Zadnji put ju je vidjela sredinom 2021. Emma je žena od tridesetak godina i radi u socijalnoj službi na jugozapadu Engleske, a jednom je prilikom otputovala u mjesto gdje stanuje njen bivši partner kako bi je vidjela. “Bila je oduševljena kada me vidjela. Bilo je divno. No nije me pustio da budem nasamo s njom”, priča Emma. Proveli su jedan sat svi zajedno i Emma je uspjela reći Luni koliko je voli. Nakon toga sjela je u auto i zaplakala.

Emma nikad nije planirala obratiti se sudu. No njen bivši partner je to predložio kada ga je Emma molila da vidi Lunu, dok je on tvrdio da je njihov razlaz najbolje rješenje za Lunu. Bio je toliko hladan da joj se činilo kao da uopće ne poznaje čovjeka s kojim je bila u vezi šest godina. Stoga su sada u cijelu priču uključeni odvjetnici. Emma procjenjuje da je na troškove suđenja potrošila više od 7.000 funti. Živi u strahu da joj sud neće dodijeliti skrbništvo nad Lunom. “Najviše se bojim da bi sudac mogao narediti da prodamo Lunu, ukoliko ne bude našao drugačije rješenje”, kaže Emma.

Sudac ima pravo na takvu odluku jer Luna je zlatna retriverica koju su Emma i bivši partner zajedno kupili, što znači da bi njenom prodajom oboje dobili jednaku sumu. No Emma neće dopustiti da se to dogodi. “Radije ću pristati da Luna ostane s njim nego da je prodamo nekoj nepoznatoj osobi. Znam da se s njim osjeća voljena i da se on primjereno brine o njoj, a to je najvažnije”, kaže Emma za The Guardian.

Ova mlada Britanka  je jedna od brojnih osoba koje na sudu rješavaju pitanje skrbništva ne nad djecom – nego nad kućnim ljubimcima. To je trend koji se prvi put pojavio među slavnima. Britanski TV voditelj Ant McPartlin i stručnjakinja za makeup Lisa Armstrong dijele skrbništvo nad labradorom Hurleyem nakon razvoda, dok Mary Fitzgerald i Jason Oppenheim iz američke reality serije Selling Sunset (snimljene za Netflix) dijele skrbništvo nad psima Nikom i Zeldom, pa im čak priređuju i zajedničke rođendanske zabave. 

“Sve češće se bavimo slučajevima borbe za skrbništvo nad ljubimcima”, ispričala je Gita Duggal, iz odvjetničke tvrtke Richard Nelson LLP. Duggal kaže da je od 2020. godine imala čak 20 takvih slučajeva. “U 30 posto svih mojih razvodnih parnica bilo je neslaganja oko kućnih ljubimaca”, rekla je pak istaknuta odvjetnica specijalizirana za razvode Vanessa Lloyd Platt.

Očekuje se porast broja zahtjeva za razvod u Velikoj Britaniji nakon stupanja na snagu tzv. zakona o “razvodu bez krivice” u Engleskoj i Walesu.

U SAD-u je pak anketa koju je provela organizacija American Academy of Matrimonial Lawyers 2014. pokazala je da 27 posto  ispitanika posvjedočilo o porastu broja borbi za skrbništvo nad ljubimcima u zadnjih pet godina. Kada je bostonski odvjetnik Jeremy Cohen otvorio ured 2016., borba za skrbništvo nad ljubimcima tek se nazirala, a danas takvi slučajevi  čine 50 posto njegova posla i trenutno ima 25 takvih slučajeva na sudu. “Svakodnevno primamo tri do četiri telefonska poziva u svezi skrbništva nad ljubimcima”, pojasnio je Jeremy Cohen. U skladu s tim rebrendirao je svoju tvrtku koja se sada zove – Boston Dog Lawyers (Bostonski odvjetnik za pse), piše The Guardian.

Tijekom pandemije koronavirusa također je porastao broj ljudi koji su se obraćali odvjetnicima zbog skrbništva nad ljubimcima, priznaje Lloyd Platt. “Ljudi bi nas zvali iz automobila jer su jedino tamo mogli pričati u privatnosti i bili su ponekad više zabrinuti oko toga što će nakon razvoda biti s njihovim ljubimcima nego s njihovom djecom. Bez problema rješavaju pitanje skrbništva nad djecom, no kada su ljubimci u pitanju, inzistiraju na tome da zadrže psa. Bizarno!”, rekla je Lloyd Platt.

Lloyd Platt savjetuje parovima da prije no što udome ili kupe ljubimca potpišu ugovor o tome tko će dobiti skrbništvo u slučaju razvoda. Oni koji to ne naprave, završe obično na sudu, a sudac dodjeljuje ljubimca onome tko je pravi zakonski vlasnik. Ako osoba nije snosila trošak kupnje ljubimca ima slabe šanse da dobije skrbništvo. Ukoliko je pak jedan partner kupio psa, a drugi pokrivao sve njegove daljnje troškove, sudac može odabrati skrbnika na osnovu mišljenja stručnjaka za životinje koji sugeriraju tko se bolje brine za životinju. Ako su partneri zajedničkim sredstvima kupili ljubimca, sudac može zahtijevati da jedan partner otkupi pravo na skrbništvo od drugog ili dodijeliti zajedničko skrbništvo ili pak – u ekstremnim slučajevima – odrediti da psa trebaju prodati i podijeliti novac. Većina američkih država slijedi sličan obrazac.

