Bio je to Okrugli stol jednoumlja - Dražen Mufić / Snimio Marinko Krmpotić
Ako su bili tako jako za mir, zašto taj tzv. Dogovor o miru nisu potpisali godinu ranije, u srpnju 1991.? Nisu, jer su se tada – naoružavali. I to je istina koju svi mi koji ovdje živimo itekako znamo, jer ovdje svatko pozna svakog - rekao je Dražen Mufić o skupu u organizaciji SNV-a
povezane vijesti
VRBOVSKO – Nedavna u Vrbovskom održana podjela priznanja vezana uz obilježavanje 30. godišnjice tzv. Dogovora o miru koji su u srpnju 1992. godine potpisali predstavnici tadašnjih hrvatskih policijskih snaga i nekoliko tadašnjih mjesnih zajednica s većinskim srpskim stanovništvom, konkretnije naselja na području današnjih gradova Vrbovsko i Ogulin, podigla je u društvenim medijima i na portalima podosta prašine. Izvještaji koje su nakon tog skupa plasirali brojni mediji nisu pružali povoda za žustrije reakcije, ponajprije stoga jer na samom skupu nije bilo polemičkih tonova. No, rasprave koje se vode vezano uz te tekstove pokazuju da ima onih koji drugačije misle. Jedan od njih je i gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić koji smatra kako je na tom skupu izrečeno puno toga netočnog i izbjegavala se potpuna istina:
Izvrtanje činjenica
»Sam Okrugli stol o toj temi ja bih nazvao Okruglim stolom jednoumlja. Nikoga za tim stolom nije bilo tko bi imao drugačije mišljenje od onog koje su izložili sudionici. Svi su puhali u iste gusle i svi su govorli samo o svom viđenju tih dana, a pravo na riječ sa suprotnog stajališta nije bilo dozvoljeno. Za mene, to sam puno puta rekao, mir nema alternativu i meni je drago da ovdje nije bilo rata, ali ne želim pristati na izvrtanje povijesnih činjenica, a baš to se pokušalo ovim skupom.
Ni riječi o istinski zaslužnim Srbima
Gradonačelnika Mufića smeta i to što se ne spominju niti hvale brojni Srbi koji su tih ratnih dana bili na hrvatskoj strani: »Zašto nisu nagradili i priznanje odali Srbima – a bilo ih je, i to ne malo baš s ovog područja – koji su u ratu sudjelovali kao pripadnici Hrvatske vojske i policije. Zašto se ne ističu oni ljudi iz tih srpskih sredina koji nisu željeli sudjelovati u aktivnostima protiv Hrvatske i sigurno su zaslužni za mir? O njima ni riječi. Baš niti jedan od njih nije istaknut. Nadalje, zašto se ne osuđuju oni koji su zagovarali rat i spremali se za njega te odlazili u Beograd po instrukcije. Dok takve stavove ne čujem, ne vjerujem u dobronamjernost ovakvih istupa i skupova koji kroz ovakav način prikazivanja prošlosti samo stvaraju temelje za neke buduće slične situacije«, kaže gradonačelnik Mufić. |
Primjerice, neosporna je činjenica koju se lako može utvrditi pogledom na taj dokument, da su ga sa srpske strane potpisali predsjednici tadašnjih mjesnih zajednica Jasenka, Drežnice, Gomirja i Moravica, a s hrvatske samo Ivan Štajduhar u ime Policijske uprave Karlovačke koje su tada bili dio i Vrbovsko i Ogulin. Potpisivanju je bio nazočan bio i Jean-Cloude Concolato kao predstavnik UN-a. Predstavnika ostalih državnih vlasti i lokalnih samouprava pri tom potpisivanju nije bilo, što se itekako moglo potpuno krivo zaključiti iz svega rečenog na okruglom stolu. Jedini koji je s hrvatske strane potpisao bio je predstavnik policije, a razlog je bio vrlo jednostavan – nije to bio nikakav Dogovor o miru, koliko ga god SNV tako zvao – već ugovor o predaji oružja kojim je srpska naselja ranije opskrbila JNA! Dakle, potpisan je ugovor o razoružavanju!
