Kućica (Venerupis decussata, Linnaeus, 1758) je školjka iz porodice ladinki (Veneridae) i može narasti do 80 milimetara u dužinu pri čemu može težiti do 0,04 kilograma. Prosječna lovna težina je 0,01 kilogram.

Ljušture su nježne, ovalnog oblika, s finim plitkim ali gustim koncentričnim i radijalnim naborima zahvaljujući kojima površina ima finu mrežasto rešetkastu teksturu. Vrh je lagano izbočen i povijen.

Boje je sivožućkaste, katkada crvenkaste ili svijetlo-bijelosive sa zelenkastosmeđim, crnkastim ili nešto tamnije sivim mrljama, što ponajviše ovisi o strukturi i boji supstrata u kojem žive.

Unutarnja strana ljuštura je glatka, najčešće mliječno-žućkasta ili žutonarančasta s primjesama modrog u rubnom dijelu.

Brava se sastoji od tri kardinalna zuba s pripadajućim utorima. Mišići zatvarači su smješteni uza sami rub ljušture. Sinus plašta je duboko urezan u obliku slova ‘U’, a sifoni su vrlo istezljivi. Hrani se fitoplanktonom i organskim detritusom.

Kućica je odvojenog spola, a hermafroditizam se javlja vrlo rijetko.

Mrijesti se krajem proljeća i ljeti. Katkada povišena temperatura mora u rano proljeće, uz obilje hrane, može inicirati nešto raniji mrijest.

Oplodnja je vanjska. Iz oplođenih jajašaca se nakon 48 sati izvaljuju pelagičke ličinke koje nakon 10-15 dana, dosegavši dužinu od oko 0,5 milimetara, padaju na dno odmah se ukopavajući u pješčano blatni supstrat.

Kućicu nalazimo duž cijele jadranske obale u blizini slatke vode na plitkim muljevito pjeskovitim terenima s bogatim organskim talogom, od rubnog dijela zone plime i oseke do 30 metara dubine. Najbrojnija je uz zapadnu obalu Istre, u zadarskom, šibenskom i splitskom području od Makarske do Trogira.

Iako se može loviti tijekom cijele godine, puno se više love zimi prekapajući po dnu do desetak centimetara duboko za vrijeme velikih oseka. Razlog tome je njen okus koji je zimi posebno osebujan i bogat. Kućica ima nježno, mekano i vrlo kvalitetno meso i može se jesti sirova ili kuhana, najčešće pripravljena na buzaru ili u umaku s tjesteninom.

Budući da nastanjuju zonu plime i oseke, u sakupljanju valja biti oprezan. Naime, tereni u neposrednoj blizini gradskih i industrijskih luka su često zagađeni, kako fekalnim tako i drugim industrijskim otpadom, zbog čega je kućica ulovljena na takvim terenima u pravilu nepodobna za ljudsku prehranu.

Na većini ribarnica je u stalnoj ponudi kao delicija.