Bend marisol, prema mišljenju kritike, ali i obožavatelja, jedno je od najugodnijih iznenađenja na našoj glazbenoj sceni u posljednje vrijeme. Tvorci ovog elektroničkog pop dua su Erol Zejnilović, gitarist poznat otprije po radu u bendovima Elemental, Krijes i Abop, te Josipa Granić, javnosti manje poznata, ali nipošto manje talentirana pjevačica.

Glazbena priča koju marisol skladaju savršeno pristaje uz plažu, sunce i koktel s kišobrančićem, a dosad objavljeni spotovi pružaju pravu audiovizualnu poslasticu za sva osjetila.

Njihov album prvijenac »Žene mape«, koji je izašao prošle godine i koji su neki nazivali »najljetnijim i najegzotičnijim« albumom 2021. donio je istinsko osvježenje na domaćem tržištu, dok su svojim sanjivim i šarmantnim samoprozvanim ‘mango pop’ zvukom pokupili simpatije mnogih. Nedavno su dospjeli i na ljestvicu Top 20 Hrvatskog radija s novom pjesmom »Mars«, povodom čega smo porazgovarali s Josipom i Erolom o nastanku benda i prvog albuma, inspiraciji, nadolazećim koncertima, renesansi retro zvuka u regiji i još puno toga.

More i sunce

Kako je nastao bend marisol? Odakle inspiracija za naziv, je li po popularnoj meksičkoj sapunici ili je ipak posrijedi nešto drugo?

JOSIPA: Ideja o marisol začela se jedne tople ljetne večeri na dalmatinskoj obali. Naziv nema veze s i dalje najpopularnijom meksičkom sapunicom, ali ima veze sa španjolskom sintagmom koja u prijevodu znači more i sunce. Mora i sunca nikad dosta – ni u asocijacijama, ni na koži, ni u pjesmama…

U jednom ste intervjuu rekli da ste »u svijetu glazbe zapravo oduvijek, ali prvi put zajedno«, pa me zanima – možete li se sjetiti kako su izgledali vaši glazbeni počeci, odnosno ima li neka prekretnica u mladosti zbog koje ste rekli »Da, želim raditi svoju glazbu«?

JOSIPA: Svijet glazbe oduvijek je u nama! Interes za glazbu oboje imamo otkad se sjećamo sebe. Erol je već u srednjoškolskim danima počeo svirati gitaru i vrlo brzo postao član mnogih bendova koji su i danas prisutni i uspješni. Ja sam pjevala prije nego pričala i nisam prestala, zasad. Neke posebne prekretnice baš i nema, samo puno smjerova kojima se može ići i koje iskušavamo. Erol je i ranije radio glazbu, ja sam i ranije pjevala i pisala stihove, tako da se jedno s drugim samo prirodno stopilo u pjesme marisola.

A kako je došlo do toga da se vas dvoje združite i oformite marisol?

EROL: Ustvari smo se našli radi instrukcija iz bas gitare koju je Josipa htjela svirati, ali nismo nikad stigli baviti se time jer smo odmah krenuli sa stvaranjem pjesama, jednostavno je tako ispalo. Nadam se da ćemo jednom stići pozabaviti se i tim basom (smijeh).

Koliko vam je dugo trebalo da pronađete taj, kako ga i sami nazivate, »mango pop« zvuk? Kakve asocijacije želite probuditi u slušatelju svojim zvukom?

JOSIPA: Album »Žene mape« već je bio dovršen, bez ranijeg razmišljanja kakav će zvuk donijeti. Krenuli smo samo s akustičnom gitarom i glasom, a sve ostalo nekako je pronašlo nas. Mango pop »etiketa« nastala je na jednom ugodnom druženju s prijateljima i suradnicima na albumu. Ne postoji definicija mango popa u glazbenom rječniku, ali asocijacije koje budi su nešto ukusno i fino, svježe, ljetno… Nove pjesme i novi album možda donesu neki drugi zvuk, neki drugi naziv, neki novi pop.

Odmak od stvarnosti

Možete li nam nešto više reći o svom prvom albumu »Žene mape«? Kako ste došli do samog naziva albuma, koliko ste dugo radili na njemu i jeste li ponosni na svoj rad?

JOSIPA: Pjesma »Žene mape«, po kojoj je album dobio ime, bila je prva pjesma u marisol rokovniku i postala je naslovna pjesma albuma. Priča je to o podvojenosti između žene koja se izvana snalazi u prostoru, koji je MAPA, karta i točno zna gdje je, a iznutra istovremeno traži put prema sebi i čezne da se izgubi, tj. ipak nađe udvoje. To dvoje na neki način i je sami marisol. Na albumu smo radili dvije dugačke pandemijske godine koje su na više razina bile mučne i teške, a stvarajući album napravili smo mali odmak od stvarnosti koji je rezultirao vječnom glazbenom uspomenom na koju smo ponosni.

Kako izgleda jedna vaša proba? Stvarate li prvo glazbu pa tekst ili obrnuto? Na koji način surađujete i na tekstu i glazbi, odnosno postoji li »podjela poslova« ili sve radite zajedno? Svađate li se ponekad prilikom dogovaranja ili se lijepo razumijete?

JOSIPA: Na našem prvom susretu Erol je donio svoje akustične glazbene minijature, a većina tekstova je već bila zapisana u mojim pjesmaricama. Tako da se proces nastajanja događao istovremeno, kao u nekom produljenom jam sessionu u kojem nema posebnih zadanosti. »Podjela poslova« i »svađe« više su prisutne u dijelu koji izlazi iz okvira samog procesa stvaranja, primjerice tko će odgovoriti na koja pitanja u intervjuima.

