Vlada priprema nove mjere za ograničavanje cijena goriva na benzinskim crpkama, koje će idućih dana opet otići uvis. Isto rade vlade ostalih zapadnih država, ali je problem u tome što njihovi napori nemaju puno izgleda za uspjeh. Jedan od razloga je to što vode dvostruku politiku. Dok svaka vlada za sebe provodi vatrogasne mjere, na drugoj strani zapadne zemlje na kolektivnoj razini podgrijavaju cijene energije, po principu toplo-hladno.

Nije sporno da su cijene energije skočile zbog poremećaja u potražnji i ponudi uslijed naglog oporavka gospodarstva nakon pandemije. Energetska kriza u svijetu dodatno se pogoršala od početka rata u Ukrajini. Međutim, malo se govori o tome da su divljanju cijena energenata pridonijeli SAD i Europska unija svojim sankcijama protiv Rusije, kao i Moskva svojim protumjerama. Primjerice, EU najavljuje do kraja godinu smanjenje uvoza nafte iz Rusije za 90 posto, a Moskva je istodobno smanjila dotok plina Europi za nekih 60 posto. Cijene energenata automatski su porasle.

Sjetimo se proteklih desetljeća, kada su zapadne vlade i ekonomisti u zboru ponavljali da je slobodna trgovina prava blagodat jer ukidanje trgovinskih prepreka svima olakšava gospodarski napredak. Sada o tome više nitko ne govori. Još od američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je počeo nametati carine Kini, broj trgovinskih sankcija u svijetu stalno raste. Sada kada su nametnute sankcije najvećem svjetskom izvozniku energije i hrane, gotovo da nema nikoga tko bi upozorio da drastično širenje trgovinskih prepreka ne samo što remeti opskrbu energijom, gura uvis cijene nafte, plina i svega ostaloga, nego i usporava gospodarstvo do te mjere da može pasti u krizu. Nema nikoga tko bi javno predložio da se vojni sukob u Ukrajini i ekonomski rat Zapada i Rusije pokušaju riješiti političkim putem, za pregovaračkim stolom.

Naprotiv, pojavljuju se novi, neobični prijedlozi za ublažavanje posljedica sankcija na gospodarstvo i građane. Prošli je tjedan sedam razvijenih zemalja u svijetu (G7), na čelu sa SAD-om, zaključilo da će poraditi na nametanju Rusiji gornje granice cijene nafte. Nitko, naravno, ne zna koliko bi limitirana cijena trebala iznositi i kako bi je uvoznici nafte proveli u djelo. O tome ima različitih prijedloga, ali cilj je da se ruskoj nafti nametne niža cijena kako bi se Moskvi smanjili prihodi na njezin ratni stroj. S druge strane, tako bi zapadne zemlje smanjile troškove gospodarstva i građana za gorivo.

Iako to nitko nije javno rekao, taj prijedlog koji je potekao od američke ministrice financija Janet Yellen pokazuje da članice G7 unaprijed znaju da embargo EU-a na uvoz nafte iz Rusije neće dati očekivane rezultate. Europa i SAD imat će od embarga veće štete nego koristi, jer je Moskva od početka godine – unatoč smanjenju proizvodnje nafte – prihode od izvoza energenata povećala za 50 posto i još žešće nastavila rat u Ukrajini. Sada se traži zamjenska kaznena mjera.

Međutim, istaknuti zapadni mediji pišu ovih dana da će zamisao G7 o ograničavanju cijene ruske nafte vjerojatno ostati mrtvo slovo na papiru. Prvo, Kina i Indija, kao najveći svjetski uvoznici nafte, ne žele sudjelovati u zapadnim kaznama protiv Rusije. Drugo, čak i kad bi se taj prijedlog ostvario, Moskva bi mogla obustaviti prodaju svoje nafte kao nedovoljno isplativu. U tom slučaju, cijena nafte, prema procjenama banke JP Morgan, mogla bi skočiti i na 380 dolara po barelu, s trenutačnih 112 dolara.

Dok se političari dovijaju kako riješiti posljedice poremećaja na tržištu, kojima su dijelom i sami pridonijeli, ekonomisti kažu kako ipak postoji način da se cijena nafte, plina i ostalih energenta nekako smiri. To će biti ekonomska recesija koja polako kuca na vrata SAD-a, EU-a i mnogih zemalja u razvoju. Usporavanje gospodarstva smanjit će potražnju za naftom pa će, kažu, pasti i njezina cijena. Očito, stvari ne izgledaju obećavajuće. Možemo birati između visokih cijena energenata, ili padanja u ekonomsku krizu. Ne zna se što je teže. A što će biti ako se obje nevolje spoje?