Premda Rijeka ima nekoliko većih parkova i mnoštvo manjih zelenih oaza u kvartovima i među stambenim kompleksima, većina ih je, nažalost, neposjećena, osim kada služe kao prečica na putu kući. Potaknuta ovim prizorom i znatiželjom, umjetnica Martina Hrlić Rogić odlučila je istražiti parkove grada, nakon čega je zaključila da zelenih površina ima mnogo, ali Riječani uglavnom ne znaju ni da postoje. Kako bi privukla pažnju građana na postojanje zelenih zona u gradu, odlučila se na veliki izvedbeni projekt te kreirala site-specific izvedbe naslova »Park-ing«.

Site-specific izvedba vezana je uz određenu lokaciju i njezine prostorne specifičnosti, ali i povijesne, kulturne i političke determiniranosti tog mjesta te kao takva izvedba postoji samo na mjestu na kojem je nastala i ne može se izvesti nigdje drugdje. Tijekom procesa nastajanja izvedbi riječki su parkovi napokon imali posjetitelje koji su ih dugo obilazili i otkrivali njihove specifičnosti, a izvođači su naposljetku zbog najveće inspiracije odlučili izvedbe održati u Parku Nikole Hosta, Parku Pomerio, Parku Mlaka, Trsatskom parku te Parku Ive Lole Ribara.

»Stay close«

Ekološka osviještenost

Kako je objasnila autorica Hrlić Rogić, odabir određenog prostora za umjetničko djelo pruža prirodniji ambijent izvedbe nego što je to kazališna kuća iz razloga što stvara posebnu vezu između izvođača i publike, služi potrebama određene društvene grupe, stvara novu publiku koja nije kazališna i stvara mnogo životnija i realnija uprizorenja.

– Potaknuta sveprisutnim trendom ekološke osviještenosti zapitala sam se koliko uistinu postoji briga ljudi o okolišu i pokušaju njegove zaštite. Gdje god sam zagrebla uvijek je pobijedio ljudski egoizam nad ekologijom i tim tragom fokus mog rada prešao je na zelene površine grada u kojem živim. Postavila sam pitanja: Ima li ih dovoljno? Gdje bi sve mogle nastati? Kako ih obilježiti? Zaključak istraživanja je da grad Rijeka ima parkova i zelenih površina, ali i da žitelji toga nisu svjesni ili ne znaju da postoje, ne konzumiraju ih u svojoj svakodnevici. Ono što se ne nalazi u strogom centru grada za njih ne postoji – objasnila je autorica.

Glavni zadatak ovog site-specific izvedbenog projekta jest samo provođenje živih bića kroz parkove grada, a cilj je bio da građani prvo percipiraju parkove te da ih onda i koriste. Sve izvedbe ostale su zabilježene u videoformatu i mogu se pogledati online skeniranjem QR koda postavljenog na mjestu izvedbe u parku. Aktivacijom QR kodova ostavljenih u prostoru proteklog zbivanja, prolaznici mogu ponovno proživjeti site-specific izvedbe i iznova otkriti zelene gradske oaze.

Plakat projekta »Park-ing«

Deset izvedbi

Mapiranje parkova grada Rijeke izvedbama na specifičnim, zaboravljenim zelenim površinama, realizirano je s deset site-specific izvedbi u pet parkova na način da su izvođači kroz polugodišnji projekt odlazili na zadane lokacije i kroz njihove zanimljivosti pokušavali privući pažnju prolaznika. Terenski rad Martine i njezinog izvođačkog ansambla stvarao je čuđenje, ali i odobravanje slučajnih prolaznika, zastali bi i pratili razvoj procesa te izražavali svoje mišljenje o korištenju zelenih površina.

Kroz izvedbe su provukli različite teme i koncepte, pa su tako izvođači u Parku Nikole Hosta oživljavali skulpture koje su već zarasle mahovinom, a mnoge su i demolirane, slagali su formacije kornjača na ogradi i saživjeli su se s drvećem. U Parku Pomerio su hodali u labirintu poput junaka iz videoigrica te se igrali skrivača, ozvučili su drvo violinom u Parku Mlaka i drugom, umirućem drvu pokušali udahnuti život. U Trsatskom parku su slavili proljeće, igrali se s refleksijama ogledala i stvarali nove slike, a u Parku Ive Lole Ribara radili su na promjeni perspektive.

»Perspectives«

Nove tehnologije

– Tijekom promišljanja i realizacije projekta pojavilo se i pitanje treba li raditi izvedbu jednom uživo ili doskočiti efemernosti site-specific koncepta novim tehnologijama i produljiti izvedbama vijek trajanja. Sagledavajući navedenu dilemu s pozicije fakta da su Riječani uistinu zaboravili svoje zelene gradske oaze, a deset bi izvedbi, stoga, ostalo u doživljaju nekolicine »putnika namjernika« i ponekog četveronožnog ljubimca, projekt je zabilježen videotehnikom, pri čemu je konačna ideja bila izraditi mapu grada i obilježiti mjesta na kojima prolaznici mogu korištenjem QR-kodova ponovno proživjeti site-specific izvedbe. U vremenu dualizma digitalno-materijalne stvarnosti, ideja skeniranja QR-kodova u parkovima i uvlačenja promatrača u materijalni prostor kroz prozor digitalnog uređaja, može se činiti utopijom, no želja za otkrivanjem mira i prostora odmora koje pruža zelenilo omeđeno betonom, ipak ostaje imperativom ovog projekta – kazala je Hrlić Rogić, navodeći posjetitelje parkova da potraže QR-kodove i pogledaju izvedbe.

»Piling«

Finalni pečat izvedbama dali su Damir Jevtić, koji je sav materijal snimio i montirao, Darko Terlević, koji je izvedbe ukrasio svojom autorskom glazbom te Andrea Anić Dokmanović, koja je izvođače odjenula u posteljno platno spašeno od otpada nakon što mu je dan novi život bojanjem ljekovitim biljkama i novim krojevima koji nisu odbacili nijedan komadić tkanine. U projektu su sudjelovali izvođači: Lucija Bandera Ulrich, Nika Begić, Ida Brajković, Matea Brnčić, Ena Bulić, Lea Čaval, Erin Đorđević, Eleonora Ećimović i Tena Liverić.

»Park-ing« mapa