Pošto se u većini zemalja, s iznimkom Španjolske i Francuske, na psa gleda kao na imovinu, a ne kao na biće koje osjeća, sporovi oko skrbništva ne rješavaju se baš uvijek u interesu životinje.

Foto Pixabay

Jane je zadovoljna što će Clyde s  njom provesti ostatak života, ali ističe da je zakone potrebno mijenjati. “Pas nije imovina. Imovina je stol ili stolica. Treba razmotriti gdje je psu najbolje”, kaže Jane. Njen stav dijele mnogi borci za prava životinja. I oni smatraju da se pri formuliranju zakona treba uzeti u obzir dobrobit psa kao i vlasništvo. “Dodjela skrbništva se apsolutno treba zasnivati na onome što je najbolje za psa ili mačku”, rekla je Dr. Samantha Gaines iz najveće britanske organizacije za pomoć životinjama RSPCA. Mnogi se građani slažu s tim: trećina Amerikanaca smatra da životinje trebaju imati ista prava kao ljudi, pokazala je anketa koju je Gallup proveo 2015.

Samantha Gaines poziva parove koji razmatraju podijeljeno skrbništvo da prethodno dobro promisle. “Psi se s promjenama nose bolje nego mačke, no to ne znači da će baš svi psi dobro podnijeti preseljenje”, kaže Gaines. Mačke su posebno osjetljive na promjenu okoline i ne podnose dobro putovanja. Najbitnije je da se oba vlasnika jednako odnose prema ljubimcu. Ganglani primjerice smatra da je upravo razlika u njegovom pristupu i pristupu njegove bivše supruge destabilizirala psa Radleya. “Bio je smušen, jer ja sam se s njim ponašao na jedan način, a bivša supruga na drugi”, pojasnio je Ganglani.

Bitno je da vlasnici ljubimca koji žele podijeljeno skrbništvo promatraju znakove koje ima daje životinja kako bi vidjeli je li pod stresom: mačke pod stresom znaju prečesto urinirati, patiti od urinarnih infekcija ili se skrivati. Vlasnici pasa trebaju promotriti da li je njihov ljubimac plašljiviji nego inače i da li spušta rep među noge. “Podijeljena skrbništva lako krenu po zlu”, upozorava Gaines.

Foto Pixabay

Naravno, ne uzrokuju dogovori o podijeljenom skrbništvu traumu samo ljubimcima. Često su takve promjene vrlo stresne za vlasnike. “Postala sam anksiozna i muči me kratki dah. Hvata me panika”, opisala je Rob kako se osjeća kada se nalazi s  bivšim partnerom kako bi mu predala zajedničkog psa. Bili su dugo u vezi, a  svakih par tjedana  pas se seli iz doma jednog vlasnika u dom drugog. Najteže joj pada što mora često viđati bivšeg partnera. “Ne možete isključiti emocije, svaki put plačem kad mi bivši partner uzima psa, no nadam se da ću s vremenom uspjeti prevladati osjećaje na dobrobit našeg ljubimca”, ispričala je Rob.   Njen bivši partner često na društvenim mrežama objavljuje fotografije s novom partnericom i psom, što je za Rob također teško podnošljivo.

Rob smatra da je redovito viđanje bivšeg partnera sprječava da nastavi s privatnim životom. Čak razmišlja da psa u potpunosti prepusti bivšem partneru  jer zna da se on jednako dobro brine za ljubimca.  “Možda ću to morati učiniti kako bih krenula ispočetka. No velik je to dio života koji trebam zaboraviti: partnera s kojim sam bila godinama i psa koji je bio s nama pola tog vremena”, priča Rob. “Mnogi me podsjećaju da pas nije dijete, no za mene je moj ljubimac poput djeteta, odnosim se prema njemu kao prema djetetu”, pojašnjava Rob.

Emma ne planira imati djecu. “Ljudi ne mogu razumjeti, no ljubav koju gajim prema Luni jednaka je majčinskoj ljubavi. Znam da Luna nije dijete,  s pravnog gledišta, no za mene je poput djeteta”, kaže Emma. Nije jedina koja tako misli. Niski natalitet mori većinu zapadnih zemalja. “Plodnost pada u Velikoj Britaniji svake godine još od 2012. Demografi su zabrinuti zbog toga i načina na koji to utječe na starenje populacije i na gospodarstvo”, upozorava prof. Shireen Kanji sa londonskog sveučilišta Brunel University. Porast cijena nekretnina i cijena usluga dječjih vrtića također utječe na natalitet. “Postoji jasna veza između skupih nekretnina i nataliteta”, upozorava Kanji.

Snimio VEDRAN KARUZA