RIJEKA  Hrvatske rukometašice, osvajačice srebrne medalje na netom okončanim Mediteranskim igrama u alžirskom Oranu, te njihov kormilar, rukometni iskusnik, izbornik Nenad Šoštarić, još su u fazi nadoknađivanja manjka sna nakon uzbudljivih natjecateljskih dana i putovanja u domovinu u koju su se vratili s još jednim odličjem, nakon što su prije dvije godine osvajanjem brončane medalje na Europskom prvenstvu šokirale konkurenciju priskrbivši si naziv Kraljice šoka. U ovom slučaju su to ostvarile u potpuno izmijenjenom i pomlađenom sastavu koji se probio do finala u kojem je pokleknuo protiv Španjolske.

– Turnir je bio jako dobar. Španjolska je igrala s reprezentacijom koju sprema za budućnost, uz tri, četiri starije igračice koje su već bile na svjetskom prvenstvu. Prije svega, Campos, koja je bila u udarnoj sedmorki na svjetskom prvenstvu, isto kao i njihova kružna igračica, te vratarka, koja je isto branila na SP-u. Španjolke su se pripremale dvadeset dana prije ovog turnira – prva je ocjena Nenada Šoštarića, koji se, kao i igračice, žali na umor poslije stresnih nastupa i putovanja koje je trajalo “samo” 14 sati. – Imaju specifičan stil igre, koji nama u određenim trenucima nije odgovarao jer su izuzetno brze. Nemaju vanjske pucačice, tolike šuterice. Imaju samo dvije klasične pucačice, Lopez na lijevom i Senge na desnom vanjskom, ono što bismo mi rekli “pucaju izvan deset metara”. Sve ostale su visine oko 175, 176 centimetara, što je i tendencija u ženskom rukometu. Međutim, izuzetno su pokretljive i brze. Uz to, i s jako puno iskustva jer osim igračica koje igraju u inozemstvu, poput Campos i Eccheverije, to su sve igračice skupljene iz dva, tri najbolja španjolska kluba.

Osim zlatnih Španjolki hrvatski izbornik je bio pun riječi hvale i za ostale ekipe na Meditarenskim igrama.

Nova ekipa

– Srbija je igrala s reprezentacijom na koju računa u budućnosti. Imala je tri, četiri iskusne igračice koje igraju u inozemstvu, uz one koje igraju u nacionalnom prvenstvu, ali također imaju određeno iskustvo i godine, nisu to baš tako mlade rukometašice. Portugal je došao u kompletnom sastavu, takav je radio velike probleme Španjolskoj, koja ga je pobijedila s dva gola razlike. Tu je i Turska, koja je bila u kompletnom sastavu, s ekipom koja je u kvalifikacijama za Europsko prvenstvo radila probleme kompletnoj Srbiji. Igrao je i Tunis, koji je uvijek u vrhu Afrike. Imaju specifičan način igre na koji mi u Europi definitivno nismo naučeni. Igraju duboku zonu “3-3” koja prelazi u igru “čovjeka” na pola igrališta te se tu treba jako puno kretati.

Nenad Šoštarić/D. PUKLAVEC/PIXSELL

Na natjecanje u Oranu njegova je ekipa doslovno uletjela skoro pa “preko noći” sa znatno oslabljenim sastavom.

– Mi smo na Mediteranske igre došli s pet dana priprema i potpuno novom ekipom. Od 16 igračica koje su trebale ići u Alžir, otkazalo je njih četiri, pet, a onda su nas zadesili i problemi s ozljedama. Planirali smo ići s igračicama koje su u reprezentaciji, ali nisu nositeljice igre te su na ovom natjecanju imale priliku pokazati mogu li biti ravnopravne s onima koje stalno igraju. Htjeli smo osloboditi igračice koje su cijele sezone pod maksimalnim opterećenjem i šansu dati drugim igračicama. No, njih četiri, pet je nam je otkazalo s obzirom da mijenjaju klubove ili su nešto malo ozlijeđene. Šansu su dobile druge igračice i dale su svoj maksimum. Bili smo zajedno tri tjedna. To smo vrijeme potrošili da bismo radili, znojili se i živjeli u uvjetima koji ponekad nisu bili dostojni sportaša, sve da bismo ostvarili rezultat koji je nastavak kontinuiteta za hrvatsku reprezentaciju. Srebro s Mediteranskih igara je strašno veliki rezultat.

Tanka logistika

Brza igra u oba smjera imperativ je današnje rukometne igre, munjeviti odlazak u kontru, ali isti takav povratak u obranu je nešto bez čega se ne može.

– Ovu ekipu skupili smo pet dana prije odlaska na natjecanje, a u pet dana ne možete ništa napraviti. U reprezentaciji imamo različite profile igračica. Kada skupimo cijelu reprezentaciju, znači one iz A reprezentacije, one koje su otkazale i one ozlijeđene, imamo profil igračica koji apsolutno može odgovoriti vrhunskim tendencijama rukometa. Mi smo i u finalu vrlo često zaustavljali španjolske kontre. Imali smo problema tek u početku kada smo ušli u igru s malom dozom respekta. Kada se tada suparnice odvoje, troši se puno više snage da bi ih se ulovilo. S druge strane, da si u situaciji da vodiš i diktiraš tempo, onda je to puno jednostavnije.

Medalja na europskom prvenstvu, kao i mediteransko srebro, djeluju kao najava lijepe sutrašnjice hrvatskog ženskog rukometa, sve to s logistikom na kojoj sjedi kao na vrlo tankoj grani.

– Mi i moramo s optimizmom gledati na sutrašnjicu jer naš rukomet ima svoju kvalitetu. Neke stvari ponavljam kao papiga, a to, nažalost, nekima ne dolazi do glave, a to je da ne možete tražiti da prodajemo proizvod ako nemamo tvornicu. Ako nema ulaganja u ženski rukomet, kako se očekuju rezultati?! Bizarni primjeri, reprezentacije Španjolske i Turske imaju plaću koju im daje Savez, također i dosta velike premije. Turska je imala zbilja veliku premiju za osvajanje naslova jer je njima uspjeh neophodno potreban da bi potencirali razvoj rukometa. Mi sve ovo radimo bez toga. Ne tražimo velike stvari, velike premije i slično. Tražimo normalne uvjete života i rada u kojima se cijeni rukomet.