RIJEKA – Koliko god tematski i stilski »šarao«, Zoran Žmirić ne može sakriti činjenicu da je sjajan književnik. Zaista, u njegovoj dvadeset godina dugoj nazočnosti na hrvatskoj književnoj sceni upoznali smo ga kao autora iznimnog ratnog (Blockbuster) i antiratnog romana (Pacijent iz sobe 19), publicista (Riječke rock himne), putopisca (Snoputnik) majstorskog pripovjedača kratkih priča (Kaleidoskop), kolumnista (Vrijeme koje je pojeo Pac-Man), pjesnika (Zapisano metkom), strip scenarista, autora rock pjesama… I uvijek je to čime se predstavio bilo vrijedno svake pažnje. Ista ocjena vrijedi i za njegov novi roman, djelo »Hotel Wartburg« u kojem kombinirajući neke od svojih već znanih pristupa – ponajprije kratki i sažeti prozni izraz – stvara knjigu koja će iznova oduševiti emocijama, iskrenošću, uvjerljivošću, sjajno izgrađenim likovima, životnim jezikom (posebno dijalozima), zanimljivim epizodama i scenama, nostalgijom…

Brojne kratke priče

»Hotel Wartburg« zaista se vrti oko Wartburga, ali ne hotela, već davnih sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća mnogima u tadašnjoj državi znanog istočnonjemačkog automobila poznatog po svojoj glomaznosti i »nepoderivosti«. Baš takav automobil kupuje otac glavnog protagonista ovog romana, rock glazbenika koji nedugo po smrti oca niže sjećanja na obiteljski život kojeg su uz njega i oca dio bili još i njegova majka te mlađa mu sestra. Nitko od njih nema konkretno ime – naziva ih Stari, Stara i Sestra ili Seka – a uz njih tu su još i likovi njegove voljene Nele u koju je zaljubljen od tinejdžerskih dana, kao i susjeda koji u tom riječkom neboderu čine svemir njegova djetinjstva i odrastanja.

No u prvom planu – iznimno u prvom planu – baš su likovi njegovih roditelja i sestre.

Kompozicijski je temi Žmirić pristupio na taj način da je roman podijelio na tri dijela koja čine brojne kratke priče (njih 55 ukupno), bolje reći epizode iz djetinjstva, dječaštva i mladosti koje su se glavnom liku urezale u sjećanje. Uvodna priča (Prolog) izvan je okvira spomenutih cjelina, ali se na jedan način ponavlja u završnoj štoriji cijele knjige (Povratak na izvor) zaokružujući time cjelinu koja počinje i završava odlukom glavnog lika da auto pokojnog oca odveze u šumu do jednog izvora i tamo ga zapali kako bi, na neki način, raskrstio s prošlošću.

Odnos oca i sina

Između tih dvaju činova smjestilo se pedesetak epizoda koje se nižu u kronološkom slijedu pa tako pratimo život te neimenovane riječke obitelji od trenutka kada otac dolazi ispred njihove zgrade s tek kupljenim Wartburgom i pokazuje ga ženi i sinu starom četiri-pet godina, pa do trenutka kada sin, sada kao već zreo čovjek, vozi taj već pomalo oronuli autu prema izvoru gdje ga namjerava zapaliti.

Ta su sjećanja čitatelju prenesena kroz jednostavne, efektne i vrlo kratke epizode koje se čitaju s lakoćom i u kojima najčešće prevladava dijalog čime se, naravno, podiže dramatska komponenta teksta što je itekako potrebno budući da su te epizode, čak i kad se događa malo toga, pune emocija. Središnja je tema većine tih epizoda, a to znači i romana, odnos oca i sina, odnos koji nije onakav kakav bi morao i trebao biti jer Stari ne zna (ili ne može!) voljeti sina pravom i iskrenom ljubavlju koje, pak, dojam je, ima za kći. Primjeri njihovih sukoba, među kojima ima i onih obilježenih fizičkim nasiljem – izvrsno su opisani. Posebno to vrijedi za one nefizičke sukobe, odnosno stanja u kojem je tako puno neizrečenog i tužnog. Naravno, očeva ljubav sinu silno nedostaje, ali vrlo brzo shvaća kako je nikada neće biti onoliko koliko bi trebalo, miri se s tim i odrasta bez tog dijela emocija dozvoljavajući si – pogotovo kao već odrasla osoba – da ocu da do znanja kako nije bio u pravu. Tome je, uostalom, posvećen cijeli ovaj roman.

Spoj humora i glazbe

No odnos između oca i sina, inače čest u književnosti, nije jedini dobro zahvaćen i opisan dio odrastanja i sazrijevanja glavnog junaka. Odlične su i stranice posvećene ljubavi prema majci koja itekako razumije što se događa i koliku nepravdu zbog nedostatka očeve ljubavi trpi sin, a još su nježnije epizode kroz koje se opisuje ljubav prema sestri, pogotovo u doba dok je bila djevojčica. Lijepo, nenametljivo, diskretno a bogato emocijama oslikana je i ljubav prema Neli, kao i opće ozračje odrastanja sedamdesetih i osamdesetih godina u Rijeci. Neke od epizoda moćan su primjer obiteljskog nasilja (Smrznuti grašak, Vidiš, sad i mene boli), druge pršte humorom (Tko će koga ubiti, Radosna vijest), a mnoge su obojene i glazbom (uostalom, druga i treća cjelina nazive nose po rock albumima i pjesmama – »The Wall« i »Papa Was a Rolling Stone«, pri čemu je baš briljantan spoj humora i glazbe u epizodi kada otac zvuk helikoptera iz pjesme »Happiest Days of Our Lives« grupe Pink Floyd zamijeni s pravim helikopterom pa »pametno« pogađa je li vojni ili liječnički.

Naravno, prisjećanja na prošlost uvijek u sebi nose crtu nostalgije koja je uočljiva i u ovom romanu koji je, uz sjajan prikaz života jedne obitelji, isto tako vjerno prenio priču o životu socijalističkih sedamdesetih i osamdesetih u Rijeci, rađanju riječke rock scene, radu u trećoj smjeni, bratu koji ustaje i priređuje doručak starom koji se vraća iz treće smjene, brine o tome da on i sestra odu u školu…