Danijela Ćuk / Foto Vedran Karuza
Danijela Ćuk pokrenula je konkretnu akciju.
povezane vijesti
»Za anđele naše male, draga Rijeko, ujedinimo se, pomozimo im svu našu ljubav dati, da osmijeh na dječjem licu ne prestane nikad sjati…« – prva je strofa motivacijske pjesme Danijele Ćuk, 33-godišnje humanitarke koja svojom pričom želi inspirirati druge i pokrenuti val dobrote u Rijeci.
Naime, Danijela volontira u udruzi Dira gdje kroz kreativne radionice pomaže djeci s poteškoćama u razvoju, a najveća želja joj je postati animator za bolesnu djecu te pružiti podršku njihovim roditeljima, jer i sama ima iskustva s kćerkicom koja je bolovala od tumora jetre.
Napominje da joj je iskustvo pokazalo da su Riječani zaista velikog srca te kako želi da se taj lanac dobrote nastavi, zbog čega i dijeli svoju priču.
– Ni ja nisam imala pretjerano sretan život i dobro znam što znači nemati i kako je kad ljudi prolaze kroz teške situacije. Na kraju krajeva, i moja kći je nažalost bila bolesna od teške bolesti i to smo preboljeli, što me potaklo da pomognem roditeljima koji se nalaze u sličnoj situaciji u kojoj sam i sama bila.
Budući da inače volontiram u udruzi Dira i imam iskustava s bolesnom dječicom, htjela bih na kreativne načine razveseliti ih i skrenuti im pažnju od bolesti, pomoći roditeljima ako im zatreba, kao i onima koji su u slabijoj financijskoj situaciji, objašnjava Danijela Ćuk.
Rijeka za male anđele
Motivacijsku poeziju piše već godinama, a nedavno je na Facebooku napravila i grupu »Rijeka za male anđele« kojoj se mogu priključiti svi koji trebaju pomoć, ali i oni koji su voljni pomoći drugima i povremeno se uključiti u akcije prikupljanja sredstava.
Danijela Ćuk je do sada uz pomoć donatora za Božić i Sv. Nikolu prikupljala poklone za djecu iz potresom pogođenih područja, a sudjelovala je i u humanitarnoj akciji za malenu Eni Srpak iz Lovrana te zajedno s građanima Rijeke i okolice skupljala hranu, odjeću i obuću za potrebite.
No, ovaj proces težak je iz više razloga, a jedan od njih je i nepovjerenje. Kako nam je objasnila naša sugovornica, najčešće se direktno spaja donatora s onima kojima je potrebna pomoć jer su ljudi dosta sumnjičavi i boje se da će pomoć otići u krive ruke, zbog čega joj je uzor Kristian Kiki Hosi kojemu »skida kapu« jer, kako kaže, tek sada vidi koliko je i njemu bilo teško pokrenuti sustav pomoći.
– Osam mjeseci sam u udruzi Dira i osjećam kao da su ta djeca moja obitelj, jako sam vezana za njih i ne mogu zamisliti da jedan put ne dođem kod njih.
Nije lako i treba jako puno strpljenja, ta djeca ne mogu reći što žele, no oni to pokazuju na neki svoj način, a kada vidim njihov osmijeh ili kada me zagrle, pa to je moj cijeli svijet! – govori nam Ćuk koja smatra da su Riječani do sada sudjelovali u jako puno humanitarnih akcija, no željela bi da se taj trend nastavi te da se val dobrote proširi iz Rijeke i u druge gradove u Hrvatskoj.
Otkriva nam da bi željela osnovati udrugu te objaviti zbirku poezije, ali za sada radi na pomaganju drugima kroz različite akcije.
Volontiranjem do zadovoljstva
– Da nam država barem malo da poticaja, ne bi bilo toliko ni gladnih ni žednih, sve se stalno radi preko džepa građana. Sigurna sam da bi ljudi bili sretniji i zadovoljniji kada bi država malo više vodila računa o nama, pogotovo o roditeljima s bolesnom djecom koji imaju troškova napretek, govori Danijela Ćuk.
Kao majka koja je sa svojom kćeri prošla kroz vrlo teške trenutke, Danijela je naučila opstati i boriti se, što ju je naposljetku motiviralo da pomogne drugim obiteljima s bolesnim djecom u smislu da im zaokupi misli nečim pozivnim i kreativnim poput čitanja, šetanja, plesanja i sličnog.
Ukazala je i na vrijednost samog volontiranja, rekavši kako ispunjava ljude, jer vidjeti osmijeh na nečijem licu je nešto posebno i nema cijenu.
– Roditeljima s bolesnom djecom bih savjetovala da nikad, ali nikad ne odustanu i ne gube nadu. Znam da je teško i da su to situacije za ne poželjeti nikome, ali jednostavno mene je moja vjera držala u svemu tome, i željela bih savjetovati da budu jaki i zbog sebe, i zbog djece jer će im samo tako moći pomoći, zaključuje Danijela Ćuk te poziva sve Riječanke i Riječane da joj se pridruže u pomoći drugima.