Neki od naziva pjesama s albuma su »Kontrol frik« i »Pasivna agresija«. Što se krije iza tih tekstova i naziva pjesama? Jeste li okruženi nekim kontrol frikovima koji su još k tome i pasivno agresivni?

JOSIPA: Kontrol frikovi su svuda oko nas, ali i mi sami. U pjesmi su to akteri jednog odnosa koji su u borbi za prevlast. On misli da je ona, a ona zna da je on i obratno. Svi želimo imati zdravu kontrolu nad svojim životima, postavljati zdrave granice, a često tu kontrolu projiciramo na druge. Popuštamo ili ne u onoj mjeri i onim segmentima u kojima shvatimo da nam umanjuje radost u životu. U ljubavnim odnosima često je, ili potpuno gubimo ili se potpuno predajemo kontroli drugih, ali je također u istoj mjeri, nažalost, i namećemo. U toj borbi zapravo čeznemo za nekom zdravom ravnotežom koja bi trebala rezultirati osjećajem slobode i uzajamne podrške. »Pasivna agresija« je nastala kao reakcija na raširenost te pojave u mnogim međuljudskim odnosima, a ideja da postane motiv i tema pjesme pokušaj je da oblik destruktivnog ponašanja postane nešto lijepo. Svi smo negdje frikovi, a naglasak bismo trebali staviti na namjeru autokontrole i prelazak iz kontrol frikova u kontrolirane frikove!

Što vam je općenito inspiracija za tekstove? Svakodnevni ili vlastiti život? Ili možda društvena, čak i politička zbivanja?

JOSIPA: Inspiraciju za tekstove pronalazimo najviše u svakodnevici koja sadržava i vlastite i tuđe priče, zbivanja. Svakako su odraz nekog našeg zrcala i naše perspektive događaja i stvarnosti.

Vlastiti đir

Tko vam je od izvođača bio inspiracija za zvuk cijelog albuma? Možete li nam otkriti i svoje najdraže bendove/izvođače koje najradije slušate? Ili možda neke nove glazbenike koji vam se posebno sviđaju?

EROL: Trudili smo se stvoriti neki svoj vlastiti đir, u kojem smo pomiješali slojeve mekanih syntheva i zvuk prebiranja akustične gitare. Inspiracija su nam svi strani i domaći umjetnici koji predano i s ljubavlju stvaraju svoje glazbene svjetove. Od novijih glazbenih izvođača sviđaju nam se Men I Trust, Peggy Gou, Lomboy…

Usrećuje li vas procvat retro zvuka na našim područjima, mislim na bendove poput Svemirka, Pocket Palme, Buč Kesidija i sličnih? Može li ovakva, uvjetno rečeno, »retro« glazba biti uspješnija od komercijalne?

EROL: Na svjetskoj glazbenoj sceni već neko vrijeme traje synth-pop revival, izvođači poput The Weeknda zauzimaju sam vrh top ljestvica, pa je logično da se taj trend prenio i na domaću scenu. Normalno je da se prate trendovi, ali treba uvijek pokušati pronaći i nešto svoje i originalno unutar tih gabarita.

Mislite li da je taj procvat svojevrsna vrsta reakcije na postojeću hrvatsku glazbu na vrhovima glazbenih ljestvica? Drugim riječima, jesu li se ljudi zaželjeli dobre i kvalitetne glazbe? Sudeći po komentarima ispod vaših pjesama, ja bih rekla da itekako jesu.

EROL: Ljudi su uvijek u potrazi za kvalitetnom glazbom, ali do nje se teško dolazi jer puno kvalitetnih izvođača ne može doći do nacionalnog etera. Ne postoji mnogo emisija koje prate što se događa na neovisnoj sceni, pa je većina bendova osuđena na vlastitu promociju preko društvenih mreža i nekoliko festivala.

Ekstremno iskustvo

Jeste li surađivali dosad s nekim glazbenicima? Ako niste, biste li voljeli, i ako da, s kim?

EROL: Nismo imali još nijednu suradnju, ali s obzirom na to da pripremamo novi album i bavimo se aranžmanima pjesama, moguće je da se i to dogodi!

S obzirom na to da je marisol nastao tijekom pandemije, možete li nam reći kako ste proživjeli posljednje dvije godine, bez koncerata, izlazaka i svega toga, i jeste li sretni što se sada više-manje sve vraća u normalu?

EROL: Za nas glazbenike to je bilo stvarno ekstremno iskustvo, ni u najluđim snovima nismo mogli zamisliti da dvije godine nećemo moći raditi svoj posao. Svatko se snašao kako je znao i umio, nadamo se da više nikad neće biti lockdowna, ne ponovilo se!

Kakvi su vam kratkoročni planovi za ljeto? Hoće li biti radno, s koncertima?

EROL: Prije malo manje od mjesec dana izašao je naš novi singl »Mars« koji ćemo koncertno promovirati na tri prekrasne lokacije ovog ljeta: u subotu, 23. srpnja nastupili smo u Šibeniku, na Večeri dalmatinskog galeba u Martinskoj, 27. srpnja nastupamo na Krku, na Tramonto festivalu i 11. kolovoza na Lastovu na Otok glazbe.

A je li možda i drugi album u planu? Ako jest, znate li možda okvirno vrijeme kada bismo ga mogli čuti?

EROL: Već gore spomenuti novi singl »Mars« prva je pjesma s našeg novog albuma koji radimo s producentom Antom Zvonimirom Stamaćem. Malo se odmičemo od akustičnog zvuka i prelazimo na svemirske syntheve, jedva čekamo da čujete! Pozivamo vas da pogledate spot za »Mars« koji je režirala izvrsna mlada redateljica Nikica Zdunić, i vidimo se negdje na obali!