjevovodi vrlo malog kapaciteta. Usto, Portugal i Španjolska malo su ovisni o ruskom plinu. Već godinama moraju uvoziti onaj ukapljeni, koji je i znatno skuplji.

Otpor mediteranskih i ostalih zemalja kriznom planu Komisije pogodio je njemačkog vicekancelara Roberta Habecka, koji im je prigovorio da bez štednje plina u EU-u i bez međusobne pomoći zemalja neće biti europske solidarnosti. Habeck ispravno prosuđuje, iako i on zanemaruje da članice EU-a žive u različitim okolnostima kada je riječ o izvorima energije. Brojne od njih, neovisno o Komisiji, već su donijele vlastite krizne planove za slučaj nestašice energije. Neke od njih, poput Poljske, popunile su kapacitete plinskih skladišta već na 98 posto, pa nisu previše željne štednje. Na suprotnoj strani, Mađarska – iako je o ruskom plinu još ovisnija od Njemačke – u startu ne vjeruje u europsku solidarnost. Prošlog se tjedna pobrinula da samostalno osigura veće količine plina iz Rusije.

Očito, idućih tjedana i mjeseci opet će biti na kušnji solidarnost članica EU-a, ali i europsko jedinstvo kad je riječ o kažnjavanju Rusije zbog napada na Ukrajinu. Veliki otpori kriznom planu Komisije nagovještaj su da bi nestašica plina ove zime mogla izazvati još veće političke pukotine među članicama EU-a u provođenju sankcija protiv Rusije, to više što zbog sankcija sama Europa trpi sve teže ekonomske posljedice. Moguće je da se Komisijin plan štednje na kraju jako razvodni. Ipak, kako god bilo, potaknut će članice EU-a na bolje pripreme za zimu.