Poslije punih 15 godina gitaristički virtuozi, Vlatko Stefanovski i Miroslav Tadić vraćaju se na poznati ljetni koncertni prostor na Kvarneru – na Trsatsku gradinu. Zajedno nastupaju od 90-ih godina, iza njih je autorski album »Kruševo«, te »Treta Majka« gdje su glazbeno iskustvo spojli s bugarskim jazz glazbenikom na kavalu Theodosijem Spassovim.

Miroslav Tadić u bogatoj glazbenoj biografiji može se pohvaliti suradnjom s brojnim poznatim imenima poput Placida Dominga, a još 80-ih godina podučavao je balkansku glazbu na kalifornijskom Insitute of the Arts u Los Angelesu.

O glazbenoj karijeri Vlatka Stefanovskog ne treba puno govoriti. Nekadašnji član grupe Leb i sol profilirao se u svijetu gitarističkih virtuoza, njegove sviračke vještine i senzibilnost koju sa sobom nose njegove interpretacije makedonske tradicionalne glazbe samo su potvrdile njegov status jednog od najboljih gitarista ovih prostora.

Slavni virtuozi nastupit će u sklopu Ljeta na Gradini, u četvrtak 21. srpnja od 21.30 sati, a nastup u Rijeci prilika je za razgovor sa Stefanovskim.

Svaki susret, nova avantura

Nakon punih 15 godina zajedno s Miroslavom Tadićem vraćate se na Trsatsku gradinu? Je li vam nedostajala ta pozornica?

– Da, Trsatska gradina je veoma inspirativno mjesto, s čarobnim pogledom. Živo se sjećam našeg posljednjeg nastupa tamo. I verujem da ćemo i sada imati dobro vrijeme i sve uvjete za odličan koncert…

Rado ste viđeni gost u pred riječkom publikom. Koje vas uspomene vežu za Rijeku?

– Rijeku pamtim još od naših prvih putovanja, turneja, Opatijskih festivala i prvih koncerata. Grad s lukom uvijek ima više šarma od kontinentalnih gradova. Ako ne drugo, ti silni brodovi probude maštu o egzotičnim putovanjiima, avanturama, i dalekim destinacijama… Pamtim i klupske nastupe, i koncerte po kazalištima…

Foto: VJERAN ZGANEC ROGULJA/PIXSELL

Što pripremate za koncert na Gradini?

– Miroslav i ja imamo veoma specifične metode. Napravimo setlistu, dogovorimo teme koje ćemo svirati, pa za vrijeme nastupa otputujemo negdje daleko u improvizacijama i novim verzijama tih stvari. Nedavno smo imali četiri vezana koncerta, a nismo imali ni jednu probu… Živimo daleko jedan od drugog, ali svaki novi susret, nova je muzička avantura.

Hoće i biti prostora i za skladbe s albuma »Taftalidze Shuffle« koji je nastao za vrijeme pandemije, a posvećen je Skopju i vašem kvartu koji ima posebno mjesto u vašem srcu?

– Ne, moja glazba s triom, i s električnom gitarom je nešto sasvim drugo. Imamo ovog ljeta dosta i takvih koncerata, i već smo taj material prosvirali okolo. Ovo s Miroslavom je akustična muzika, bliža ambijentalnom ili meditativnom zvuku.

Polako se vraćamo u staro normalno, odnosno vrijeme prije pandemije. Jesu li vam nedostajale svirke uživo i kontakt s publikom?

– Možete misliti kako nam je bilo gledati TV, jesti pizze i ispijati zalihe vina… Naravno da smo se svi mi muzičari uželjeli živih nastupa, kontakta s publikom, u realnom vremenu i prostoru. Svi ti online koncerti, razni ‘striminzi’ bili su neka slaba utjeha za prave stvari…

Čuvate i prezentirate bogatstvo balkanske glazbe kako kod nas tako i na svjetskoj razini, uz to surađivali ste s brojnim glazbenicima raznih nacionalnosti iz raznih krajeva svijeta. Koliko vam je bitan taj segment djelovanja?

– Ako pogledate oko sebe, već je mnogo toga dobrog napravljeno i izmišljeno. Ne moramo iznova izmišljati ono što već postoji. Pošteno je naučiti tradicionalnu muziku i pritom dati joj nešto novo, ili je pak pogledati iz novog kuta. I na taj način produžiti joj život i spasiti od zaborava. Mene još uvijek inspirira ta glazba. Nedavno sam imao koncert s nacionalnim ansamblom Tanec iz Makedonija. Ti koncerti su stvarno praznik za oči, uši i dušu.

Jedan ste od najutjecajnijih glazbenika na našim prostorima i kao takav već godinama glazbom širite poruku ljubavi i mira. Smatrate li da je glazba, kao i umjetnost generalno, jedan od najučinkovitijih alata za aktualiziranje društveno bitnih tema i koristite li upravo svoju popularnost kako biste širili pozitivne poruke?

– Muzika i umjetnost sigurno mijenjaju svijet, ali na malo suptilniji i sporiji način nego što to radi politika. Ali nas umjetnike nitko ne pita hoće li negdje krenuti agresija, rat, i sva nesreća koja ide usput.

Na velikim koncertima ljudi pjevaju u jedan glas, uglavnom svi izađu nasmijani, veseli i za nijansu bolji nego kad su ušli. Treba dosađivati s porukama mira, razumjevanja i tolerancije, jer s druge strane su opasne pojave i fenomeni za koje već nažalost znamo, i koje nažalost vidimo i pratimo. Ringo Starr ima 80 godina, i još uvijek svakodnevno ponavlja »love&peace«…

Glazbeni geni

Glazbom je zaražen i vaš sin Jan s kojim rado nasupate zajedno. Koji je najvažniji savjet koji ste mu dali i što ste naučili od njega?

– Jan je veoma muzikalan i talentiran. Mi svakodnevno nešto podijelimo vezano za glazbu, ali i praktičnih stvari iz svakodnevnog života. Kada je počinjao, rekao sam mu da treba biti najbolji, ako želi uspjeti. Ne bolji od drugih, nego najbolji od sebe. U svakom od nas čuči jedan mediokritet i jedan genijalac. Što će prevagnuti malo ovisi i od nas…

Dobitnik ste brojnih nagrada i priznanja, vaša karijera traje više od 40 godina. Što je ono što vam je najvažnije ne samo u profesionalnom, nego i privatnom životu?

– Survival, preživljavanje, izdržati u ovom maratonu koji se zove život. To vrijedi i za karijeru. Izdržati kad si dole, ostati normalan kad si gore. Nagrade su dobrodošle kao neka ekstra motivacija. Tjerati svoje i kad si ‘in’, i kad si ‘out’. Ne mogu više čitati svakojake mudrosti na Instagramu. Ne postoji mudrost u jednoj rečenici. Život je toliko nepredvidljiv, pun očaranja i razočarenja, radosti i tuge, uspona i padova, tako da nas ni jedan savjet ne može spasiti ili utješiti. Snagu moramo tražiti u sebi.