Snimio Mateo LEVAK
Riječka izložba skraćeno je i ponešto izmijenjeno izdanje izložbe koja je bila postavljena u Klovićevim dvorima
povezane vijesti
RIJEKA – Izložba “Spomenik živom čoviku” akademske slikarice, spisateljice i ilustratorice Tisje Kljaković Braić, koja je danas otvorena u Galeriji Kortil, donosi presjek autoričina dvadesetogodišnjeg rada, a djela, slike, skulpture i karikature potiču instrospektivnost te dijalog između pojedinca i okoline, uz neizostavnu emociju koja je polazište i temelj rada.
Kako je pojasnila Jolanda Todorović, voditeljica Galerije Kortil, mnogi su vjerojatno rad Tisje Kljaković Braić mogli upoznati putem Facebooka te tako dobiti uvid u karikaturu, osobnu i prepoznatljivu duhovitost, koja je zasigurno važan autoričin segment, no samo dio njezina cjelokupnog stvaralaštva. Autorica izložbom tako, osim karikaturom, predstavlja svoj slikarski opus kojim je na likovnoj sceni prisutna već dvadesetak godina. Facebook ju je, prema riječima Todorović, učinio vidljivom i popularnom u likovnoj stvarnosti i stvarnosti uopće. Kao što fotografija uhvati neki prizor, tako i Tisja uhvati osjećaj, stoga, primjerice, karikature nisu karikature, nego stvarnost; likovi jesu neobični, no možemo se prepoznati u njima.
– U potrazi za suštinom i meritumom izrečenog, i materijal je taj koji autorica često koristi kao gradivni element slike. U dimenziji komičnosti i duhovnosti možemo je usporediti s djelom Vaska Lipovca. U njezinim djelima prisutan je lirski senzibilitet u traženju same srži. Naslovi slika su također važan element slike; to su prikazi koje realnost ne podržava, ali mašta rasplamsava. I poput letećih klavira, drvenih kiša, bestežinskih stanja i povezanih oblaka, koliko god polazimo od figurativnog i prepoznatljivog, Tisjina slikovnost rasplamsava maštu i otvara prostore svemogućeg. Gotovo djetinja nesputanost put su i način, a ne okvir kojime Tisja izražava svoj svijet. Razigrano i maštovito, ali s emocionalnim pogotkom u sridu, kazala je Todorović o autoričinim djelima.
Novootvorena izložba skraćeno je i ponešto izmijenjeno izdanje istoimene prošlogodišnje izložbe koja je bila postavljena u Klovićevim dvorima u Zagrebu, a prema riječima Eme Botice okupila je brojne posjetitelje kod kojih su podjednako vladali tišina i promišljanje, kao i smijeh i tihi razgovori.
– Jedan dio izložbe poticao je poniranje u sebe, a drugi, u još jednom činu zbližavanja pred umjetninom, komunikaciju sa svojim bližnjim. Toliku posjećenost nije zabilježila izložba predivnog i cijenjenog Bukovca, a izložbe manje poznatih slikara redovito odišu tišinom i samoćom. Ima i ta tišina i samoća svoje draži, umjetnost i treba ostati vjerna introspekciji, ali čovjekova intima, privatnost ne sastoji se samo od njega samoga. U privatnost su uključeni svi oni koji su mu najbliži, a tu je dimenziju Tisja ponovo otkrila i probudila svojim stvaralaštvom. Možda nije problem u običnom čovjeku, ta Tisja mu je “digla spomenik”. Kada umjetnost nauči stvarati i za svakodnevnog čovjeka, možda će onda i on pokušati bolje razumjeti i druge strane umjetnosti, rekla je tada Botica