Suprotan efekt
Naravno, to se ne govori, o tome se ne priča, već se pompozno govori o nekakvom miru, zanemarujući pritom činjenicu da su oni koji su oružje imali već skoro godinu dana, predati ga odlučili tek kad je Hrvatska već bila međunarodno priznata, tek kad je bilo jasno da su sve vojarne u Hrvatskoj rukama HV-a i tek kad je svima bilo jasno da je tzv. Krajina osuđena na propast. Ako su tako jako za mir, zašto taj takozvani »Dogovor o miru« nisu potpisali godinu dana ranije, u srpnju 1991. godine? Nisu, jer su se tada – naoružavali. I to je istina koju svi mi koji ovdje živimo itekako znamo, jer ovdje nema puno ljudi i svatko pozna svakog.
Mesić »zaboravio« bitnu ulogu generala Mamule
Dražen Mufić komentirao je i riječi bivšeg predsjednika RH Stjepana Mesića čije viđenje tadašnjeg stanja na području Vrbovskog ne smatra točnim: »Gospodin Mesić ima već koju godinu pa se očigledno malo pogubio i ispričao nam i ono šo se nije dogodilo. Ja sam tada bio potpredsjednik HDZ-a za Grad Vrbovsko i znam da je predsjednik Tuđman zasta želio da ovdje ne bude sukoba. Primjerice, zbog toga na području Vrbovskog nije došlo ni do formiranja Zbora narodne garde koji je u drugim dijelovima Hrvatske osnivan. Ono što se manje zna, jest da je bitnu ulogu u procesu smirivanja odigrao general Bogdan Mamula koji je podrijetlom iz Gomirja. On i Tuđman znali su se iz vremena kad je Tuđman bio general JNA i na temelju tog poznanstva oni su i razgovarali kad je riječ o ovom dijelu Gorskog kotara. Tu je pravi temelj mira, a ne Mesićevo pripovijedanje o ogromnoj ulozi njega i nekadašnjeg ministra Bolkovca. Po njemu ispada da bez njih ovdje ne bi bilo mira, a pritom se u kut gura itekako bitna uloga generala Mamule. Gospodin Mesić daje si na važnosti, a ljudi koje spominje više nisu živi pa to može raditi«, smatra Mufić. |
Nažalost, način na koji to prezentira SNV bitno odudara od onoga što o svemu misle ostali ljudi ovog kraja. Zato je na skupu bilo jako malo domaćih ljudi, uglavnom je to bila ekipa pristigla autobusima iz nekih drugih dijelova, a među njima je bilo i onih koji su se protiv Hrvatske borili. Da nešto ne valja vidi se i iz toga što nitko od Hrvata s područja Grada Vrbovskog nije došao primiti najavljeno im priznanje, a nije došao ni jedini potpisnik s hrvatske strane, Ivan Štajduhar. Nisu došli jer itekako znaju što se ovdje događalo i nisu željeli sudjelovati u ovoj farsi. Prezentiranje istine samo s jedne strane nikad nije dobro i mislim da će ovaj njihov skup – organiziran iz meni potpuno nejasnih razloga – za njih postići suprotan efekt. Vidi se to već iz nekih reakcija jer mnoge smeta što oni stalno koriste pojmove Gorski kotar, odnosno tvrde kako u oni donijeli mir u Gorski kotar. Kakav Gorski kotar? Riječ je o jednom manjem dijelu područja Vrbovskog i Ogulina. To je samo djelić Gorskog kotara, a Ogulin čak i nije Gorski kotar. Dakle, kad spominju Gorski kotar, oni rade ono što uvijek rade – megalomanski si daju veće značenje no što ga imaju. Zato smatram da ovakvo tumačenje istine, ovakve laži i poluistine ne samo da neće proći, već će izazvati suprotan efekt«, zaključio je gradonačelnik Mufić.