Foto: Ana Križanec
Dobra ugostiteljska ponuda, a zabavnih sadržaja kao u priči
povezane vijesti
Plaža Igralište na Kantridi nedvojbeno je jedna od posjećenijih lokacija u Rijeci, barem u ljetnim mjesecima kad sunce i vrućina udare u glave i ostale, manje bitne dijelove tijela.
Smještena podno nekadašnje kave, a već desetljećima pokraj nogometnog stadiona, ova plaža glasi za popularno svratište riječkih kupača koji ondje nalaze sve što im treba. Što to ima u tamošnjem moru, jesu li te priče zbilja istinite, otišli smo provjeriti i sebe uvjeriti, nije valjda da nismo upoznati s nekom posebnom tajnom.
I zaista, još pri sporom silasku nizbrdo cestom, kroz probujalu smo vegetaciju mogli posvjedočiti redovima rastegnutih ručnika i njihovih zgusnuto zatečenih vlasnika kojima ni elementarna, a kamoli ona pandemijska fizička distanca nije predstavljala poseban prioritet.
Kvačice
Na prvu smo pomislili da se nešto dolje dijeli, možda kakvi sladoledi ili ohlađena pića, no brzo smo se razočarali, pa kao da radimo inventuru krenuli popisivati količinu klupica, kanti za smeće, kabina za presvlačenje, tuševa, WC-a, rampi koje do mora vode ljude u kolicima.
Negdje kod šeste klupice i trećeg tuša smo odustali, bacivši se provjeriti što službene instance kažu o dosadašnjem tijeku sezone na Kantridi. I tako smo saznali da je županijski Nastavni zavod za javno zdravstvo početkom srpnja izdavao upozorenja zbog značajnih onečišćenja, najvjerojatnije izazvanima nepriključenosti svih lokalnih subjekata na sustav javne kanalizacije.
Međutim, prema posljednjem mjerenju kvalitete mora, plaža Igralište ipak je dobila ocjenu »zadovoljavajuće«, čemu ćemo vjerovati na riječ. Povezanost plaže javnim gradskim prijevozom – kvačica. Pristupačnost i dostupnost parkinga – dvije kvačice, uz napomenu da smo bez obzira na više nego dovoljan broj slobodnih mjesta svjedočili primjerima prometne nekulture, bezobzirnosti i kaubojštine.
Silenzio stampa
Što se tiče ugostiteljskog sadržaja, njega na Igralištu ima i više nego dovoljno, do te razine da bi neodlučniji gosti za vrijeme kupališnog tajmauta mogli izgubiti ponešto vremena dok njihov želudac ne odluči što bi.
Piće, hrana i sladoledi mogu se nabaviti na nekoliko mjesta – uz bar Morski prasac ovdje su i zalogajnica Morski vepar, štand s brzom hranom te blizina sadržaja na stadionu Kantrida. Vikendi su rezervirani za živu glazbu, a za one kojima ni to nije dovoljno tu su rent-a-trampolin i sličan »vašar«.
Cijene najma su na razini ostalih plaža koje smo dosad posjetili: suncobran i ležaljka po 50 kuna dnevno, u kombinaciji 80, stand-up paddle i kajak 60 kuna po satu ili 100 za dva sata. No, najmlađima i onima koji se tako osjećaju bez dileme najdraži je akva park. Za ovaj napuhani cirkus potrebno je izdvojiti 50, 70 ili 200 kuna za pola sata, sat ili cijeli dan poskakivanja i spuštanja.
I premda nas je količina i gustoća posjetitelja i njihovih domaćina – čak i u uvjetima u kojima ih je sunce skrivajući se iza povećeg oblaka šparalo – ohrabrila u mišljenju da ćemo ispuniti našu samozadanu kvotu sugovornika, neugodni pogledi i brojne odbijenice dale su nam do znanja da ovdje vlada svojevrsna omertà, nekakav silenzio stampa.
Niti inače susretljivi stranci, kao što su grupa naizgled veselih Nizozemaca ili znatiželjni talijanski par, nisu htjeli podijeliti svoje dojmove s nama. Iako nismo vidjeli odrezane svinjske glave niti dugačke automobile zatamnjenih stakala iz kojih izlazi poveći broj žegi odjevno neprilagođenih muškaraca, morali smo se dobrano namučiti da bismo naišli na nasmijano lice i labaviji jezik, pa smo posegli provjereno pristupačnoj demografiji.
Lijepe žene
Jedna od obalnih hladovina teritorij je društva osunčanih ljudi u najboljim godinama koji izgledaju kao da nemaju brige na svijetu, ili ih barem dobro skrivaju. Nakon što su izabrali svog glasnogovornika, klapa, koja sebe opisuje kao »međunarodnu« uz poklik »napiši da smo iz Europske unije«, taman je krenula pozirati našoj fotografkinji.
“Ekipa ovdje ne može biti bolja. Mi kartamo, pijemo, jedemo. Često smo na plaži, baš smo zato i potamnjeli”, kaže nam Ratko Dončić.
A što ih to na Kantridu toliko privlači.
“Ima jedan veliki razlog zašto dolazimo na ovu plažu, a ne neku drugu: gledamo lijepe žene da nam daju morala, procijenili smo da ih tu ima najviše”, kaže nam Ratko šeretskim smiješkom.
Na spomen naše novine, sugovornik nam sa zadovoljstvom priča kako je prije kojih četrdeset, možda i više godina surađivao s Novim listom, posebno ističući svoja fotografiranja ondašnjih brodova »3. maja«, koji su u to vrijeme izlazili kao na traci.
Ne sumnjajući u navode o poštenim smjenama »od 9 do 21« koje redovito odrađuju, zahvalili smo im, te nabasali na Silviju Glavan i Marinu Franović, koje nam kažu kako im je podno stijena najljepše upravo zato jer su tu doma.
“Stalno smo ovdje u popodnevnim satima, živimo blizu pa dođemo pješice, ali za nazad je uzbrdo pa ide malo teže. Da postoji jedna dizalica koja bi nas odvezla do gore, to bi nam dobro došlo. Na ovoj plaži ima svega, ali nas to ne zanima, mi smo već malo starije, za djecu je OK, a ima i za popiti i pojesti.”, zaključile su kupačice ističući zadovoljstvo čistoćom plaže i mora, onime što je njima najbitnije.