Bolje bi bilo da se »Put u plus«, prethodni, prije četiri godine objavljen album Ede Maajke zvao »Moćno«. Jer je bio i ostao baš moćan.

Moćniji od novog, osmog po redu Edinog rada nazvanog »Moćno«. No, razlog pada energije i snage na novom albumu ovog bosanskog i ZG rap maestra nije posljedica pada kvalitete, već promjene glazbenih okvira. Jer, dok je »Put u plus« rađen s jasnom namjerom bendovske žestine i vrućih koncertnih nastupa, novi je album povratak beatovima i klupskom zvuku. A to je neminovno vodilo do ublažavanja glazbenog izraza, čemu je svakako pridonijelo i doba korone tijekom kojeg je najveći dio ovog albuma i nastao.

Foto: Youtube

Konačan rezultat je više ispovijedan no kritičan album, više produhovljen i lagan, manje agresivan, ciničan i ironičan no inače. No, sve to ne znači da je ovaj album utišan koronom loš. Naprotiv. Edo Maajka itekako zna ostaviti dojam, ali svi koji su bili oduševljeni moćnim zvukom i stihovima albuma objavljenog 2018. godine, imat će osjećaj da im nešto nedostaje.

Već početak albuma upućuje na taj, nazovimo ga labaviji odnos prema stvarnosti. Uvodna »Dobar vajb« sa slikom za suvremenog čovjeka tipičnih promjena rasploženja u osnovi je, kako joj kaže i naslov, pjesma dobrih vibracija, a naredna »I Like to Dance« definitivno pretendira na to da bude slušana na feštama uz more, pri čemu ne nosi raspoloženje Jadrana, već je sva utopljena i uronjena uz, za američke crnce tipične glazbene izraze.

Prvi jači trenutak albuma je naslovna tema u kojoj Edo Maajka još jednom udara svojim rap mačem sjajno konstatirajući negativnosti: »Jasno je zašto je teško – prividi vladaju pametni stradaju, iskrene emocije ismijavaju…« repa Maajka, tvrdeći kako je konačno rješenje – u nama.

Kroz »Sunce« i »Svaki čovjek« nudi se slika suvremenog krajnjeg egoizma i nedostatka ljubavi koje suvremenog čovjeka često čine emocionalnim invalidom, a na tom je tragu i »Finally« kroz koju se oslikava prebrzi, kaotični i u srži bolesni ritam suvremenog života. Kako bi, u stvari, trebalo biti, poručuje nam »Hajmo se nać’« koja zagovara prijateljstvo, druženje i humaniji pristup životu koji se pretvorio u lov na lovu.

Kritika takvog načina života i općenito klanjanja novcu, imetku i svemu materijalnom sjajno je obrađena i odrađena u »Zlatnom kokeru«, jednom od ponajboljih trenutaka albuma koji oduševljava scenom u kojem od svog zlatnog kokera gazda traži da nađe, nanjuši neko zlato ili bitcoine.

»Letimo iznad« primjer je tipične rep hvalisavosti, »Uvijek si u pravu« poluironična je slika života mlade suvremene obitelji, a divna završna »Moj put« slika je Edinog života i odnosa prema životu, pri čemu pjesmu na višu razinu diže sjajni Rade Šerbedžija koji recitira stihove koji su baš onakvi kakav je naziv albuma – moćni: »Ne polaži dušu na narode i plemena, ne daj se očaju, sine moj. Ako ti se plače, a ti lijepo plači – naplači ravna polja, brda i dolove… Ovdje plače tko god se okamenio nije, ovdje i zvijeri plaču. I ne daj se, sine moj, ne daj se Balkane, Balkane moj.«

Naravno, povratak s razine bendovske žestine u plesne prostore klubova značio je da Edo Maajka kao autor iznova puno toga u ruke daje svom stalnom producentu i suradniku Matku Šašeku, poznatijem pod umjetničkim imenom Koolade. On je, pak, u stilu sa svojim renomeom odradio sjajan posao pa će uhvaćenim beatovima i plesnim raspoloženjem cijelog albuma biti zadovoljni svi kojima je hip hop najmiliji glazbeni izraz.

Bitna odlika ovog albuma su i brojne suradnje o kojima sam autor kaže: “Dino Šaran, Saša Antić, Đorđe Miljenović, trojica su mojih dugogodišnjih suradnika, ponajbolji autori i glazbenici u regionu i jako sam zahvalan što ih imam na »Moćno«. N’toko mi je jedan od top 5 regionalnih MC-ja i izvođača. Uletio je na pjesmu »Finally« i totalno rasturio. Buda je vokalist i pjevač koji je »I Like To Dance« i »Finally« svojim pjevanjem podigao na jednu svjetsku razinu.”

“Vojko V je ime koje ne treba predstavljati, odlično je sjeo na »I Like To Dance«. Zagrebački reperi Tibor i Burky, dio TDK kolektiva, odlični momci s kojima sam snimio »Letimo iznad«. Magellano (Ivan Vuković Špica) je ponajbitnije ime underground repa, jedan od omiljenih mi ljudi na sceni, a pjesma »Hajmo se nać« je kao stvorena za njegov vers.”

“Na istoj pjesmi je i Filip Tkalčić mladi izvođač i producent koji je odlično otpjevao refren. Za kraj tu je Marko Louis na meni najdražoj pjesmi albuma »Sunce«. Marko je genij prekrasnog glasa, njegovo vrijeme dolazi, nadam se da ćemo napraviti još puno pjesama. Rade Šerbedžija mi je sa svojim spoken wordom zatvorio album, kakav lik, kakav glas i kakav kraj! Hvala! Njegov tekst je napisao Miljenko Jergović, još jedan gigant i još jedan veliki plus za ovaj album”, rekao je Edo Maajka.